Istraživači su u peruanskoj provinciji Virú otkrili 3200 godina star mural koji bi mogao rasvijetliti još uvijek slabo poznatu prekolumbijsku kulturu Cupisnique.
Peruanski list La República piše da bi mural mogao označavati mjesto drevnog hrama Cupisnique u kojem su se održavale ceremonije.
U izjavi za ovaj list arheolog Régulo Franco Jordán je rekao: ‘Nalazimo se ispred hrama koji je prije nekoliko hiljada godina bio mjesto na kojem su se održavale ceremonije. Stilizovano zoomorfno biće moglo bi biti pauk, vrlo sveta životinja, pronađena na južnom zidu.’
Slika sadrži razne boje, uključujući žutu, sivu i bijelu.
Jordán je također rekao da su se na tom mjestu vjerovatno održavale ceremonije u periodu od januara do marta koje su uključivale kišnicu. Napomenuo je da će se u narednim mjesecima poduzeti napori na očuvanju murala koga su uočili lokalni farmeri čisteći okolno zemljište.
Ovo otkriće u Peruu nije jedino veliko arheološko otkriće koje je dospjelo na naslovnice posljednjih sedmica. Početkom marta istraživači su u zapadnoj pustinji Egipta otkrili ranokršćanske monaške ruševine – uključujući ćelije monaha nastale između 4. i 7. stoljeća nove ere.
Nešto ranije u februaru započeta su nova istraživanja povezana sa drevnom kraljevskom pivarom kod mjesta Abydos u Egiptu koja je nekada proizvodila na hiljade litara piva. Pivara vjerovatno datira iz vremena kralja Narmera koji je živio 3100. godine p.n.e.
Ostaci drevne pivare (AP Images)
Početkom ove godine, zahvaljujući arheološkim aktivnostima u hramu Taposiris Magna u zapadnoj Aleksandriji u Egiptu, otkriveno je 16 grobnih jama iz grčkog i rimskog perioda, a pronađena je i najmanje jedna mumija s jezikom od zlatne folije.
Svake sezone svjetski autoritet za boje – Institut za boje Pantone objavi izvještaj o trendovima boja u modnoj industriji, najavljujući boje koje će modni dizajneri primjenjivati u novim kolekcijama.
‘Boja godine’ instituta Pantone već više od 20 godina usmjerava razvoj proizvoda u više industrija, uključujući modu, dizajn enterijera i grafički dizajn.
Pantone Color Institute je poslovna jedinica u Pantoneu koja proglašava najbolje sezonske boje na modnim pistama, bira Pantone boju godine, predviđa globalne trendove boja i savjetuje kompanije o boji za vizuelni identitet proizvoda i brenda.
Kroz sezonske prognoze trendova i savjetovanje na temelju psihologije boja, Pantone Institut za boje udružuje se sa svjetskim brendovima kako bi zajedno izvukli maksimalni efekat iz emocije i snage boja.
Proteklu 2020. godinu obilježila je Classic Blue
Proces odabira Pantone boje godine zahtijeva pomno razmatranje i analizu trendova. Stručnjaci za boje ovog instituta promatraju svijet u potrazi za novim uticajima boja. U njihovom fokusu često se nađu industrija zabave i filma, umjetničke kolekcije, novi umjetnici, sva područja dizajna, popularna turistička odredišta, kao i novi životni stilovi. Tu su i nove tehnologije, materijali, teksture, društveni mediji, pa čak i sportski događaji.
Za 2021. godinu, stručnjaci Pantone instituta odabrali su dvije boje – hladnu sivu i toplu žutu, čime su postigli osvježavajuću i optimističnu kombinaciju lako primjenjivu u svim oblastima dizajna.
Odjenite se u Pantone boje godine: Optimistična žuta ili elegantna siva
PANTONE 17-5104 Ultimate Gray + PANTONE 13-0647 Illuminating, dvije neovisne boje koje predstavljaju snagu i pozitivnost, podsjećaju na to kako se različitosti nadopunjuju.
Novom kombinacijom boja Pantone šalje poruku sreće i svjetlosti (žuta) obuhvaćenu čvrstinom i stabilnošću (siva), koja daje nadu u vremenu kada je to svijetu najpotrebnije.
Izvrsna kombinacija za savremene enterijere
‘Spoj trajne Ultimate sive boje sa živopisnim žutom Illuminating izražava poruku pozitivnosti podržane čvrstinom. Praktična i čvrsta, ali istodobno zagrijavajuća i optimistična, ovo je kombinacija boja koja nam daje fleksibilnost i nadu. Moramo se osjećati ohrabreno i uzdignuto; ovo je neophodno za ljudski duh’, poručuje Leatrice Eiseman, izvršna direktorica instituta za boje Pantone.
