Priznajem, rado gledam turske sapunice. Ustvari sam žalosna kad moja omiljena serija nije na programu u neke dane u sedmici. Ovo ‘priznanje’ je samo onako ubačeno u kontekst, jer je u trendu negiranje kvaliteta i sadržaja sapunica uopšte. Pa se mi, kao ipak skloni ‘pravoj’ kulturi, povremeno i dozovemo pameti i stidimo (zbog drugih) što ih uopšte gledamo.
Sapunice su inače kategorija koja se u umjetničkom smislu omalovažava, a smatra se da su gledaoci sapunica uglavnom domaćice i oni neskloni ‘pravoj’ umjetnosti.
I sama sam bila kritičar onih koji sjede pored televizora svaki dan i prate zbivanja u serijama. Ali s dolaskom pandemije i posljedično lockdowna, isti taj televizor postao je prozor u svijet, slobodu kakvu smo nekad živjeli, i stare navike.
Odlazak u pozorište, kino, koncerte, kulturne događaje, izlasci s društvom, okupljanje u kućama postalo je nemoguće. Strah od bolesti i posljedica se uredno plasira u medijima, broj umrlih svakodnevno se označava u medijima, nemamo kontakta sa najbližima koji su daleko, osim virtualnog svijeta društvenih mreža. Kompjuter, mobitel i TV su postali naši izlasci, sastanci, putovanja, druženja i utjeha.
Na TV programima danonoćno se vrte sapunice. Realitiji su do bola neukusni. Serije iz komšiluka rijetko privlačne, više diletantske. Iz mora ponude se ipak izdvajaju one turske proizvodnje. Neki od nas koji nisu znali da Turska ima bogato iskustvo i produkciju vrlo kvalitetnih serijala, bili su iznenađeni izvanrednom glumom, sadržajima za sve ukuse, starosnu dob i afinitete.
Počeli smo pratiti živote glavnih i sporednih likova, njihove poslove, porodice i uzbudljive zaplete u najrazličitijim životnim situacijama… Sada redovno uživam u prelijepim predjelima Turske, zavirujem u dijelove magičnog Istanbula za koje nisam znala ni da postoje, ali i drugih turskih gradova čija ljepota oduzima dah.
U svakodnevnom ćaskanju s prijateljima analiziram dosadašnje poteze neke Jildiz ili nekog Kerima, njihovih roditelja, prijatelja i neprijatelja. Burno reagujem na prizore podmetanja i podvala, a doživim pravu katarzu kad pravda učini svoje… Uglavnom – osjećam, nisam ravnodušna.
Posebno otkrovenje za mene je vrhunska kostimografija prilagođena likovima u seriji, njihovom statusu i položaju u društvu. Visoka moda za bogate, obični i otrcani look za one manjeg ili bez budžeta. Isto je sa uređenjem kuća, vanjskim i unutrašnjim. Plastično prikazane razlike između bogatih i siromašnih, razlike u mentalnim sklopovima… Životi puni zapleta, obrta, prevara, ljubavi, kriminala, boravak u zatvorima. Sve ovo i svi oni postali su stalni gosti u našim (nasreću) ponešto monotonim životima.
Zahvaljujući bogatstvu sadržaja, bar smo uz TV ekrane privremeno zaboravljali na probleme. Probleme koji nisu nestajali samim time što smo bili orijentirani na serije, knjige i društvene mreže. To što neko zloupotrijebi poziciju moći, ‘savije’ pravila i tako bespravno stiče bogatstvo, nismo mogli spriječiti, ali smo bar mogli privremeno zaboraviti uz TV.
Sve više mladih ljudi postaje depresivno. Izgubivši nadu u bolje sutra, izloženi svakodnevnim problemima i bez nade u bolju budućnost, često traže ‘spas’ na krivom mjestu. Ambijent pogodan za kriminalce, dok ‘obični’ ljudi svakodnevno obolijevaju i umiru. Čini se da su upravo ta teška vremena plodno tlo za bilo kakvu bajku koja će nas odvratiti od loših misli i straha.
Tako su (uglavnom) izvrsni glumci, zanimljive priče i prekrasan ambijent doveli turske sapunice u rang lijeka za tugu i strah od bliske budućnosti.
Šalu na stranu, i dok ovo pišem iskreno me zanima da li će Jildiz ostati u braku sa Čagatajem… jer se ovdje i sada ništa novo a dobro još uvijek ne dešava. Nažalost.
