Hvala svima na čitanju i komentarima na prethodnim kolumnama, siguran sam da će vam se i ova svidjeti.
I danas ćemo pričati o junetini, odnosno zaokružiti priču o vratu/plećki.
Već smo pominjali razne varijante i načine tretiranja ovog mesa, ali pored burgera i faširanja, njeno visočanstvo plećku volim raditi i na način gulaša.
Kad kažemo gulaš, većina pomisli ‘Aha, to znam i ja, lako je to’. Naravno, i jeste ‘lako’ napraviti gulaš, ali uvijek završimo sa pitanjima tipa ‘kako mi je meso ostalo tvrdo’, nešto mi je falilo u ukusu, možda treba više soli, možda više začina (ali kojih)’ i sl. Dakle, niste u krivu, jeste lako pripremiti, ali je lako i pogriješiti.
Ono o čemu ću pisati nije klasični stavi-meso-u-šerpu-i-krompir gulaš; danas pišem o klasičnom comfort-food gulašu… o rapsodiji okusa sačinjenoj od najjednostavnijih mogućih namirnica, ali sa mnogo osjećaja, ljubavi, detalja i strpljenja.
Sastojci
Dakle, počinjemo kao i sa svim ostalim – a oni koji me prate od ranije već znaju da je to korjenasto povrće. Uzmite dvije glavice crvenog luka, nekoliko česni bijelog luka, jednu do dvije mrkve srednje veličine, četvrtinu glavice celera, oko 2 kg juneće plećke, nekoliko listova lovora, svježe mljeveni biber, paradajz pire, paradajz pelat, malo masnog suhog mesa, i na kraju sol.
Postupak
Celer, mrkvu, crveni i bijeli luk isjeckajte najsitnije što možete. Meso obavezno očistite od viška opni (kako smo objasnili u prethodnoj kolumni), ali ostavite bar malo masnoće (ona daje poseban okus i draž cijelom jelu).
U šerpu stavite nekoliko kapi ulja i masno suho meso istopite na laganoj vatri da aromatizirate šerpu. Tome dodajte povrće i lovorov list, te dinstajte na slaboj vatri 15-ak minuta. Žudnja za ovim mirisom je ono što me je i navelo da napravim ovo jelo upravo sada, posebno u ovim kišnim, hladnim danima kada svi jedva čekamo pobjeći u topao dom. Čim s vrata osjetim miris suhog mesa i korjenastog povrća krene mi ‘voda na usta’.
Vratimo se kuhanju. Dok se povrće dinsta uz konstantno miješanje, meso isjeckajte na kockice veličine 1cm, te ih začinite biberom, paradajz pireom i sa malo senfa. Upravo to su detalji koje sam ranije pominjao. Fino utrljajte sve u meso, pojačajte vatru na maksimum i dodajte meso povrću koje se dinsta. Pržite ga dok se ne poveže sa povrćem i dobije blagu koricu od bibera, paradajza i senfa. To će jelu dati pravu boju i okus.
Nakon prženja u trajanju nekih 15 minuta, sve zalijte sa vrućom vodom da pokrijete meso za neka 2 cm. Voda mora biti vruća kako bi sve što prije proključalo odnosno da se ne zaustavlja termička obrada mesa – upravo na taj način smanjujete mogućnost žilavosti mesa.
Obratite pažnju da još uvijek nismo posolili naš gulaš jer sol također isušuje meso prilikom ovakve obrade, to ćemo ostaviti do pred sami kraj.
Sad slijedi malo pauze i kuhanje od nekih sat vremena na najslabijoj vatri (ako želite skratiti ovaj dio postupka, kuhajte meso u pretis loncu 20-ak minuta, ali moj savjet je da idete dužim putem kako bi dobili pravi okus).
Nakon kuhanja od nekih sat vremena, dolijte malo vode i pola litra piva, ali ostanite uz šporet jer će pivo početi pjeniti. Sada dodajte 300g pelata i posolite po želji, te pokupite višak pjene (možete isto napraviti i sa crvenim vinom, ali moj izbor je pivo).
