Budite dobri prema sebi – iskoristite mali dio svog slobodnog vremena večeras da pripremite doručak za sutra.
Za doručak u tegli potrebno vam je svega pet minuta vremena, a sutra kada se probudite, bićete zadovoljni i zahvalni sebi što ste ga pripremili dan ranije.
RECEPT
Sastojci
2 dcl mlijeka (bademovo, kokosovo ili kravlje)
1 banana
2 kašike chia sjemenki
šaka nara i malina ili drugog voća po vlastitoj želji
Postupak
U blender stavite slijedeće sastojke: mlijeko, med, bananu i chia sjemenke. Sve skupa izblendajte, istresite u staklenu teglu i stavite u frižider preko noći. Ujutro izvadite deset minuta prije posluživanja i na vrh površine poredajte maline i nar (ili neko drugo voće).
‘Ja sam običan čovjek koji pokušava da ostavi nešto dobro na ovom svijetu’, predstavio nam se Bartolomej Stanković, bosanskohercegovački pijanist i vanredni profesor na Katedri za klavir Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu.
Naš višestruko nagrađivani umjetnik ne krije šta za njega predstavlja muzika.
– Muzika je u mom životu snažan pokretač, omogućava mi da pronađem smisao života i da svojom kreacijom dam jedan skroman doprinos današnjem vremenu, čovječanstvu. Rachmaninoff je jednom rekao da je muzika dovoljna za život, ali da život nije dovoljan za muziku. I to je tačno, u jednom životu se ne može postići sve što čovjek zamisli, ali uvijek se trudim da uradim najviše što mogu. U zadnjih pet-šest godina posebno se bavim stvaralaštvom domaće umjetnosti i promocijom domaćeg stvaralaštva, ne samo u BiH, nego i u čitavom svijetu, objašnjava mladi umjetnik.
Stanković je 2011. godine magistrirao klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. em. Pavice Gvozdić. Godinu kasnije završava postdiplomski studij na akademiji Steinway Academy u Veroni u klasi pijaniste Federica Gianella. Usavršavao se na seminarima eminentnih klavirskih pedagoga kao što su Andrej Pisarev, Grigory Gruzman, Naum Grubert, Peter Eicher, Jan Jiracek von Armin, Arsen Čarkić, Jelena Pavić, Gregor Vidović i Andrea Dindo. Dobitnik je brojnih nagrada na državnim i internacionalnim takmičenjima, kao i Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za projekt ‘KLAVIR – kroz historiju i građu’ koji je kao koncertna prezentacija predstavljen u nekoliko gradova Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Na 27. muzičkom biennalu u Zagrebu 2013. godine predstavljao je Bosnu i Hercegovinu. Sarađivao je sa Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Sarajevskom filharmonijom, Kamernim simfonijskim orkestrom Zenica i održao preko 60 solističkih koncerata u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Italiji i Austriji.
Trenutno predaje tri predmeta na Muzičkoj akademiji. Interesovalo nas je da li uspijeva prenijeti ljubav i strast prema muzici i na svoje studente.
– Da li uspijevam to treba pitati moje studente, a da li pokušavam, to je sigurno. Trudim se da im na predavanjima približim sve ljude koji su utjecali na razvoj klavirske muzike. Klavir je relativno mlad instrument, postoji samo 300 godina, ali je u tih 300 godina toliko napisano… toliko da bi moglo popuniti čitavu sarajevsku Vijećnicu, možda i više. Što se tiče radosti, ističem je kroz poučavanje predmeta Istorija i teorija pijanizma, Metodike klavira kao i sam predmet Klavir gdje studente upoznajem i sa veoma važnim zanimanjem, a to je umijeće prenošenja znanja. Jer, koliko god da je važno znati svirati, toliko je i važno znati učiti mlađe generacije, kako bismo spriječili da klasična umjetnost zamre i ‘pukne lanac’.
Ispričao nam je anegdotu o značaju održavanja i njegovanja muzičke umjetnosti:
– Hrvatski kompozitor Ivo Malec, tokom studija u Beču, jednom prilikom se ljutito zaputio u Musikverein i pitao zašto stalno reklamiraju koncerte koji su svakako puni. Dobio je odgovor od direktora – dovoljno je da jednom pukne lanac u tradiciji dolazaka na koncerte i da višestoljetna tradicija ode u zaborav. Drugim riječima, dovoljno je da jedna generacija izgubi naviku odlazaka na koncerte i uživanja u slušanju muzike i da sve ode u nekom drugom smjeru, čega smo svjedoci protekle dvije godine.