Pomfrit je globalno poznata i oprobana ‘hrana za utjehu’, snack, prilog ili glavno jelo.
Iako često na meti kritika zbog velike količine škroba koji je prijetnja vitkoj liniji, krompir je zdrava namirnica jer sadrži vlakna, vitamine B kompleksa, vitamine A, E, K, te minerale poput željeza, kalcija, magnezija, fosfora, cinka, mangana, selena i znatne količine kalija. Ne sadrži holesterol i količina masnoća je neznatna.
Međutim, da li će krompir ostati zdrava namirnica ovisi o načinu pripreme odnosno termičke obrade. Najzdraviji je kuhan, a najmanje zdrav – pržen. Pritom priznajemo da je najukusniji upravo u ovoj najmanje zdravoj varijanti.
Obzirom da je krompiru u još uvijek najpopularnijoj formi – pomfritu – teško reći ne, umjesto prženja preporučujemo pečenje.
Krompir pečen u rerni obavijen mirisnim i ukusnim začinima je više od ‘brzog zalogaja’ i priloga, i podiže pomfrit na razinu glavnog jela.
Danas su u našim prodavnicama hrane dostupni najrazličitiji začini, a za ovu indijsku varijantu preporučujemo sada neizbježnu kurkumu, đumbir, bijeli luk u prahu, komorač u prahu i crvenu papriku kao začin.
Sastojci
1 kg krompira, oguljenog i izrezanog na nešto veće komade nego što je pomfrit
3 supene kašike suncokretovog ulja
1 čajna kašičica kurkuma začina
komadić đumbira, oguljen ili isjeckan, najbolje ako je izgnječen u avanu
3 česna bijelog luka, oguljena i sitno isjeckana, ili izgnječena u avanu
1 čajna kašičica komorača u prahu
prstohvat slatke paprike u prahu
Postupak
Stavite isjeckani krompir u šerpu hladne vode, dodajte kurkumu i malo soli. Pustite da provri i lagano kuhajte 2-3 minute. Ocijedite i ostavite da se ohladi.
Zagrijte pećnicu na 200 C. Sipajte 1 supenu kašiku ulja u plitki kalup za pečenje (po mogućnosti neprianjajući) i stavite u pećnicu. Prelijte ostatak ulja u veliku zdjelu i dodajte začine. Prebacite krompir u zdjelu i lagano ga prstima ravnomjerno umiješajte sa začinima. Izvadite nauljeni zagrijani pleh iz pećnice, uspite začinjeni krompir i pažljivo ga lopaticom umiješajte u vruće ulje. Potom izravnajte krompire u jedan sloj i pecite 30 minuta. Izvadite iz pećnice, lopaticom okrenite svaki krompir, a zatim vratite u pećnicu na 15 minuta dok ne postanu hrskavi i zlatni.
Bečki muzeji odlučili su da izlože neka od najpoznatijih djela svjetske umjetnosti na mjestu gdje su rijetke institucije ikada izložile svoju umjetnost – na web stranici OnlyFans (samo obožavatelji). Razlog – česte cenzure djela koja sugeriraju erotiku od strane društvenih mreža.
Na ovoj web stranici posjetitelji sada mogu vidjeti platformu koju je postavila gradska turistička zajednica na kojoj se objavljuju radovi bečkih muzeja poput Albertine, Leopoldovog muzeja i Muzeja povijesti umjetnosti.
Helena Hartlauer, šefica odnosa s medijima pri Turističkoj zajednici Beča, ovaj neobičan potez jednostavno objašnjava: ‘Građani Beča su vrlo otvorenog uma’.
OnlyFans je aplikacija na kojoj se možete pretplatiti za pristup ekskluzivnom – i često erotskom – sadržaju raznih autora. Za 5 dolara mjesečno, ljudi mogu uživati u aktovima i statuama koje pripadaju zbirkama najboljih bečkih muzeja, koji tvrde da ta umjetnička djela nisu nužno seksualne prirode.
Gradska turistička zajednica objašnjava da je do premještanja umjetničkih djela na ovu platformu došlo nakon ponovljene cenzure na nekim društvenim medijima.
‘Na društvenim medijima algoritmi određuju koliko se golotinje može prikazati i često cenzuriraju svjetski poznata umjetnička djela’, kaže direktor Turističke zajednice Beča Norbert Kettner i objašnjava: ‘Postavlja se pitanje koliko se golotinje može tolerirati i ko može odrediti šta smatramo uvredljivim. Bečka kulturna metropola smatra da je gola umjetnost društveno-politički i umjetnički dio kulturne povijesti’.