Nastavite kuhati gulaš na slaboj temperaturi još nekih pola do sat vremena (do raspadanja mesa na vlakna) i vaš gulaš je gotov.
U toku kuhanja možete napraviti neki jednostavni prilog za vaš savršeni gusti, smeđi gulaš. Ja sam se odlučio za divlju rižu, a vi možete probati krompir ili tjesteninu.
Gulaš je uvijek bolji kada se radi u većoj količini. Zato, već ovaj ili neki naredni vikend nabavite divnu plećku, obavijestite društvo da taj dan ništa ne jedu jer vi kuhate, naštimajte neki dobar blues i uz zvukove gitare i kiše – zaronite u ovaj recept.
Katkad je zdjelica jednostavnog i zdravog moussa najljepša poslastica. Lako se priprema i potrebno je svega nekoliko sastojaka koje ćete jednostavno ubaciti u multipraktik i miksanjem dobiti najfiniju kremastu poslasticu.
Moj današnji izbor je čokoladni mousse sa avokadom! Avokado je vrsta tropskog voća, finog kremastog okusa, a bogat je dobrim mastima i najvrijednijim nutrijentima. Toliko povoljno utiče na ljudski organizam da se preporučuje svaki dan pojesti jedan avokado.
RECEPT
Sastojci
1 avokado
1 banana
1 dcl vode
1 kašika agava sirupa ili meda
1 kašika kokosovog ulja
2 kašike gorkog kakao praha
Priprema
Sve sastojke ubacite u multipraktik i miksajte do fine kremaste teksture. Gotovi mousse uspite u zdjelice i ukrasite vašim omiljenim dodatkom (bobičasto voće, sirovi sjeckani orašasti plodovi, čips od kokosa, suho voće…).
Pustite mašti na volju i spremite svoju zdjelicu moussea na vama najdraži način.
Servirajte ohlađeno.
Količina moussea koju ćete dobiti od pobrojanih sastojaka, dovoljna je za tri porcije ove fantastične slastice.
U prevodu sa Sanskrita, joga doslovno znači ‘sjedinjenje’, ‘jedinstvo’.
Korijene vuče iz Indije, duhovna je vještina čija starost nije poznata, a djelo uz koje se vezuje je Patañjalijeva Yogasūtra (vjerojatno 2. st. pr. Kr).
Pristup duhovnim vježbama je sistemski i sastoji se od mnogo različitih poza, meditacija, vježbi za kontrolu disanja i sličnih tehnika pri čijem ste izvođenju korak bliže ostvarenju unutrašnjeg mira. Za mnoge, od davnina, predstavlja stil života, a vremenom je postala popularna i na našim prostorima, pa je čak možete je pronaći u sklopu raznih fitness programa.
Često tragamo za načinima kako bolje razumjeti sebe, a i okolinu koja nas okružuje, pa se ova disciplina smatra idealnom za uspješan tok našeg malog projekta. Prakticiranje joge počinje sa tijelom, ali završava meditacijom prilikom koje naše misli stavljamo na samo jednu tačku, dok su ostale na neki način ‘blokirane’.
Postoji 8 tački (limbova) joge koje su potrebne za uspješno prakticiranje:
Yama (zadržavanje misli)
Niyama (održavanje)
Asana (položaj tijela)
Pranayama (vježbe disanja)
Pratyahara (opuštanje)
Dharana (koncentracija)
Dhyana (meditacija)
Samadhi (postizanje izvanredne razine svijesti)
Tradicionalna joga Joga pripada jednom od šest filozofsko-religijskih sistema koji su sastavni dio hinduističke religije, darśana. Ovakav sistem u svom izvornom obliku detaljno je opisan u tzv. ‘ Yogasūtra’, gdje se spominje da je svrha iste oslobađanje iz životnog bola i postizanje stanja potpune svjesnosti. Pojam ‘joga’ u hinduizmu postoji i prije ovog zapisa, ali u ‘Yogasūtra’ tek dobija svoju jasnu definiciju kroz sistemski objašnjene korake za ispravno izvođenje, pa se iz tog razloga smatra temeljnim i najvažnijim tekstom joge. Kroz jogu, tijelo se posmatra kao nerazdvojna cjelina, što zapravo i jeste. A za samu izvedbu joge potrebna je snažna disciplina. Glavni cilj je da osoba postane potpuni vlasnik svog tijela i isključi toksičan uticaj okoline na svoju duhovnost.
