Teksaškog arhitektu Paula Lamba angažirao je bračni par iz Austina koji je želio da njihova nova kuća izgleda ‘kao da je oduvijek bila tu’.
Obzirom da je par želio da dizajn reflektira njihovo teksaško porijeklo, Lamb se odlučio za kombinaciju arhitektonskog ‘country’ stila južnog Teksasa i kalifornijske kuće za ležeran život kao preteče originalnog rančerskog stila iz tridesetih godina prošlog stoljeća.
Rezultat takvog promišljanja je prozračan dom prepun svjetlosti gdje se susreću umirujuće, zemljane teksture sa strateško pozicioniranim erupcijama boje i uzorka. ‘Željeli smo da sve djeluje lagano i prozračno, ali ne blještavo bijelo’, objašnjava supruga koja se bavi nekretninama, te je preuzela na sebe veći dio dekorisanja enterijera.
Par je donio još jednu stratešku odluku – da prostorije u kojima provode veći dio vremena budu u neutralnim bojama, a da eksperimentisanje s bojama ostave za druge dijelove kuće.
Jedan od najživljih prostora u domu, dnevna soba spaja tradicionalnu toplinu sa savremenim šikom, gdje vesela žuta sofa nadopunjuje starinske crne Terje Ekstrom stolice. ‘Željeli smo da djeluje posebno, ali ne previše skupocjeno’, kažu Lambovi klijenti koji su zamislili dvije odvojene zone za sjedenje, jednu uz drugu, ali bez da se stilski uklapaju.
Kamin je inspirisan velikom kamenom peći koja se koristila za kuhanje u suprugovoj kući iz djetinjstva.
Lamb je zaslužan za ideju letvičastog plafona koji se spušta ispod niza krovnih prozora – potez koji pruža savršen filter za vrelo teksaško sunce i održava dom hladnim, zajedno sa zidovima od krečnjaka zaglađenog malterom i podom od tamnih pločica.
Starinski afganistanski tepih bio je jedan od prvih predmeta koje je par nabavio za novu trpezariju, pa su cijelu prostoriju dizajnirali u skladu s tepihom. Budući da suprug ima petoro braće i sestara, nabavili su starinski sto dovoljno velik za tipična teksaška porodična okupljanja.
U početku nisu bili sigurni da li će zmijoliko tkano rasvjetno tijelo koje su dali napraviti u Meksiku uopšte funkcionirati u kući. Ali čim ga je ugledao, Lamb je znao da će trpezariji podariti ‘organski dodir drame’ (donja slika).
Iako je suprug glavni kuhar i partner u lokalnoj ugostiteljskoj kompaniji, par nije bio suviše zahtjevan u pogledu kuhinje. Ipak, da se radi o profesionalcu potvrdio je zahtjev za veliko ostrvo u centru prostorije, ali bez sudopera i asesoara za kuhinje. Jedina svrha mu je priprema hrane.
Nakon duže potrage, pronašli su kvarcitnu ploču dovoljno veliku da se može koristiti i za ostrvo i za radnu ploču. Terakota masa za fuge keramičke zidne obloge odabrana je u skladu sa smeđim prošaranim kvarcitom.
Minimalistički viseći kuhinjski elementi prate suptilnu zelenu paletu u cijelom domu. Također je bilo bitno održati ravnotežu svjetla i tame: ‘Znali smo da će u kući biti puno svjetla, pa smo se odlučili za tamne podove kako bismo postigli dojam sjene i hladnoće izbalansirane sa mekim bijelim zidovima i različitim zelenilom’, objašnjava Lamb.
Da bi zauzetom paru olakšao jutarnje pripreme za radni dan, Lamb je kreirao dvije odvojene tuš niše koje krase ploče i detalji od mesinga, uokvirene blagim lukom koji prati temu kuće od kamena. Mint-zelena fuga za pločice vjerno prati zelenu paletu ove moderne kuće u Teksasu.
Kreativni direktor modne kuće Carolina Herrera, dizajner Wes Gordon nastavlja kreirati kolekcije na temelju prepoznatljivog stila ovog globalnog brenda, što je ponovo demonstrirao na reviji održanoj na Dan zaljubljenih, u okviru New York Fashion Weeka.
Jarke boje, kontrasti, mašne, pojasevi i mnoštvo asesoara potvrdili su Gordonovu tvrdnju da nova kolekcija šalje poruku hrabrosti i života u sadašnjem trenutku.
Gordon, koji već petu godinu radi za poznati brend, smatra da savremena žena više ne čeka posebnu priliku za koju bi kupila posebnu odjeću – ‘umjesto toga ona kupuje posebnu odjeću koja svaki trenutak može pretvoriti u nezaboravnu priliku’.