Najava nove web platforme bečkih muzeja ‘Samo za fanove’
Sotheby’s je u utorak postavio rekordnu cijenu ilustriranog njemačkog hebrejskog molitvenika koji datira između kraja 13. i početka 14. stoljeća – za 8,3 miliona dolara. Iako prodat po dvostruko nižoj cijeni od 4 miliona dolara, ovaj rukopis ostaje najskuplji hebrejski molitvenik ikada prodat na aukciji. Knjiga koja je bila dijelom zbirke Alliance Israélite Universelle (AIU), prodata je kako bi podržala obrazovne inicijative institucije. Knjigu je kupio američki kolekcionar sa značajnim fondom srednjovjekovnih hebrejskih rukopisa.
Najskuplji hebrejski molitvenik ikada prodat na aukciji
Muzej Getty u Los Angelesu pribavio je monumentalnu sliku Čudo od prepelica (1554.) venecijanskog umjetnika Jacopa Bassana. Visoko nešto više od 2 metra, jedno je od najvećih djela ovog umjetnika i nikada ranije nije javno izlagano. Slika prikazuje biblijsku epizodu Mojsija i Izraelaca koji su spriječili glad u pustinji nakon što je jato prepelica palo s neba.
Direktor Getty muzeja Timothy Potts u saopćenju za javnost je najavio da će djelo biti postavljeno početkom novembra u središtu galerije Sjevernog paviljona u kojoj su izložena djela italijanskih slikara 16. stoljeća, zajedno s djelima Tiziana, Veronesea, Savolda, Lota i Dossa Dossija.
Bassanova ‘Noeva arka’ iz 1570. godine
Bijenale de l’Image en Mouvement najavilo je umjetnike koji će učestvovati u izdanju za 2021., koje se otvara 11. novembra u Ženevi, pod nazivom ‘Oproštajno pismo – Ljubavni poziv – Pjesma za buđenje’. Kustosi su Andrea Bellini, direktorica ustanove Centre d’Art Contemporain Genève, i DIS, njujorška grupa koju čine Lauren Boyle, Solomon Chase, Marco Roso i David Toro, koji će također predstaviti novi film. Umjetnici koji učestvuju su Emily Allan & Leah Hennessey, Theo Anthony, Riccardo Benassi, Will Benedict & Steffen Jørgensen, Hannah Black & Juliana Huxtable & And Or Forever, Giulia Essyad, Simon Fujiwara, GRAU, Mandy Harris Williams, Camille Henrot, Sabrina Röthlisberger, Akeem Smith i Telfar.
Svaki umjetnik će za izložbu izraditi novi pokretni imidž.
Od početka pandemije korona virusa došlo je do porasta broja adolescentica i mlađih žena koje se javljaju neurološkim klinikama sa simptomima sličnim Touretteovom sindromu, piše portal Psychology Today. Mnogim žrtvama je pogrešno dijagnosticiran Tourettov sindrom i prije detaljnog liječničkog pregleda, te su im propisani lijekovi. Touretteov sindrom je neurološki poremećaj koji karakteriziraju tikovi i nevoljne navale uvredljivih riječi i zvukova.
Neurolozi su ubrzo uspjeli utvrditi da subjekti ne pate od Tourettea, nego da se radi o psihogenim tikovima potaknutim anksioznošću. Oni su ovo stanje nazvali ‘funkcionalnim poremećajem kretanja’, a vezali su ga za psihološki stres.
Iznenadna pojava tikova kod mladih žena i djevojaka može nalikovati Touretteu, ali se ipak znatno razlikuje, piše Psychology Today, naglašavajući da Touretteova bolest obično počinje u djetinjstvu, jenjava tokom godina razvoja i oko četiri puta je češća kod muškaraca.
Početak motoričkih i glasovnih tikova kod ovih mladih žena desio se naglo i iznenada, s brzim napredovanjem. Motorički tikovi su nevoljne kontrakcije mišića, dok vokalni tikovi uključuju nevoljno izgovaranje riječi i zvukova.