Našeg internacionalno nagrađivanog pijanistu pitali smo da li se smatra čuvarem te niti – tradicije.
– Ne dajem sebi tako važnu ulogu jer, primjerice, u projektu bh. kompozitora, nosioci primarne, najvažnije uloge su kompozitori. Oni su stvorili ta djela, ja sam sukreator na način da oživljavam ta djela. Mnoga od njih nisu svirana dugi niz godina, neka i više desetljeća, primjerice, Sonata Dragoja Đenadera, Sonata Vojina Komadine… ta djela su se sada vratila na scenu. Ili, recimo, zahvaljujući knjizi ‘Muzika za klavir u Bosni i Hercegovini 1945-1992’ prof.dr. Merime Čaušević, došao sam do nota jedne jako zanimljive osobe iz perioda Osmanskog carstva, Zulejde Ide Latas koja je sredinom 19. stoljeća u Sarajevu svirala i komponovala djela za klavir i bila jedna od najznačajnijih kompozitorki vojne muzike u Evropi u to vrijeme. Jedno njeno djelo, March za klavir, je izdato u Londonu 1850-ih godina, i to djelo sam vratio u fokus interesovanja objavljivanjem prošlogodišnjeg albuma Voyage.
Našem umjetniku se nije dopalo pitanje o muzičkim preferencijama ili, kako se kaže u narodu – ‘šta sluša’. Objasnio nam je da ljudi koje se bave muzikom ne vole pitanje šta slušaju ‘jer smo svakodnevno zaokupljeni muzikom koju pripremamo i vježbamo za koncerte te je nakon višesatnog sviranja malo ko raspoložen još nešto slušati’.
Pitanje smo preformulisali u – šta bi nam odsvirao da ga zamolimo.
– Teško pitanje, jer u životu jednog muzičara koji se bavi klasičnom muzikom, teško je odrediti jednu kompoziciju koja će mu biti omiljena cijeli život. Ili jedan kompozitor, jer se osoba razvija, sazrijeva kao ličnost pa nešto što je u mladosti bilo potpuna fascinacija može u kasnijem životnom razdoblju jednostavno prestati to da bude. Ipak, dvije ličnosti koje mene fasciniraju su Franz Liszt i Sergei Rachmaninoff, pijanisti i kompozitori koji su itekako unaprijedili razvoj pijanizma, dakle, razvoj klavirske muzike i tehnike i postavili neke nove granice koje mnogi poslije njih više nisu dokučili. I s kojom lakoćom su ti ljudi stvarali, upravo je nevjerovatno. Liszt je iza sebe ostavio hiljadu djela, pa čak i više; Rachmaninoff nešto manji opus od nekih stotinjak djela, ali sva ta djela su genijalna na poseban način. Međutim, interesantno je da mnoga od tih djela u to vrijeme nisu naišla na odobravanje od strane publike i kritike, što se često dešava i danas. Rachmaninoff je govorio: ‘ja sebi ne bih dao za pravo da nakon jednog slušanja sudim o nečemu’. Tako je i u poeziji i prozi, ne možemo nakon jednog čitanja shvatiti pravu smisao… Prvi dojam ponekad može biti varljiv.
Stanković je tokom 2019. nastavio promociju djela bh. kompozitora na festivalima kao što su Dani Vlade Miloševića u Banjaluci, Mostarsko proljeće u Mostaru, 38. pozorišne igre u Jajcu, Putovanje kroz muziku u Prnjavoru, GuitarUnited u Sarajevu te Dani Vojina Komadine u Istočnom Sarajevu. Nakon koncerta ‘Bartolomejevo putovanje – večer bh. skladatelja’ u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 2019. godine u Zagrebu, u Sarajevu je povodom Svjetskog dana muzike održao dva koncerta na kojima je izveo djela za klavir 24 bosanskohercegovačka kompozitora.
Naš ugodni razgovor bila je prilika da zatražimo mišljenje našeg pijaniste o uticaju klasične muzike na psihu i raspoloženje.