Ako nemate mogućnosti za veće promjene, efekt ćete postići i akcentima
PANTONE 13-0647 Illuminating je svijetla i vesela žuta koja podsjeća na bezvremenost sunca i nade, dok uvjerljiva PANTONE 17-5104 Ultimate Grey simbolizira čvrstinu, stabilnost i izdržljivost.
Kada se već odlučite napraviti iskorak iz ustaljenih jednoličnih i predvidivih šema, miješanje i slojevitost (kao i u odijevanju) motiva, oblika i šara podarit će posve drugi izgled prostoriji – to će naposlijetku biti ili umirujuća harmonija ili uzbudljiva drama. Sve ovisi o tome šta želite postići i kako složite motive i oblike. Kada ovladate pravilima i steknete vještinu, bit ćete u stanju postići ravnotežu i harmoniju u prostoru suočavajući motive različitih stilova i razmjera.
Možete početi tako što ćete odabrati najprominentniji motiv/šaru u prostoriji (obično je to tepih) koji će odrediti ton cjelokupnom prostoru. Dodatni slojevi motiva i oblika koji su komplementarni ili kontrastni npr. bojom ili oblikom onim na tepihu će vizuelno zaintrigirati. To mogu biti jastuci, manji prekrivači za sofu, manji dijelovi namještaja, zavjese i sl.
Dakle, samo jedan glavni motiv, dok su ostali umjereniji. I u ovom slučaju možete primijeniti pristup 60/30/10 o čemu smo pisali nešto ranije.
Ako primijenite taj pristup, 60% neka pripadne vašoj omiljenoj šari, 30% drugom obliku i 10% akcentu. Probajte tri motiva u različitim razmjerima, na primjer, pruge kao prominentni motiv, potom geometrijski oblik srednje veličine i dramatični cvjetni dezen (višegodišnji trend) kao akcent na jastucima ili prekrivaču. Ili, ako preferirate cvjetni dezen spram pruga, dajte mu prominentno mjesto i razmjer (veći cvjetovi), a prugasto neka bude akcent. I razmjer (veličina motiva) neka prati pristup 60-30-10.
Kada kombinirate motive, šare i oblike, plansko upravljanje bojom je od ogromnog značaja. Ponavljanje jedne boje u svakom od naočigled sasvim različitih motiva povezat će ih da djeluju neodvojivo! Akcentirajte bojama koje su manje prisutne na motivima. Uzmite jedan motiv kao što su pruge pa ga ponovite na još jednom mjestu u prostoriji, čak i u drugačijem razmjeru. Kreirajte vizuelni link tako što ćete sofu presvući u jednu od boja vašeg umjetničkog djela na centralnom zidu. Upravo smo izrekli suštinu – kreiranje vizuelnih linkova radi postizanja harmonije prostora.
Iako vam se tkanine sa motivima mogu svidjeti u prodavnici, uzmite u obzir razmjer tj. da veliki cvjetovi ili geometrijski oblici koji dobro djeluju u velikom prostoru, mogu zagušiti malu prostoriju. Stoga uzmite primjerke da ih probate kući. To se odnosi na tapete, itisone, zavjese, tkaninu za presvlačenje namještaja i sl.
Kao što kreirate vizuelni link ponavljanjem boje, isto možete uraditi i sa oblicima. Tako krugove kao geometrijski oblik na tepihu možete ponoviti namještajem npr. okruglim stolićem ili još interesantnije – stolicom sa okruglim naslonom ili sl.
Dekorativne tapete zahtijevaju posebno pažljiv pristup koji naročito uzima u obzir razmjer. Motiv na tapeti će biti ili veliki, ili srednji ili mali, te svi drugi motivi u prostoriji se ne smiju podudariti (dakle, ako je razmjer na tapeti srednji, ne smije biti srednji na drugim motivima, nego ili veliki ili mali).
Iako je već izvjesno vrijeme u trendu kombiniranje različitih stilova npr. tradicionalnog i modernog, dok ne ovladate kombiniranjem motiva, preporučujemo da se držite jednog stila, dakle, ako radite u kontekstu tradicionalnog stila, da kombinirate različite motive kao što smo ranije naveli, ali unutar tradicionalnog stila. Kasnije, kada vas ohrabre prvi uspješni rezultati, možete kombinirati tradicionalno i savremeno, ali i podići broj motiva na 5 ili više!