Za prakticiranje joge potrebno je osam pomenutih koraka. Yama korak je prvi na listi i potreban je za zadržimo svoje misli, a niyama, drugi po redu, da održimo već postignuto. Prva dva koraka spadaju u tzv. moralna pravila koja trebamo ispoštovati prije samog nastavka. Zatim dolazimo do asane – položaj sjedenja u kontemplaciji koja nam pomaže da se skoncentrišemo na predmete u našoj blizini npr. vrh nosa. Nakon asane, dolazimo do pranayame u kojoj kontrolišemo disanje (npr. samo kroz lijevu ili desnu nosnicu). Prilikom izvođenja pratyahare dolazi do opuštanja iz kojeg slijedi dharana, koja je simbol za koncentraciju. Sedmi korak je dhyana – meditacija kojoj je cilj da dođe do samadhi tačke – potpune sabranosti u kojoj nestaje subjektivni osjećaj.
Astanga joga Astanga joga novijeg je porijekla i nedavno je postala popularna u krugovima raznih sportova, kao što su atletika, skijanje, fudbal, košarka itd. Astanga je jedan od stilova Hatha joge, ujedno najzastupljenijeg oblika prakticiranja na Zapadu, o kojoj će biti riječi u nastavku. Astanga se vremenom modernizovala i dobila naziv ‘Power Yoga’ koja koristi položaje joge, sa mješavinom fitness vježbi, kojoj je cilj da poboljša elastičnost tijela. Za razliku od Hathe, koja ima pasivni, ali i religiozni pristup, ‘Power Yoga’ je prilagođena urbanom načinu života i mnogo je dinamičnija.
Hatha joga Hatha joga u jednoj riječi sadrži Sunce i Mjesec. (Ha = Sunce, Tha = Mjesec) i predstavlja polaritete Yin/Yang djelovanja. Postoji vjerovanje, da su u organizmu svakog čovjeka te dvije sile u ravnoteži. Hatha je put kojim se dolazi do tjelesne kontrole (asane) i ispravnog disanja (pranayame). Pripadnici ove vrste joge smatraju da je život na zemlji zasnovan na pozitivnoj i negativnoj energiji. Pozitivna ha predstavlja muško, a negativna tha žensko zračenje energije. To je ravnoteža između suprotnosti: pozitivnog i negativnog, svijetla i tame. Pored asane i pranajame, tehnike čišćenja dio su ove vrste i postoji ih šest: čišćenje nosa, jednjaka i želuca, kruženje trbušnim mišićima, čišćenje crijeva, sinusa i koncentracija na tačku ili plamen svijeće. Ishrana je jedna od najbitnijih stavki i propagira umjerenost – smatra se da se ne bi trebalo jesti do potpune sitosti i četvrtinu želuca ostaviti praznu. Način ishrane je vegetarijanski, kako zbog etike, tako i zbog zdravlja.