– Klasična muzika itekako utiče na psihu i raspoloženje čovjeka. Brojne su naučne studije iz oblasti medicine i psihologije koje su se bavile tom temom. Prirodna frekvencija štimanja instrumenata 432 Hz koja je napuštena sredinom 20. stoljeća da bi bila podignuta na 440 Hz, ta stara frekvencija na neki način opušta čovjeka i čini da se osjeća lijepo, pogotovo kad je u pitanju muzika iz perioda klasike, romantizma, dakle, muzika koja je zaista kroz ova dva tri stoljeća svoga postojanja, na neki način potvrdila svoju genijalnost. Poređenja radi, jedno Bachovo djelo staro više od 200 godina i dan danas se izvodi. Istovremeno, danas imate muziku koja je stvorena prošle godine i već je zaboravljena. Ili primjera radi, djela iz renesansnog perioda, koja se istina na ovim prostorima ne izvode često, u svijetu još uvijek pronalaze mjesto na koncertnim repertoarima.
Sredinom 2020. godine izdavačka kuća Nota Bene Records (Zagreb) objavila je njegov drugi CD album ‘Voyage’ s djelima odabranih bh. kompozitora. U 2020. godini je također održao koncerte povodom Svjetskog dana muzike u Čapljini (djela za klavir bh. kompozitora i Frederica Chopina), u Vremeplovu Arheološkog parka Ravne 2 u Visokom (djela bh. kompozitora) i u Kino dvorani Sloboda u Lovranu (Hrvatska) u okviru internacionalnog festivala Rijeka EU 2020: Europska prijestolnica kulture (djela bh. kompozitora). Krajem 2020. godine, CD album ‘Voyage’ predstavljen je javnosti na promocijama u Visokom (RTV Visoko), Banjoj Luci (Banski dvor), Istočnom Sarajevu (Dani Vojina Komadine / Muzička akademija UIS) i u Sarajevu (u organizaciji Bosanskog kulturnog centra – BKC Sarajevo).
Povodom Svjetskog dana muzike 2021. godine, izdavačka kuća Nota Bene Records (Zagreb) objavila je i njegov treći album posvećen bosanskohercegovačkom umjetničkom stvaralaštvu – album ‘Resonance’ koji se, kao i prethodna dva albuma može slušati na svim svjetskim digitalnim platformama.
– Povodom Svjetskog dana muzike, koji se obilježava 21. juna, održat ću koncert na Starom gradu Visoki – Bosanska piramida Sunca u Visokom, u ponedjeljak 21. juna 2021. godine s početkom u 19:11 sati. Koncert će obilježiti i svjetska premijera digitalnog izdanja novog albuma Resonance, koji će pod etiketom renomirane izdavačke kuće ‘Nota Bene Records’ biti objavljen na svim digitalnim platformama za slušanje muzike diljem svijeta (iTunes, Spotify, Tidal, Dezeer, Amazonmusic, HDtracks itd.). Album Resonance je sniman u Muzičkom studiju SOBA, inžinjer zvuka je Peđa Hart, a grafički dizajn potpisuje Faruk Garib.
Za poštovaoce muzike premijerno će biti izvedena djela za klavir sa novog albuma Resonance, djela savremenih bh. kompozitora Peđe Harta, Vojislava Ivanovića i mladog Benjamina Ribića, čija kompozicija ‘Confession’ je u junu 2021. godine objavljena u izdanju svjetske izdavačke kuće Universal Edition.
Stilska raznovrsnost, kompozicije nadahnute bosanskim folklorom, kompozicije nastale u 16., 18., 19. i 20. stoljeću, ali i u 2020. godini, predstavljaju bogatstvo bosanskohercegovačkog i svjetskog umjetničkog stvaralaštva koje će Bartolomej Stanković prikazati na koncertu povodom Svjetskog dana muzike na lokalitetu Stari grad Visoki – Bosanska piramida Sunca u Visokom.
Generalni pokrovitelj koncerta je ugledna bosanskohercegovačka kompanija ‘Violeta’. Koncert počinje u 19:11 sati, a simbolika brojeva je još jedna od zanimljivosti koncerta, na kojem će publika imati priliku slušati izvedbe klavirskih djela na klaviru štimovanom na prirodnoj frekvenciji – a1=432 Hz.
Iako je ljeto na pragu, jutra i večeri su još uvijek hladne i zahtijevaju da se ‘utople’. Ima li nešto bolje od šoljice čaja ili kafe sa hrskavim, mirisnim i ukusnim keksićima s okusom čokolade? Ima, a to je zdrava verzija legendarnih čokoladnih keksa koje ćete sada jesti bez griže savjesti. Ova zobena slastica sa okusom čokolade, zaista je spoj ugodnih aroma, okusa i osjećaja.