Cvjetni dezen, resice i volani suptilno prožimaju cijelu kolekciju Caroline Herrera za jesen/zimu 2022., te se mogu vidjeti i na konfekcijskim i večernjim lookovima.
Steznici u obliku srca na haljinama bez naramenica bili su savršeni za reviju koja je održana upravo na Dan zaljubljenih.
Boje su bile jarke i inspirativne, dok je džinsu dat dašak glamura sa zlatnim ukrasima.
Nova kolekcija slavne Caroline Herrera svidjela se i urednici časopisa Vogue, Anni Wintour: ‘Divno je vidjeti tako lijepu, dramatičnu i senzacionalnu večernju odjeću’, izjavila je nakon revije.
Kreativni direktor kuće CH Wes Gordon, kojemu najdraži dio posla (pored samog kreiranja) predstavljaju susreti s klijentima radi predstavljanja nove kolekcije, održao je prepoznatljivost CH kroz modele bluza i jakni raskošnih rukava, baš kako to voli osnivačica brenda, slavna Carolina Herrera. Tu je i prepoznatljivi duo koju čine bijela košulja i duga suknja A linije, ovog puta u boji ciklame. Praktični glamur, kako ga neki nazivaju, po kojoj se Herrera i proslavila.
Pistom su dominirali dramatični, linearni krojevi u jarkim bojama koji nose poruku hrabrosti, samopouzdanja i visoke energije. Kratke haljine s volanima u tamno ljubičastim i grimiznim nijansama, ili one sa dugim vozovima u nijansama ružičaste – upotpunile su ambijent Dana zaljubljenih. I pored ženstvenih mašni i dramatičnih rukava, mogle su se vidjeti hlače strogih linija koje govore u prilog samouvjerenoj ženi, kao i crno-bijeli kontrasti jarkim bojama.
Gordon naglašava da je prilikom kreiranja kolekcije na umu imao hrabru i samouvjerenu ženu, ali i ‘nešto posebno i puno ljubavi’.
Većina modela je nosila sličnu frizuru – zaglađenu punđu, te crne visoke potpetice, a mogle su se vidjeti i velike crne sunčane naočale.
Gordon objašnjava zašto se odlučio za dramatični izgled koji nije u osnovi tipičnog CH looka: ‘Upravo se fenomenalni, dramatični komadi prodaju najbrže’, tvrdi dizajner i nastavlja: ‘Mislim da je prisutna želja da se proslavlja, da se lijepo oblači, a taj trenutak je upravo sada’.
Gordon je na sebi svojstven način spojio ženstvene linije i boje tipične za CH sa vlastitom inovativnošću i potrebom za dramom, što su redom potvrdile mlađe generacije poznatih ličnosti i influenserica koje su zauzele prvi red na reviji.
Njujorška sedmica mode koja se održava uživo predstavlja svojevrstan ‘povratak u normalno’ nakon dvije godine najrazličitijih ograničenja. Gordon naglašava koliko mu je to važno jer je prilika da se pošalje poruka ‘da smo ovdje, da nastavljamo stvarati najljepše stvari, svijet nastavlja živjeti, a mi smo ponosni što možemo biti dio te konverzacije’.
Poljska arhitektonska firma Wiercinski Studio pretvorila je dva transportna kontejnera u pokretnu kuću od 60 kvadratnih metara, koja se trenutno nalazi u vrtu do nacionalnog parka Szelągowski u Poznańu, Poljska.
Klijenti, koje je ovaj studio opisao kao ‘par hrabrih ljudi u potrazi za interesantnim i teškim izazovima pretvorbe prostora’, bili su u potrazi za strukturom koja bi služila kao mobilni dom i ured.
Nazvana Pokretna kabina, ova nastamba je stvorena spajanjem dva transportna kontejnera čime se stvorio prostor od 12,5 metara dužine i 9 metara širine.
‘Spoj pokretnog doma i udaljenog radnog mjesta pokazao se kao odličan odgovor sadašnjem trenutku’, pojašnjavaju iz studija i naglašavaju da je pokretnost ‘ogromna prednost’ ove nastambe.
‘Kuća više nije vlasništvo vezano za određeni prostor, i može promijenti lokaciju zajedno sa životnim promjenama koje prate vlasnika kuće’, objašnjavaju arhitekti studija Wiercinski.
Kontejneri su obojeni u maslinasto-zelenu boju kako bi se ‘utopili’ u prirodno okruženje.
Zbog nagnutnog terena, gornji dio kontejnera je blago pomjeren prema sjeveru, čime je stvorena terasa od 25 kvadratnih metara koja gleda na obližnju rijeku preko krova nižih kontejnera.
Kabina koja je izolirana pjenom prije nego je obložena brezovom šperpločom, konstruisana je u industrijskoj hali i potom prevezena na svoju sadašnju lokaciju.