Joga u širem smislu Joga se često primjenjuje kao generalni naziv za sva duhovna prakticiranja koja postoje, pa se samim tim svi stilovi, bilo koje religije, mogu svrstati pod jogu. No, postoji nekoliko kategorija, koje se često spominju i u upotrebi su i danas:
1. Rađa joga – predstavlja tradicionalnu jogu 2. Gjana joga – usmjerena je prema mudrosti i istraživanju duhovne stvarnosti putem intelektualnog ispitivanja 3. Bhakti joga – utemeljena na predanosti i uspostavljanju odnosa sa Bogom. 4. Karma joga – propagira rad za tuđu dobrobit i djelovanje u svijetu, bez očekivanja i vezivanja za rezultate Od spomenutih, jedino rađa joga je jasno definirana, a pored ove četiri kategorije, postoji još nekoliko stilova joge, ali pravila i prakticiranje se razlikuju od skupine do skupine.
Dobrobiti joge Mnogi kažu da je najteža stvar u jogi – donijeti odluku. No, nije li to isto na svakom polju u životu? Ukoliko ste razmišljali da počnete sa prakticiranjem, u nastavku možete pronaći nekoliko prednosti, koje su i više nego dovoljne za pozitivnu odluku. – Pokretljivost – Pravilno držanje – Snaga – Manje stresa – Uvježban mozak – Snalaženje u tijelu – Odmor od hroničnog umora – Emotivno i duhovno zdravlje – Skladniji društveni odnosi – Čišćenje organizma
Mnogo osoba prigrlilo je različite stilove joge, koji su postali dio njihovog životnog stila. Ukoliko naša odluka bude dovoljno čvrsta, postizanje samokontrole i prethodno nabrojanih stavki je osigurano. Joga pozitivno djeluje na niz tjelesnih i mentalnih stanja pri kojima razvijamo svijest, vodimo zdraviji život i bolje razumijemo prvenstveno, sebe. Prakticiranje je dozvoljeno svim uzrastima uz iskusnog učitelja, u suprotnom, cijeli proces može biti opasan i bezuspješan.
Podijelit ću s vama jednostavan recept za najukusniju i najzdraviju zamjenu za pomfrit.
Prave se od samo jednog sastojka – palenta. Prutići od palente su hrskavi, mirisni i neodoljivog okusa, a pri tome jako zdravi.
Palenta, obično uobičajena namirnica u svakom domaćinstvu, spada u porodicu bezglutenskih namirnica, niskog glikemijskog indeksa, a bogata je brojnim mineralima. Svi razlozi navode da odmah probate napraviti prutiće od palente koji su idealna grickalica uz omiljeni umak ili prilog uz glavno jelo.
Priprema je jednostavna.
Skuhati gustu palentu, istresti u tepsiju, izravnati na debljinu od cca. 0,5 cm i ostaviti da se ohladi.
Ohlađenu palentu režite na prutiće i slažite na pleh obložen papirom za pečenje. Pospite maslinovim uljem, krupnom morskom soli i origanom.
Pecite prutiće 20 minuta na temperaturi od 220 stepeni, a zatim ih okrenite na drugu stranu, ponovo začinite i pecite još 10 minuta.
Kako povratiti izgubljeno samopouzdanje, 5 minuta svako jutro radite ovo i promijenit će vam život, Nemoj razmišljati previše – samo pusti neka ide, Promijeni život ovom jednostavnom tehnikom… samo su neki su od stotina primjera poruka decenijama popularnog ‘self-helpa’, tj. psihološke samopomoći koja nam se nudi putem knjiga, web portala, Youtube kanala, pa čak i anonimnog savjetovanja preko telefona.
U moru ovakvih instant rješenja nameće se nekoliko ključnih pitanja – da li samopomoć mora biti utemeljena na psihološkoj ili medicinskoj nauci, šta je fake a šta kredibilno u dostupnim izvorima samopomoći, i da li neprovjerene i neutemeljene tehnike samopomoći mogu biti štetne po nas ako ih prakticiramo? I, vječno pitanje – kako razlikovati to dvoje…
Naš sagovornik Sedin Habibović, magistar psihologije i psihoterapeut, pojam samopomoći objašnjava na sljedeći način:
– Psihološka samopomoć se odnosi na primjenu neke tehnike za koju individua misli da za nju ima iscjeljujuće dejstvo. Karakteristika ovakvog pristupa je zaobilaženje zvaničnih institucija ili organizacija, ili stručnog mišljenja i savjetovanja. Možemo reći kako individua sama sebi postavlja dijagnozu i propisuje put ka iscjeljenju.