Ako dodam i to da se zobeni keksi lako i brzo prave, onda nam ne preostaje ništa drugo nego da požurimo u kuhinju i za svega pola sata spremimo kutiju sa 35 komada ove neodoljive i zdrave slastice.
RECEPT
Sastojci
3 jaja
1 dcl mlijeka
1 dcl maslinovog ulja
1 kašika kokosovog ulja
1 prašak za pecivo
2 kašike meda
50 g isjeckanih ili samljevenih oraha
150 g mljevenih zobenih pahuljica
50 g crne čokolade (min. 75% kakao)
pola kašičice vanilin praha ili cimeta
integralno brašno po potrebi (1-2 kašike).
Postupak
Sve sastojke izmiješati, a čokoladu prethodno izrezati na sitne komadiće. Ako tijesto bude ljepljivo i mekano dodati još malo integralnog brašna.
Ostaviti smjesu 10 minuta u zamrzivač.
Dok se rerna podešena na 190 stepeni zagrijava, oblikujte kekse od ohlađenog tijesta i slažite na pleh obložen papirom za pečenje.
Kekse pecite 8-10 minuta a zatim ih izvadite iz rerne i pustite da se ohlade prije serviranja.
Servirati uz mousse od jabuka i đumbira koji se sprema vrlo jednostavno: jabuke izrendati i kratko izdinstati sa kašičicom đumbira u prahu.
U svakodnevnom nastojanju da osmislim što zdraviji a jednostavan i ukusan recept za doručak, rodila se ideja da omiljene palačinke napravim od prosa.
Obzirom da u tom trenutku u kući nisam imala brašno od prosa, proso u zrnu sam samljela u multipraktiku i dobila zlatnožuto brašno. Palačinci su tako mekani, vazdušasti, elastični i mirisni. Čak sam napravila veći količinu pa sam ostatak od doručka umotala u pamučnu krpu i smjestila u frižider za sutra ujutro, kada ću ih lagano ugrijati na tavi i služiti uz isti ili drugačiji namaz. Praktično, jednim potezom spremite doručak za dva jutra.
RECEPT
Sastojci za palačinke 6 kašika brašna od prosa
2 kašike mljevenih zobenih pahuljica
400 ml mlijeka (kravlje ili biljno)
3 jaja
malo soli
malo praška za pecivo
3 kašike maslinovog ulja ili komadić otopljenog putera
Priprema Smjesa treba da bude gusta kao i kod klasičnih palačinaka, pa vodite računa ako uz predložene mjere ne postignete odgovarajuću gustinu. Proso i zobene pahuljice više upijaju tekućinu od običnog pšeničnog brašna, pa će vam smjesa ubrzo postati svakako gusta pa je potrebno da je razrijedite dodajući još malo mlijeka. Palačinke pecite na tavi zagrijanoj na srednjoj temperaturi (minut-dva sa obje strane).
Sastojci za namaz 1 šolja kuhanih leblebija
1 konzerva tunjevine
3 kašike maslinovog ulja
1 kašika tahin paste (po želji)
1 kašika sirnog namaza (po želji)
malo morske soli
začin po želji (kurkuma, origano, vlasac)
Priprema Sve sastojke ubacite u multipraktik i blendajte dok ne postignete finu kremastu teksturu. Ukoliko vam smjesa bude pregusta dodajte još malo maslinovog ulja. Servirajte uz zelenu ili vama omiljenu salatu. Uživajte u zdravom i ukusnom doručku.
Nakon serijala gastro kolumni o obradi i pripremi najboljih dijelova junetine, nastavljamo sa nečim drugačijim, ali ništa manje privlačnim i ukusnim…
Usprotiviću se generalnom mišljenju da ne volim slastice. Naprotiv, uživam ih praviti, ali u manjoj mjeri konzumirati (srećom po moju kilažu!).
Čime bolje izmamiti iskren osmijeh na lice u ove zimske tmurne dane nego onim prepoznatljivim mirisima šećera, vanilije, muskata, ruma, cimeta i voća.
Za vaše bolje raspoloženje, predstaviću vam jako jednostavan kolač koji je idealan za ovo doba godine jer vas transportuje u pravo praznično raspoloženje. Riječ je o tartu od jabuka i šljiva, jednoj varijanti američke pite, odnosno vrste kolača od klasičnog prhkog tijesta uz razne filove – ovog puta sa filom od jabuke u kombinaciji sa kompotom od šljiva.