TikTok tikovi
Neurolozi su se složili da su društveni mediji odigrali ključnu ulogu u epidemiji ovog sindroma, a neki istraživači ih čak nazivaju ‘TikTok tikovima’. Mnogi njihovi pacijenti tvrde da su prije iznenadnog početka tikova gledali i razmjenjivali video zapise društvenih uticaja koji tvrde da boluju od Touretteova. Tokom pandemije, video zapisi ljudi sa Touretteovom bolešću ili koji tvrde da su primijetili neke od simptoma, stekli su ogromnu pažnju na platformama društvenih medija poput TikToka i YouTubea. Psihijatrica sa sjedištem u Londonu, dr Isobel Heyman, koja se suočila sa velikim brojem ovih pacijenata, tvrdi da mnogi njeni pacijenti izgleda ‘zadobijaju podršku vršnjaka, priznanje i osjećaj pripadnosti’ kroz kontakt sa influenserima koji tvrde da imaju Touretteovu bolest. Ona je uvjerena da se tikovi pojačavaju i održavaju takvom ‘online pažnjom’.
U istom članku se navodi da su se i u prošlosti epidemije društvenih zaraza obično širile unutar malih, tijesno povezanih grupa, najčešće u školama i tvornicama. Istražitelji često mogu identificirati nulti slučaj – prvu osobu koja je pokazala simptome – koji se zatim šire na ostale članove grupe. Ne znajući za ostatak grupe, nulti slučaj uistinu pati od određene bolesti. U literaturi o društvenoj zarazi postoji uobičajena izreka da se masovna psihogena bolest širi vidom i zvukom – to jest slušanjem ili gledanjem drugih koji su pogođeni. Ali što bi se dogodilo ako bi se epidemije mogle proširiti internetom i na društvenim mrežama putem virtualnog nultog slučaja? Ovo predstavlja veliki pomak u razumijevanju psihogenih bolesti. U prošlosti je većina epizoda masovne psihogene bolesti bila ograničena na određenu lokaciju ili zajednicu, ali to više nije istina u doba Interneta.
Moć interneta i masovne sugestije zaslužuju pomno praćenje zbog mogućnosti brzog utjecaja na veliki broj ljudi u svakom kutku svijeta. Drugi izazov je brza evolucija novih tehnologija, jer čim počnemo bolje razumijevati ulogu društvenih medija u širenju društvene zaraze, te iste platforme mogu se promijeniti prije nego što se u potpunosti shvati utjecaj na korisnike, piše Psychology Today.
Kuhanje – jedan od najznačajnijih i najpopularnijih lifestyle trendova proteklih godina, ima višestruke benefite. Pored uživanja u konzumaciji pripremljenog jela, unošenju nutrijenata od vitalnog značaja za naš organizam (pod uslovom da ste pripremili zdravo jelo) i promocije vaše vještine na društvenim mrežama, ustanovljeno je da kuhanje pogoduje i našem mentalnom zdravlju.
Popularnost kuhanja je dodatno porasla u protekle dvije godine jer smo bili primorani većinu vremena provesti kod kuće, i manje jesti vani. Tako su i oni koji su se smatrali antitalentom za kuhanje, prešli tu psihološku barijeru i uvjerili se da pripremiti obrok i nije tako teško, dapače… Neke ankete u zapadnim zemljama poput SAD su pokazale da oko 50% građana više kuha kod kuće, uživa u tome i namjerava to i nastaviti.
Istražili smo prednosti kuhanja za mentalno zdravlje.
Kreativna aktivnost
Kuhanje se nekada smatralo tek obavezom, a danas se svrstava u kreativne aktivnosti poput pisanja, slikanja, crtanja i sl. Poznato je da kreativne aktivnosti, pod uslovom da u njima nalazite koliko-toliko užitka i da vam ne predstavljaju balast, mogu popraviti raspoloženje, pomoći da preusmjerite misli sa briga fokusiranjem na ono što kreirate. A kad je u pitanju kreiranje u kulinarstvu, mogućnosti je bezbroj jer svaki recept može imati bezbroj varijacija. Također, samo pronalaženje i usavršavanje recepata je kreativna aktivnost, naročito kad se uzmu u obzir nove tehnike i uparivanje namirnica. Za ovo je potrebno promijeniti stav – umjesto da kuhanje doživljavate kao obavezu, pristupite mu kao kreativnoj aktivnosti pa čak i hobiju.