Proći zeničkom čaršijom a ne zapaziti sinagogu je gotovo nemoguće, i tako je još od 1903. godine, od kada ovo djelo inženjera Miloša Komadine krasi ovaj grad.
Sinagoga je građena u periodu od 1903. do 1905. godine, a posvećenje je izvršio dr. Samuel Vesel 1906. godine
Jevreji Sefardi i Aškenazi naseljavaju Zenicu u 18. stoljeću i od tada aktivno učestvuju u kulturnoj, infrastrukturnoj i trgovinskoj izgradnji Zenice.
Neke od značajnijih predstavnika zeničkih Jevreja navodi naš sagovornik g. Adnadin Jašarević, direktor Muzeja u Zenici:
– Među poznatijima je magistar farmacije Otto Weiss koji 1913. otvara apoteku u prizemlju svoje kuće, u glavnoj zeničkoj ulici kod hotela Moskowitz, te znameniti kulturni djelatnik Jakov Ozmo, izdavač listova ‘Zeničanin’ i ‘Zvrndalo’ – pisao je poeziju i objavio zbirku ‘Pjesnička ljubav’. Doktora Weissa pamtimo i danas, jer je najveća apoteka u gradu nazvana po njemu.
Tragičnu sudbinu bosanskohercegovačkih Jevreja u Drugom svjetskom ratu nažalost nisu mogli izbjeći ni zenički Jevreji. Od 225 koliko ih je živjelo u Zenici prije Drugog svjetskog rata, oslobođenje je uspjelo dočekati samo 55. U drugim gradovima brojke stradalih su bile i veće, što jasno prikazuje razinu stradanja ovog naroda u BiH.
Naš sagovornik g. Jašarević ispričao nam je tragičnu priču bračnog para Weiss.
– Njegova sudbina slikovito i bolno ukazuje na godine holokausta. Naime, kada su ustaše u avgustu 1942. pokušale da ga sa suprugom deportuju u logor, doktor Weiss i njegova životna družica Ida su se otrovali. Ona je preživjela trovanje i deportovana je u logor Jasenovac, gdje je ubijena, priča Jašarević.
Mnogi životi su izgubljeni, ali ono što je ostalo da svjedoči postojanju i životu Jevreja kroz historiju su, u prvom redu, sinagoge. Zenička sinagoga je pored sarajevske – jedina funkcionalna sinagoga u BiH. Da nije prepuštena zubu vremena praktično pokazuju krupni radovi koji su urađeni 2011. godine i pored toga, dobijanje izuzetno značajnog statusa nacionalnog spomenika BiH.
– JU Muzej grada Zenice je organizirala opsežne radove unazad 11 godina na opravci krova, fasade, elektroinstalacija, grijnih instalacija, izolacije, renoviranju sale, uz finansijsku podršku Grada Zenice i Vlade ZE-DO kantona. Po osnovu inicijative iz JU Muzej grada Zenice, zeničku sinagogu je Komisija za zaštitu nacionalnih spomenika BiH proglasila nacionalnim spomenikom 06. februara 2013., objašnjava direktor Muzeja grada Zenice, Adnadin Jašarević.
Zenička sinagoga u večernjim satima
Sinagoga je Odlukom Gradskog vijeća Zenica, na prijedlog gradonačelnika Fuada Kasumovića, ponovo ustupljena na korištenje Jevrejskoj zajednici BiH, što je podržao i Muzej grada Zenice koji je od 1968. godine upravljao ovim objektom. Naš sagovornik ističe karakter i značaj ove odluke:
– Odluka je značajna jer govori u prilog multikulturalnom duhu Zeničana. Mada, u biti, u potpunosti je simbolična, jer su nacisti tokom Drugog svjetskog rata skoro uništili jevrejsku populaciju u Zenici, od čega se nije oporavila ni u vrijeme SFRJ, te kao takva, zajednica danas jedva da funkcionira, tvrdi Jašarević.
U ovom slučaju, riječ je o produktivnoj inicijativi Jevrejske opštine Zenica i JU Muzej Grada Zenica, koju je uputila Jevrejska zajednica BiH prema Gradskom vijeću.
Zenička sinagoga je i mjesto kulturnih događaja
Izvan političkog i historijskog konteksta, ovaj značajni spomenik privlači pažnju i svojim arhitektonskim rješenjem, koje je izvedeno u pseudo-maurskom stilu. Sinagogu je projektovao mostarski arhitekta Miloš Komadina, a izgrađena je na temelju inicijative rabina Ham Josefa Levija.