Vanjske stepenice od drveta i čelika vode u unutrašnjost od 54 kvadratna metra korisnog prostora koja sadrži spavaću sobu okrenutom prema sjeveru, dok su dnevni boravak, blagovaonica i prostor za rad okrenuti prema jugu, sa kupatilom između.
Na bočnim stranama kontejnera postavljen je niz malih prozora duž sredine zida kako bi se stvorio prostor za različite varijante uređenja interijera.
Na južnom dijelu kontejnera vrata su zamijenjena velikim staklenim površinama, kao i vrata koja vode na krovnu terasu sa zakrivljenom metalnom ogradom.
U budućnosti, plan je da se ova kabina premjesti u obližnju šumu, ali i da se omogući postavljanje konstrukcije iznad nivoa vode kako bi se postiglo još efektnije povezivanje s prirodom.
Studio Hacker Architects obnovili su kuću iz sedamdesetih u središnjem Oregonu, pritom uklanjajući nepotrebne zidove kako bi stvorili prostraniji izgled i očuvali originalna obilježja dizajna koja poklanjaju ovom domu retro duh.
The Bailey rezidencija nalazi se na Black Butte Ranchu, maloj i izolovanoj zajednici smještenoj unutar nacionalno zaštićene Willamette National Forest.
Dom se može pohvaliti zadivljujućim prirodnim okruženjem, kojeg je tim nastojao naglasiti dizajnom. Kao primjer može poslužiti dodavanje velikog svjetlosnog otvora – portala u dnevni boravak.
‘Na samom početku procesa dizajna zaključili smo da je veliki prozor u glavnom dnevnom boravku bio izostavljen u izvornoj konstrukciji’, napominju Hacker Architects.
U prizemlju su uklonjeni postojeći zidovi čime je otvoren prostor za novu kuhinju sa blagovaonicom, i dnevni boravak otvorenog tipa.
Enterijer kuće u prirodi krase visoki stropovi obloženi obrađenim prirodnim borovim daskama, obilježje koje su arhitekti željeli sačuvati i dodatno naglasiti.
Velik dio dizajna usredotočen je na uklanjanje zastarjelih unutrašnjih slojeva kako bi se otkrili postojeći prekrasni drveni strukturni elementi rezidencije.
‘Izloženo drvo stvara bogat prirodni uzorak koji doprinosi ambijentu prijatne kolibe na ranču i pruža elegantnu, nenametljivu pozadinu koja se proteže kroz kuću, objašnjavaju arhitekti.
Prostor je osavremenjen detaljima poput kamina u dnevnom boravku koji je obložen crnim steatitom.
Novina u ovom prostoru je i mnoštvo ugrađenih polica kako bi se stanarima osiguralo više prostora za pohranu, čime je izbjegnuta potreba za viškom namještaja. Na uštedu prostora i mjesto za pohranjivanje stvari mislilo se tokom cijelog kreativnog procesa: primjerice, sofa u dnevnom boravku posjeduje donje ladice, a smještena je u portal niše radi uštede podnog prostora.
Arhitekti su smjestili 4 spavaće sobe unutar 167 kvadrata rezidencije. Vlasnički apartman je na gornjem spratu i ima svoj toalet.
Između ostalog, dvije spavaće sobe nalaze se na poluspratu, a u blizini glavnog ulaza nalazi se dodatna soba za goste.
Drugi projekti od strane ovog studija uključuju modernistički dom postavljen u vulkanskom krajoliku i višedijelni stambeni objekt u gradu Bend koji je osmišljen za ljubitelje sporta na otvorenom.
Rezidencija The Treasure Coast, nazvana po teretu izgubljenom u brodolomu u 16. stoljeću, leži na istočnoj obali sunčane Floride. Pješčane plaže, borova šuma, nizine prekrivene palmama i neodoljivi morski prizor čine ovu lokaciju kao ‘s onoga svijeta’. Dizajnerica enterijera Lori Deeds je s pravom smatra mjestom ‘za potpunu obnovu tijela i duha’.
‘Kuća ima divan karakter’ kaže Deeds za ovu nastambu u cracker stilu koju je renovirala sa kolegama iz Kemble Interiors.
Njeni klijenti bili su inspirisani putovanjem u Marrakech, što je doprinijelo da se odredi stil i postigne određeni ambijent. ‘Najvažnija stavka je bila da kuća bude elegantna, pomalo čudna i ležerna, tvrdi Lori koja otkriva da su njeni klijenti željeli da enterijer izgleda pomalo neusklađeno, kao da nedostaje harmonije’.