U mojoj zimnici se uvijek nađe pokoja tegla domaćeg kompota od šljiva ili nekog drugog voća.
Za početak, odmah po povratku kući s posla izvadite puter iz frižidera da omekša na sobnoj temperaturi. Dok se raspremite, naštimate muziku, napravite sebi kafu, eventualno pozdravite partnera ili djecu, puter će smekšati.
Vaš sljedeći korak jeste velika zdjela za mučenje tijesta. Količina tijesta koju pravite vam diktira količine sastojaka; ustvari, drugi naziv i najpravilniji raspored namirnica za ovo tijesto i jeste 3-2-1 što stoji za 3 količine brašna, 2 količine putera, jedna količina šećera. Na primjer, za tepsiju prečnika 25-30 cm neka vam mjerna jedinica bude šolja za čaj. Pomiješajte puter i šećer. Dakle, spojite dvije šolje putera sobne temperature (izrezan na kockice) i jednu šolju šećera, te dobro umijesite rukama. Ja sam koristio smeđi šećer i zbog njegovog ukusa i zbog izgleda. Kada to sjedinite i pretvorite u kremu, počnite postepeno dodavati brašno sve dok ne skinete sav puter sa zidova zdjele i dobijete kompaktnu smjesu. Zdjela mora ostati potpuno čista.
Igrom slučaja imao sam dosta domaćih jabuka koje su me i podsjetile na ovaj recept. Za fil naribajte jabuke zajedno sa korom, propržite na malo putera i par kašika šećera, po ukusu dodajte šećer u zavisnosti od kiselosti jabuka i dinstajte lagano na vatri uz dodavanje ekstrakta vanilije, malo ruma, cimeta i muškatnog oraščića. Dinstajte sve dok jabuke ne ispuste višak vode povežu se sa ostalim sastojcima.
U međuvremenu, dok tijesto odmara, a vi radite fil, pripremite kalup za pečenje i uključite rernu na maksimum. Pritom ne zaboravite na vašu kafu.
Tijesto obavezno utisnem rukama direktno u kalup i dalje pravim debljinu i oblik. Prhko tijesto je nemoguće valjati oklagijom ako ste ga pravilno napravili. Nakon što sam rasporedio tijesto u kalup na debljinu od oko pola centimetra (izrazito bitno da kompletno tijesto bude približne debljine zbog pečenja), premazujem ga filom i na njega naslažem šljive koje lagano utisnem u tijesto.
Nakon toga stavljam ukrase u obliku zvjezdica koje sam napravio od istog tijesta koje sam malo razvaljao na prozirnoj foliji i napravio kalupom, dok vi možete praviti ukrase kakve želite.
Pecite kolač 20-ak minuta na 200 stepeni. Nakon što do vas počnu dopirati miomirisi začina i tijesto počne dobijati smeđkastu boju, smanjite temperaturu na 130 stepeni i nastavite peći 10-ak minuta da se kolač malo isuši. Izvadite kolač iz rerne i sačekajte da se ohladi kako biste mogli lako rezati vaš prvi komad kolača. Ovoj varijanti pite od jabuka idealno pristaje ide vrući puding od vanilije.
P.S. Napomena za muške čitatelje: Ne morate čekati supruge ili djevojke s posla, slobodno uđite u kuhinju i ponovite postupak, te iznenadite vašu ljepšu polovinu tartom od jabuka i šljiva, a ne zaboravite i ranije pomenutu šolju kafe.
Ako tragate za osvježavajućom slasticom u kojoj možete uživati bez osjećaja krivice i straha od viška kilograma, predlažem vam moju voćnu varijantu Rafaelo kuglica.
Za pripremu je potrebno svega 10 minuta i nekoliko jednostavnih, a nutritivno bogatih sastojaka.
RECEPT
Sastojci
2 šolje kokosa
1/2 šolje badema
2-3 kašike meda ili agava sirupa
2 kašike kokosovog ulja
sok 1 limuna
1/2 kašičice kurkume (prirodni pojačivač boje)
Priprema
Sve sastojke sipajte u blender i miksajte dok ne postignete finu kremastu teksturu. Smjesu ostavite 5 minuta u zamrzivaču, a nakon toga oblikujte kuglice. U sredinu svake kuglice utisnite po jedan sirovi badem i uvaljajte ih u kokos.
Servirajte ohlađeno uz popodnevnu kafu ili biljni čaj.