Ovakvi spomenici, iako malobrojni, svijetli su primjeri austrougarske arhitekture i gradnje u BiH. Neke karakteristike stila su potkovičasti lukovi, ornamentika u štuku, lukovičaste kupole i dekoracija horizontalnih linija eksterijera u karakterističnim bojama. Nabrojane karakteristike ovog stila uočljive su na zgradi zeničke sinagoge, i čine je prepoznatljivom i autentičnom.
Zenička sinagoga uspjela je da nadživi i nadjača teška i turbulentna vremena koja su obilježila ove prostore. Štaviše, čini se da ne stari i kao da se zanavlja posredstvom nekog prirodnog mehanizma… kada prolazite pored ovog restauriranog spomenika, imate osjećaj da se radi o gradnji novijeg datuma.
Holandsko ‘zlatno doba’ izrodilo je neka od najvećih umjetničkih djela u povijesti umjetnosti. Od prizora svakodnevnih intimnih trenutaka kod kuće, grupnih portreta, mrtve prirode do suptilnih pejzaža ravnice i niskog horizonta, rad holandskih majstora već četiri stoljeća nadahnjuje umjetnike i poštovaoce umjetnosti u cijelom svijetu.
Iako su Rembrandt i Vermeer i dalje možda najpoznatiji slikari tog doba, kroz naš serijal upoznat ćemo se i sa drugim velikim slikarima ovog produktivnog perioda.
Nakon osamdeset godina rata, Munsterskim ugovorom 1648. godine Holandija je stekla nezavisnost, što je stvorilo povoljne okolnosti za umjetnost koja doživljava pravi zaokret. Republika sedam ujedinjenih provincija zauzimala je područje današnje Holandije, Belgije i Luksemburga kojima su vladali španski kraljevi iz habsburške dinastije. Holandija postaje republika kojom vladaju odabrani građani, vojnici i trgovci, kao i najbogatija evropska država 17. stoljeća. S novostečenim bogatstvom i stasanjem buržoazije, prirodno se pojavljuje i potreba za novom umjetnošću.
Tokom 17. stoljeća, u Holandiji je nastalo oko 5 miliona umjetničkih slika. Naručivali su ih pripadnici bogate srednje klase koji se pojavljuju s novim ukusom i temama, pa otud i forme poput mrtve prirode, pejzaža, portreta i kućnih prizora koji su zamijenili dotadašnje povijesne i biblijske scene koje su naručivali crkva i plemstvo. Holandski slikari, koji su težili visokom stepenu realizma, inspiraciju počinju tražiti u svojoj neposrednoj okolini.
Willem Claeszoon Heda, Mrtva priroda s pozlaćenim peharom (1635.)
U gradovima se razvijaju umjetnički centri koji služe za susrete umjetnika i razmjenu ideja.
Smanjuje se interesovanje tržišta za djela sa religioznom tematikom koju zamjenjuju prizori iz svakodnevnog života, pa se tako stvara žanrovsko slikarstvo. Stoga je Nizozemske slikare zlatnog doba moguće kategorizirati u skladu sa odabirom teme jer se upravo tada razvija tematska specijalizacija umjetničkog stvaralaštva.
Žanrovsko slikarstvo kao termin koristi se od 19. stoljeća, a odnosi se na najčešće scene iz kuhinje, pivnice, dvorišta i bordela – uobičajenih mjesta svakodnevnog života u to vrijeme. Ova vrsta slikarstva sa minuciozno prikazanim detaljima veže se za velika imena koja su potekla iz tog vremena Johannesa Vermeera, Pietera de Hoocha, Gerarda Terborcha, Fransa Halsa i dr.
Pieter de Hooch, Par sa papagajem (1668.)
Holandsko zlatno doba naročito je prepoznatljivo po prikazima ravnica i pejzaža sa niskim horizontima i suptilnim osvjetljenjem, brodova i neba, sve sa vrlo realističnim dojmom.
Jan Vermeer, Pogled na Delft (1659.)
Delft je bio stjecište umjetnika u to vrijeme jer su u njemu su živjeli i radili mnogi važni predstavnici holandskog zlatnog doba slikarstva. Najznačajniji predstavnik ‘delftske škole’ bio je Johanes Vermeer, koji je u njemu i rođen. Među brojnim ostalim važnim predstavnicima zlatnog doba koji su u Delftu živeli i stvarali su Pieter de Hooch, Frans Hals, Jan van Goyen, Carel Fabritius i Nicolaes Maes.
Jan Vermeer, Alegorija slikarstva (cca. 1668.)