Iako nam je jasna poruka našeg sagovornika, shvatamo i zašto je samopomoć tako primamljiva neovisno u kojim vremenima živimo jer nam svima ponekad trebaju određene ‘kratice’, pa čak i improvizacije da bismo što uspješnije i što brže i lakše – stigli do cilja.
Self-help može djelovati tako da ‘korisnika’ podstiče da čini određene radnje, po određenim obrascima, na tačno određeni način, kako bi se ostvario određeni rezultat. Pitanje je šta biva sa našom autentičnom osobom ako se moramo mijenjati da bi uspjeli, bili motivisani, bolje se osjećali.
Problem nastaje kada osoba preuzme set takvih savjeta i uputa i živi isključivo u skladu s njima, što pojašnjava naš sagovornik:
– Često u praksi upoznam osobe koje vjeruju u zakone privlačnosti, u izuzetnu moć afirmacija te kako je dovoljno zamišljati novac i on će doći, ili zamišljati partnera i on će doći. Ta uvjerenja su obično jaka i potrebno je dosta konfrontacije da osoba shvati kako bez rada teško da će nešto samo doći, pojašnjava Habibović.
Problem je još veći kada se osobe sa većim psihičkim poteškoćama oslone na samopomoć bez ikakve konsultacije sa stručnim licima. Upravo tada dolazi do izražaja negativna strana self-helpa, naročito zato što osoba nije ni svjesna šta je doprinijelo takvom pogoršanju stanja.
– Uzmimo za primjer osobu koja ima panične napade. Ta osoba pokuša sa nekoliko tehnika samopomoći i ne ide. Pročita nekoliko knjiga samopomoći i ne ide. Osoba je produljila i/ili produbila vlastiti problem. Prošlo je dugo vremena i to dragocjenog jer idealno vrijeme za intervencije je na samom početku razvoja nekog poremećaja, objašnjava psiholog i psihoterapeut Sedin Habibović koji zagovara obraćanje stručnim licima za pomoć.
Međutim, ako se pravilno odaberu izvori i autori (literature, web stranice, Youtube kanala itd.), self-help zasigurno ima mnoge prednosti i može pomoći u pogledu rasta i razvoja odnosno ‘rada na sebi’, iako ne može riješiti probleme poput zastoja, dugotrajnog nezadovoljstva ili nedostatka motivacije, kao i ozbiljnijih stanja poput depresije i anksioznosti. Postoje mnoge provjerene metode koje su globalno priznate i koje se koriste u praksi, a naš sagovornik pominje neke od metoda u čijem razvoju je i sam učestvovao:
– Jedna od tih tehnika je rad na završavanju košmarnih snova. Tehnika je provjerena i dokazana kroz doktorsku disertaciju dr. Justina Havensa iz Velike Britanije. Tu je i tehnika izgradnje resursa dr. Jarera Ignacia iz Meksika, tehnika zagrljaja leptira i druge. Tehnike dr. Jarera su prošle godine bile uključene u krizne intervencije zbog pandemije, objašnjava Habibović.
Kao i uvijek, ključno pitanje je šta i kako. Kao i sve drugo tako i samopomoć ima svoje dvije strane – ako joj se pravilno pristupi, s odgovarajućim očekivanjima, ovakva pomoć može biti blagotvorna. Međutim, ako su potrebe osobe za stručnom pomoći veće a ona se osloni samo na self-help, to može biti kontraproduktivno i opasno, a u najboljem slučaju neefikasno.