Potreba za strukturom
Ljudi imaju urođenu potrebu za strukturom što znači da je struktura od velikog značaja za mentalno zdravlje pojedinca. Struktura (koju čine i zdrava rutina i rituali) čini život lakšim jer, pored ostalog, doprinosi osjećaju predvidivosti i izvjesnosti, potiče motivaciju, a troši se i manje vremena na aktivnosti koje se ponavljaju. Planiranje i priprema jela, dakle, cjelokupni proces kuhanja predstavlja strukturu za sebe, kao i dio dnevne rutine pa i ritual. Već samo planiranje kao i usredsređenost na svaki segment procesa pomaže preusmjeriti pažnju sa briga i prekinuti lanac okupiranosti negativnim mislima (ako ne uspijete iz prve, nemojte odustajati). Ako u vaš dnevni raspored uvrstite pripremu bar jednog obroka sa određenim varijacijama a ne kao obavezu, ili kreativno kuhanje kao što je npr. postavljanje izazova da pripremite složenije jelo koje niste nikada ranije pripremali, vaša dan će imati solidniju strukturu što bi trebalo povoljno uticati na raspoloženje.
Bolja ishrana – ‘U zdravom tijelu, zdrav duh’
Pripremajući obroke, stičemo uvid i kontrolu nad kvalitetom namirnica, unosom neophodnih nutrijenata, načinom pripreme jela, te tako osiguravamo optimalnu ishranu koja, opet, utiče i na naše opće stanje, pa tako i raspoloženje i mentalno zdravlje. Obzirom da neke namirnice utiču na razinu triptofana u organizmu, kao i drugih aminokiselina za koje se tvrdi da povoljno utiču na raspoloženje, korisno je istražiti o kojim se namirnicama radi, i uvrstiti ih u jelovnik. Takođe se smatra da redovnim kuhanjem unosimo manje kalorija, čime lakše održavamo tjelesnu težinu.
Podijeli hranu s bližnjima – socijalna dimenzija
Usamljenost je veliki rizik za mentalno zdravlje, naročito kod starijih osoba. Protiv usamljenosti se treba boriti iniciranjem kontakta, umjesto povlačenjem. Povod za kontakt može biti hrana koja spaja ljude – kuhinjski sto je oduvijek bio mjesto okupljanja, omiljeno mjesto ukućana za susrete i razgovore. Ovo nije privilegija samo za porodične ljude, nego i ‘samce’ koji mogu pripremiti obrok i pozvati prijatelje ili kolege da ih s njima podijele. Time se, pored unaprijeđenja odnosa, stiče osjećaj zajedništva i pripadnosti i sigurnosti. Kuhanje će možda biti još zabavnije ako u proces uključite i prijatelje. U ovom slučaju, hrana ima višestruki benefit za mentalno zdravlje – osim što kuhate (fokusiranje na aktivnost), pritom komunicirate sa bliskim osobama (osjećaj pripadanja i zajedništva) i uživate u ukusnom obroku.
Osjećaj postignuća
Neovisno o tome da li ste kuhar početnik pred kojim je prvo jelo ikad koje treba pripremiti, ili ste ostvareni maestro sa višegodišnjim iskustvom i rutinom, uspješno pripremljeno jelo, servirano kreativnije nego što je to uobičajeno, sigurno će izroditi svojevrstan osjećaj postignuća i lične satisfakcije, što neminovno doprinosi vašem raspoloženju. Ako tome dodate fotografiju krajnjeg rezultata koju možete objaviti na nekoj od društvenih mreža i za to dobiti ‘lajk’ (kao jedinicu socijalnog prepoznavanja) – učinili ste mnogo za vaše dobro raspoloženje.
Pored svega već navedenog, izloženost ugodnim mirisima i vizuelnoj privlačnosti hrane, pozitivno će uticati na neurobiološke puteve zadužene za dobro raspoloženje. Pritom ulogu igra i kako definiramo kuhanje – kao nešto što gradimo ‘od nule’ ili podgrijavanje smrznutog gotovog jela u mikrovalnoj pećnici. Mislimo da na ovo pitanje ne treba ni odgovarati…
Za one koji misle – kuhanje nije dio mog imidža, bavim se ‘mnogo ozbiljnijim stvarima’, upravo će iskorak iz vaše zone konfora učiniti malo čudo i podići vam adrenalin jer ćete iznenaditi i sebe i druge predstavljajući im svoju stranu za koju nisu znali da postoji. A imati više interesovanja i afiniteta nije sramno, zar ne?