Pri pomenu holandskih majstora mnogi prvo pomisle na Vermeerovu Alegoriju slikarstva, sliku koja nosi više imena – Umijeće slikanja i Slikar u svom ateljeu. Zbog svoje kompozicije smatra se jednim od Vermeerovih najznačajnijih djela. Različita su tumačenja tematike slavne slike, ali se većina slaže u jednom – da je autobiografska, tj. da je leđima okrenut umjetnik na slici sam Vermeer. Slika je izložena u bečkom Muzeju povijesti umjetnosti.
Najveći slikar holandskog zlatnog doba bio je Rembrandt van Rijn. Iznimno talentiran, Rembrandt je bio i gotovo jednako ozloglašen – navodno je ukrao miraz svoje prve žene, nije plaćao račune u porez, da bi na koncu umro u bijedi, kao i većina tadašnjih velikih imena umjetnosti. Smatra se da ga u crtačkoj vještini nije nadmašio ni Leonardo da Vinci, dok se njegove gravire stavljaju u ravan sa onima slavnog Albrechta Durera.
Rembrandt van Rijn, Noćna straža (1642.)
U nastavku serijala upoznat ćemo se sa opusom Pietera de Hoocha, jednog od ključnih nosilaca holandskog zlatnog doba slikarstva.
Grad Zenica je od prošle godine bogatiji i sadržajniji za jedan nesvakidašnji dućan smješten u užem gradskom jezgru, koji ne prestaje plijeniti pažnju prolaznika, naročito zaljubljenika u dizajn i umjetnost.
Iza studija ‘Elosso’ čvrsto stoji mlada produkt dizajnerica iz Zenice Ena Begičević-Čeliković koja je, nakon što se ostvarila u industriji namještaja, osjetila potrebu da se osamostali i tako došla na ideju da otvori vlastiti studio.
Mnogi prolaznici će se zapitati ispred kakve trgovine prolaze jer sami eksterijer ovog studija uveliko odstupa od ustaljenih trgovačkih izloga.
Veliki stakleni izlog dopušta pogled na minimalistički uređen enterijer kojim ‘vladaju’ izloženi dizajnerski proizvodi.
Ena nam je objasnila koncept rada njenog jedinstvenog studija:
– Elosso je studio koji kreira proizvode i prostore te podržava domaće brendove u čijoj je filozofiji rada saradnja između dizajnera i proizvođača neophodna. Naime, u studiju je smješten i izložbeno-prodajni prostor u kome se nalaze proizvodi bosanskohercegovačkih brendova, dizajnera i umjetnika. Elosso je kao takav jedinstven u Zenici, dok je u BiH jedinstven po tome što spaja design studio i design concept store pod jedan krov.
Da se u studiju ne nude samo usluge dizajna, dokazuje i šaroliki asortiman raznih asesoara za dom i manjih komada namještaja, potom odjeće, modnih dodataka, nakita, knjiga i umjetničkih slika.
Prvo što pomislimo je da je Elosso pravo mjesto za kupovinu poklona za drage osobe, što nam je potvrdila i vlasnica:
– Studio je do sada većina ocijenila kao savršeno mjesto za kupovinu poklona osobi do koje vam je stalo. Vjerovatno zato što aspolutno svaki predmet koji je izložen, pored kvalitete, ima i originalan izgled ali i još originalniju priču iza sebe.
Ono što studio Elosso čini drugačijim je i nesebična podrška domaćoj industriji jer pruža mjesto gdje mladi autori koji su još uvijek u ranoj fazi afirmisanja i istupanja na tržište, mogu izložiti svoj proizvod.
– U Elossu trenutno izlažu već etablirani bh. brendovi koji su svoj kvalitet dokazali učešćem na raznim svjetskim eventima kao i osvajanjem internacionalnih nagrada za dizajn. Pored njih, tu su i oni autori koji su na dobrom putu da od svog proizvoda naprave jednako kvalitetnu priču. Takvi će proizvođači uvijek imati podršku studija. Nekada ovakvim autorima samo treba mjesto za izlaganje, a ponekad im treba i stručna pomoć u vidu poboljšanja proizvoda, kreiranja pakovanja i sl., objašnjava Ena.
Činjenica koju ističe vlasnica studija Elosso je da je saradnja proizvođača i dizajnera sve prisutnija. Njihovo tržište je u većini slučajeva Zapadna Evropa, prije nego BiH, što ima svoju i dobru i lošu stranu. Plasman na strano tržište je nešto što je (najzad) postalo stvarnost i jako pozitivan primjer uspješnih priča, ali se nadamo da će proizvodi naših dizajnera prvenstveno nalaziti svoje mjesto u domovima bh. građana i domaćih kupaca.