Ironično, ova odvažna mješavina boja i tekstura iz Maroka, Dominikanske Republike, Indije i sa afričkog kontinenta, rezultirala je u čudesnoj orkestraciji dizajna, koji je nepredvidiv ali, začuđujuće, istovremeno i harmoničan.
‘Svaki put kada sam htjela uskladiti tkanine, oni su rekli ne’, prisjeća se Lori saradnje s klijentima. ‘Mislim da je nekad najbolji odgovor jednostavno ne. Zahvalna sam im što su me gurali izvan okvira, potičući time i moj dizajn i kreativnost.’
Lori objašnjava da je krajnji ishod kreativnog procesa bio stvaranje ‘magično-meditacijskog učinka na savremeno življenje’, te da prostor daje osjećaj da ste zakoračili u ‘potpuno drugi svijet, u neku fantaziju’.
Ulazna vrata, koja su čvrsta aluminijska i teška po 180 kg, kao i ulazi s visokim stropovima od čempresa i ručno rađenim podovima od srebrnih pločica, ne ostavljaju prostor za sumnju da je to stvarno tako.
Predvorje vodi u veliku prostoriju od 500 kvadratnih metara – kombinaciju prostora za objedovanje i sjedenje – s velikim prozorom i francuskim vratima.
Četiri bakrena lustera i stropni ventilator samo su neki od objekata koji postavljaju pozornicu za susret različitih stilova.
Lori smatra da je postigla da se kuća doima toplom i gostoprimljivom.
Iako je eklektičnost prostora, ‘sukob’ boja i proturječnost stilova bio osnovni zahtjev, klijenti su također su predložili zidove neutralnih boja kako bi se istakla vlasnikova kolekcija umjetnina.
O sučeljavanju različitih stilova Lori kaže: ‘Smatram da se suprotnosti privlače. I ja volim da miješam stilove. Zašto sredina stoljeća ne bi bila neobična? Vezano za tu temu, pravi primjer bi mogao biti par modernih stolica, koje su postavljene do tradicionalne sofe. Ono što je bitno da je svaki dio može doći do izražaja, jer možete uočiti stolice, kao i sofu. Da su one iste boje kao sofa, vjerovatno bi vam izmakle pogledu. Tako mislim da ovaj kontrast dopušta stvarima da izađu iz svoj kruga zasijaju, i drže vlastiti prostor.’
Arhitektonsko društvo Maria Cucinelle sa sjedištem u Bologni dizajniralo je betonsku monolitnu crkvu Santa Maria Goretti, sa ulazom u obliku križa.
Ova crkva savremenog dizajna stoji na samom rubu vrha grada Mormanna na jugu Italije.
Mario Cucinella Architects željeli su da stvore građevinu koja je savremena, ali i dobro povezana sa lokalnom zajednicom.
‘Željeli smo stvoriti savremenu zgradu koja izražava snažan osjećaj kontinuiteta kakav smo osjećali za samu crkvu, a taj osjećaj povezanosti je jako bitan’, kaže Mario Cucinella, osnivač ovog arhitektonskog studija.
Zakrivljeni bijeli zidovi okružuju glavnu dvoranu u obliku djeteline s četiri lista.
Arhitekti otkrivaju da su ovakvu formu postigli reinterpretacijom oblika baroknih crkava u italijanskog regiji Calabria.
‘Naš dizajn za Santa Maria Goretti je spokojan i monolitski i gleda na svoje prethodnike crkvene arhitekture Calabrije, ali isto tako se formira u smjeru koji je na određen način praiskonski ili bezvremenski’, objašnjava Cucinella za Dezeen.
‘Ugledali smo se na italijanske barokne preteče poput San Carlo alle Quattro Fontane od Borrominija, i način na koje one tvore ovu formu.’
‘U crkvu se ulazi kroz prorez u obliku križa koji je osvijetljen noću te postaje vrsta svjetionika’, objašnjava osnivač studija Mario Cucinella.
Unutrašnji zidovi crkve su ogoljeni poput praznog slikarskog platna kako bi se naglasila arhitektonska i skulpturalna forma građevine.
Studio je također dizajnirao minimalistički namještaj od kamenog materijala koji se može aranžirati zavisno od upotrebe prostora, dok snopovi providne tkanine vise sa 16 metara visokog stropa.
‘Dizajnirali smo jednostavan namještaj za unutrašnjost koji naglašava arhitektonski i skulpturalni oblik zgrade, a također omogućuje okupljenoj zajednici da se usredotoči na simboliku umjetničkih djela i na igru svjetlosti koja se stvara kroz tkaninu koja se spušta sa stropa’, dodaje Cucinella.
Ovaj studio također potpisuje dizajn župnog doma naslonjenog na crkvu.
Prekrivena travnatim krovom, građevina sadrži župnu dvoranu, nekoliko učionica i urede za svećenstvo.