Život je sve ubrzaniji, dijelom zbog rapidnih promjena u okolini i progresa tehnologije koji nam to nameću, dijelom zbog nas samih – naših obaveza, htijenja i ambicija, i utoliko podsvjesnih i svjesnih odabira sadržaja.
U rastućem moru takvih stimulusa, čemu je uveliko doprinijela digitalizacija medija i kreiranje društvenih mreža, lako se desi višestruko (pre)zasićenje i prestimulacija medijima ali i mjestima koja svakodnevno posjećujemo virtuelno ili ‘uživo’, a koja emituju i stvaraju hiperprodukciju informacija. Postaje sve teže razlučiti između vjerodostojnog i lažnog/netačnog, između bitnog i nebitnog. Usljed kvantiteta najrazličitije informacije postajemo površni i ne možemo se koncentrirati na sadržaje koji zahtijevaju više pažnje i vremena.
Ovakva slika lako može dovesti do rasijanosti misli i emocija što naposlijetku dovodi do osjećaja stresa, nervoze, napetosti i tjeskobe. U takvim stanjima je sve teže postići i održati koncentraciju koja nam je prijeko potrebna za obavljanje i jednostavnih i složenih poslova, kao i za konstruktivne i stimulativne međuljudske odnose. Oba polja će trpjeti ako nismo u stanju održati koncentraciju i unutarnji mir.
Zbog velikog broja sadržaja i interakcija čaša brzo postaje ‘prepuna’
Unatoč popularnom mišljenju, slobodno vrijeme nije teško pronaći; pritom mislimo na bar 60 minuta provedenih u pravom odmoru za duh i tijelo. Nažalost, većina će slobodno vrijeme provesti na društvenim mrežama što nas zbog broja i prirode sadržaja može dovesti u stanje nalik transu (pogledajte sebe ili druge dok su pred ekranom ili prebiru po telefonu tokom FB sesije).
Naučno je dokazano da je za naše mentalno zdravlje neophodno svakodnevno izdvojiti bar sat vremena za kultivaciju mentalnog prostora kako bi se postigla ravnoteža između uma i tijela.
Živjeti u sadašnjem trenutku
Ako se ne sjećate jutrošnjeg puta od kuće do posla, ili malopređašnjeg razgovora sa kolegom, to je jedan od mogućih znakova da niste prisutni u trenutku, da vam je oslabila koncentracija i da vam popušta pažnja. Iz dana u dan funkcionirate po principu ‘auto-pilota’. Posljedice takvog stanja mogu biti najšireg varijeteta – od tog da propustite vitalnu informaciju tokom poslovnog sastanka ili je pogrešno protumačite, do mnogo dramatičnije situacije – da ne obratite pažnju na pješaka koji prelazi ulicu dok ste za volanom. Ovakav obrazac ponašanja dugoročno dovodi do toga da vam život ‘bježi’, te da tako prođu godine za koje se jednog dana nećete moći sjetiti kako ste proveli.
Poznati i manje poznati pobornici zdravog življenja se sve više oslanjaju i uporište traže u istočnjačkoj medicini i načinu života. Tako je stvoren koncept ‘mindfulness’, što možemo prevesti kao ‘fokusirana svjesnost’. Sada već globalno prihvaćen i popularizovan, koncept mindfulnessa govori zapravo o svjesnosti koja nastaje kroz obraćanje pažnje na poseban način – namjerno, svjesno, ovdje i sada, otvorenog uma, bez prosuđivanja. Kultiviranjem takve usredotočene svjesnosti možemo naučiti živjeti u sadašnjem trenutku što će vremenom istisnuti uobičajeno rojenje misli o prošlosti i brige o budućnosti. Mindfulness će pomoći da reduciramo automatsko reagiranje koje može nanijeti štetu i nama i drugima, te izbjegavanje života.
Pobijediti tjeskobu
Anksioznost ili tjeskoba je pošast današnjice. Stanje koje vremenom može prerasti u pravi poremećaj lako isisa svu ljepotu iz našeg života. Tokom vremena nama ovlada strah od svake naredne situacije koju zato unaprijed proživljavamo, obično joj dodjeljujući krajnje negativnu konotaciju i ishod. Pritom mislimo šta bi sve moglo krenuti po zlu. Takva stanja mogu inducirati napade panike koji posljedično dovedu do povlačenja zbog ‘straha od straha’ i, općenito, izbjegavanja života. Tako vremenom prestanemo uočavati lijepe i prijatne stvari oko nas. Počinje nas bivati strah od života.