– Prije nego se odlučite za neku tehniku samopomoći, birajte je sa pouzdanih web portala i od pouzdanih autora. Isto je i sa knjigama. Dobra knjiga zlata vrijedi. Priče kako je nekome pomogla baš određena tehnika mogu biti i marketinški trik. Nemojte bacati vrijeme na provjeru hoće li tehnika pomoći ili ne, već nađite onu koja pomaže za vaš problem, poručuje naš sagovornik Sedin Habibović, psiholog i psihoterapeut.
Piše: Azra Pašić, trener psihofizičke transformacije
Ako bih bilo koga od vas pitala kako i čime se motivirati i šta bi to bila motivacija, vrlo sam sigurna da bih dobila brojne upotrebljive odgovore.
Ali, ako bismo razgovarali o tome zašto često nismo u stanju pronaći uzroke nedostatka motivacije, mislim da bi situacija bila nešto drugačija.
Za svakoga od nas uspjeh znači nešto drugo. Za svakoga od nas vrijede različite postavke, različiti ciljevi. Sve je jako, jako individualno. Unatoč individualizmu, mislim da postoji jedan cilj koji nam je svima manje ili više, u nekoj dodirnoj tački, sličan ili isti. To bi bilo zdravlje. Pod njim podrazumijevam kako fizičko tako i psihičko zdravlje, jer samo zajedno čine cjelinu.
Kad god se bavim pitanjem zašto je čovjek sa svakim novim danom sve tužnije i nespokojnije biće, zašto je sve više nesretnih i bolesnih, jedino logično objašnjenje pronalazim u „ulogama“ koje nam se dodjeljuju i načinu ponašanja koje primamo i usvajamo u procesu odrastanja.
Dok smo još jako mali percipiramo jasnu i vidljivu reakciju u odgovaranju na način našeg ponašanja, odnosno stanja koje projiciramo. Za pojašnjenje ovoga iskoristila bih bolest ili bilo koji oblik nezadovoljstva kao primjer; kada smo bolesni, ljuti, nezadovoljni i sl., najčešće tada dobijamo ljubav, pažnju, „poseban tretman“. Nasuprot tome, ako smo sretni, zdravi, ne radimo probleme, skoro da se niko ne bavi nama.
Uzmemo li u obzir da je čovjek društveno biće kojem su međuljudski odnosi ono što je najpotrebnije, direktan akcenat automatski stavljamo na pažnju. Ljudskom biću pažnja i briga su neophodne! Upravo tu pažnju dobijamo na gorenavedeni način, instalirajući je duboko u podsvijest i često „nesvjesno“ žudimo za njom.
Htjeli mi to prihvatiti ili ne, ljudska pozornost i interesovanje gotovo pa uvijek, usmjereni su na ono što je „negativno“. Ujedinjuje nas nesreća, vrlo rijetko sreća. A, u našoj osnovi težimo biti ujedinjeni. Zbrinuti. Sa potpunom slobodom mogu govoriti o „negativnoj motivaciji“. Zapitajmo se: Šta ja to zapravo želim postići nekim stanjem?
Lako je reći i napisati šta treba raditi kako bismo se motivirali. Ali, ono što je prije toga neophodno uraditi je – preuzeti odgovornost. Pokušajmo razumjeti naše vrlo dobro prikrivene želje. Pokušajmo razumjeti našu podsvijest i povezati se sa njom. Pokušajmo se suočiti sa ulogom žrtve kojoj u osnovi jako težimo. Sve dok to ne učinimo ne možemo razgovarati o dugoročnoj – životnoj motivaciji. Ne možemo razgovarati o tome zašto je nemamo.
Također, moramo biti svjesni da ako stvari rješavamo samo površinski bez ispitivanja uzroka, efekti ne mogu biti dugoročnog karaktera. Ne mogu reći da je lako, ali mogu reći da vrijedi mnogo. Vrijedi za one koji žele više, za one koji žele bolje. Krećite se prema sebi, jer samo sa sobom, u svom tijelu, provodite svaki tren vašeg bivstvovanja.