Mindfulness tehnikama koje se oslanjaju na istočnjačku meditaciju možemo preduprijediti tjeskobna stanja jer teško je biti anksiozan ako ste u cjelosti fokusirani na sadašnji trenutak i ono što radite i osjećate UPRAVO SADA.
Mindfulness tehnike i vježbe
Ako ste se prepoznali u nekim od prikazanih stanja, preporučujemo jednostavne mindfulness vježbe koje će vam pomoći da očistite um od negativnih automatskih misli i pronađete mir u današnjem haotičnom vremenu.
Prije no što započnete bilo koju mindfulness vježbu, trebate naučiti pravilno disati.
Svjesno disanje
Počnite tako što ćete polako udisati i izdisati. Jedan ciklus neka traje 6 sekundi. Udahnite kroz nos, izdahnite kroz usta, dok vaš dah lagano i bez napora ulazi i izlazi iz tijela.
Otpustite misli, ne mislite o stvarima koje trebate uraditi danas ili bilo čemu što zahtijeva vašu pažnju. Samo budite vi i budite mirni bar jednu minutu.
Obratite pažnju na vaš dah – njegov put dok ulazi u tijelo i puni vas životom, kako ide prema gore i izlazi na usta kao energija. Na putu ste da naučite meditirati!
Svjesno posmatranje
Ovom vježbom ćemo se povezati sa ljepotom okoline, koju uglavnom i ne primjećujemo jureći naokolo za dnevnim zadacima.
Sve što trebate uraditi je odabrati prirodni objekt u vašoj neposrednoj okolini i posmatrati ga par minuta. To može biti drvo, cvijet, ptica, oblak ili sl.
Ne radite ništa drugo, samo posmatrajte objekt. Prepustite se njegovoj harmoniji u mjeri u kojoj vam to dozvoljava koncentracija. Posmatrajte objekt kao da ga vidite prvi put u životu. Ako vam nešto drugo skrene pažnju, ne odustajte, ponovo se vratite na objekt. Vizuelno ga istražite, svaki njegov aspekt. Prepustite mu se i povežite s njim. Razmišljajte o njegovoj svrsi u svijetu prirode.
Svjesno slušanje
Svjetski poznati autor i promotor New Age življenja, dr. Deepak Chopra prepoznaje našu osobinu da kada nego govori, nestrpljivo čekamo da završi kako bismo rekli svoje. Kao rezultat, možemo propustiti suštinsku poruku. Slušajući svjesno, ostajemo otvoreni prema perspektivi sagovornika i prepoznati naš sud dok se stvara. Namjera svjesnog slušanja je pažljivo slušati sagovornika bez prekidanja, bez potrebe da uvijek budemo u pravu ili da damo svoj stav, tvrdi dr. Chopra.
Budite iskreni prema sebi. Ako niste u mogućnosti da se fokusirate u tom trenutku, odaberite drugo vrijeme za konverzaciju.
Postavljajte pitanja kako bi potakli dijalog.
Dozvolite drugoj osobi da podijeli misao do kraja umjesto da je prekidate ili završavate njene rečenice.
Parafrazirajte ono što ste čuli kako bi potvrdili da ste razumjeli sagovornika.
Udahnite svjesno prije no što odgovorite. Pauza vam može koristiti.
Budite strpljivi i ne donosite preuranjene zaključke.
Ako vam um odluta, vratite pažnju na sagovornika.
Slušajte intuiciju tako što ćete prepoznati svoje osjećaje, misli, i tjelesne senzacije u njihovom nastajanju.
Obratite pažnju na to šta stoji iza riječi vašeg sagovornika – na osnovu njegovog tona i govora tijela.
Slušajte sa voljom da razumijete sagovornikovo gledište.
Uvijek slušajte – svjesno.
Ovo su samo neke od mnogobrojnih vježbi svjesnosti. Njegujući svjesnost okolinom koja vas okružuje, lakše ćemo se suočavati i izlaziti na kraj sa teškim mislima i neprijatnim emocijama koje uzrokuju tjeskobu i stres u svakodnevnom životu. Naš um će se vremenom osloboditi zarobljenosti pogrešnim uvjerenjima i samoograničavajućim obrascima razmišljanja, te otvoriti prostor pozitivnim mislima i prijatnim emocijama.
