Kada je njemački arhitekt Walter Gropius 1919. godine u Weimaru osnovao školu primijenjenih umjetnosti i dizajna ‘Bauhaus’, vjerovatno nije ni slutio da je stvorio trajni, univerzalni brend, ali i jedan od velikih simbola 20. stoljeća.
Vizija ovog modernog arhitekte bila je da poveže finu umjetnost, arhitekturu, grafički dizajn i zanate u jedan pokret. Ili, kako je sam izjavio, da ‘stvori novi ceh obrtnika bez klasnih razlika koje podižu barijeru između njih i umjetnika’. Drugim riječima, namjera Gropiusa bila je da poveća značaj zanata i stvori svojevrsnu fuziju sa umjetnošću, s krajnjim ciljem stvaranja nove, svježe i jednostavne, primarno funkcionalne estetike.
Walter Gropius (1883. – 1969.) arhitekt njemačko-američkog porijekla, danas se smatra jednim od začetnika moderne arhitekture
Funkcija prije forme
Ova škola, osnovana prije nešto više od 100 godina, u svojim prvim danima izgledala je kao složna zajednica umjetnika i obrtnika koji izrađuju jednostavne, ali funkcionalne i visokokvalitetne proizvode. Studenti su započinjali kao ‘šegrti’; na nastavi su analizirali slike starih majstora slikarstva i procjenjivali osobine organskih materijala, obrađivali su metal, tekstil, izučavali zidno slikarstvo, pozorišnu scenografiju, tipografiju, obradu keramike i sl.
Jedna od radionica u prvom sjedištu škole Bauhaus u njemačkom Weimaru
Neka od poznatih imena koja se pojavljuju kao predavači bili su i ruski apstraktni slikar i teoretičar umjetnosti Wassily Kandinsky, te pripadnik njemačkog ekspresionizma Paul Klee, koji je kao stalni predavač u Bauhausu dobio dva ateljea u kojima je predavao formu u zidnom slikarstvu, vitraj i uvezivanje knjiga. Jedan od prvih Gropiusovih uposlenika bio je slikar i grafičar Lyonel Feininger koji je vodio radionicu štampe. Kao povremeni predavač pojavljuje se i član modernističke holandske grupe De Stijl, Theo van Doesburg.
Curriculum škole Bauhaus
Jednu od ključnih figura škole, švicarskog slikara i mistika Johannesa Ittena koji je vodio uvodni nastavni modul, vremenom će zamijeniti Laszlo Moholy-Nagy koji će predstavljati jednog od lidera daljeg razvoja škole. On predlaže da Bauhaus, umjesto obrta, potiče industrijsku proizvodnju. Moholy-Nagy je, također, insistirao da studenti posebnu pažnju u svom dizajnu pridaju ravnoteži putem pravilne raspodjele težine i prostora, što će postati okosnicom Bauhausa kao stila.
Međutim, dolaskom na vlast konzervativne regionalne vlade, raste pritisak da se progresivna škola dizajna zatvori uprkos snažnom otporu koju pruža novoformirani Krug prijatelja Bauhausa čiji su eminentni članovi bili naučnik Albert Einstein i umjetnik Marc Chagall. Ipak, Bauhaus se nakon godinu dana seli u Dessau, u zgradu od metala i stakla koju je projektovao sam Walter Gropius, sa namještajem i rasvjetom proizvedenim u radionicama Bauhausa.
Zgrada u kojoj je bila smještena škola Bauhaus u Dessau projektovao je osnivač pokreta Walter Gropius
Škola stiče status službene škole dizajna, sa diplomama iste vrijednosti poput univerzitetskih. Iako je trajala samo 14 godina, te u konačnici proizvela ne više od 500 diplomanata, uticaj škole Bauhaus, od moderne arhitekture do grafičkog dizajna, bio je višestruk i dalekosežan, s pravom možemo tvrditi i – bezvremen.
Uprkos političkim promjenama, nastavlja se produktivno razdoblje u kojem Bauhaus potpisuje dizajn modernih stambenih zgrada, namještaja, rasvjetnih tijela, kućanskih aparata. Ove proizvode su dizajnirali tehničari Bauhausa, a proizvodile su ih velike tvornice poput tadašnjeg Standard Möbel.
Legendarna konzolna stolica Marcela Breuera postat će pretečom stolica bez klasične četiri noge‘Čajnik’ Marianne Brandt. Izvorno studentica radionice metala škole Bauhaus, Marianne je bila njemačka slikarka, fotograf, skulptor, radila je s metalom. Dizajnirala je rasvjetna tijela za zgradu sjedišta Bauhaus u Dessau.U školi Bauhaus su dizajnirani i izrađivani i tepisi. Ovaj tepih je jedna od kreacija predavača škole Bauhaus, umjetnika Josefa Albersa,
1928. godine Walter Gropius napušta školu, a mijenja ga švicarski arhitekt Hannes Meyer koji je važio za odličnog menadžera, priskrbivši školi profitabilnu godinu – po prvi put u njenom historijatu. Međutim, dvije godine kasnije Meyer podnosi ostavku zbog svoje ljevičarske političke orjentacije.
Škola se usljed političkog pritiska ponovo seli, ovog puta u Berlin gdje nastavlja djelovati pod vođstvom arhitekta Ludwiga Miesa van der Rohea kome se i danas pripisuje popularna fraza ‘manje je više’.
Bezvremena ‘Barcelona’ stolica kreacija je Ludwiga Miesa van der Rohea. I danas se neumorno replicira, uglavnom u neutralnim bojama, i krasi najluksuznije enterijere.
Škola Bauhaus se zatvara 1933. godine jer nije pristala da prihvati nacističku estetiku, štaviše, biva optužena za protudržavne aktivnosti. Gropius odlazi u Englesku, a ostali predavači u SAD.
Karakteristike Bauhaus stila
Čiste, jednostavne geometrijske forme kao osnovna karakteristika Bauhaus stila, reflektuju tehnološko razmišljanje tog vremena. Izostanak ukrasa ne znači nedostatak stila – naprotiv, garantira svedenost i eleganciju.
Sofa Roberta Slezaka iz 1930. godine
Upotreba primarnih boja – crvene, žute, plave, pored crne i bijele – rezonira sa usvojenim principom jednostavnosti, ipak garantujući estetsku vrijednost kroz žive i upečatljive boje. Upravo se Kandinsky bavio proučavanjem povezanosti oblika i boja u kontekstu vizuelne komunikacije, kao načina svjesnog komuniciranja različitih poruka. ‘Šareno je moja omiljena boja’, znao bi se našaliti Gropious, potcrtavajući sklonost vibrantnim bojama Bauhaus stila.
Inspirisan Kandinskim, njemački arhitekt Peter Keler dizajnirao je ‘Kolijevku’ za prvu izložbu Bauhausa u Weimaru 1923. godine
Upotrebljavali su se autentični materijali koji se nisu podvrgavali prevelikoj alteraciji kroz obradu. Željezo, staklo, beton, kao i organski materijali, po mogućnosti u izvornoj formi.
Dok u nekim zgradama nailazimo na oble forme i krive linije, druge karakterišu pravougaone forme i ravne linije. Namještaj je prepoznatljiv po kromiranim cijevima koje se savijaju na uglovima – sastavima.
Geometrijski oblici i primarne boje osnovna su karakteristika stila BauhausLegendarna stolica ‘Wassily’ u crvenoj boji, čiji originalni dizajn iz 1926. godine potpisuje Marcel Breuer. Danas se prodaju po cca. $3,500. Breueru je kao inspiracija poslužio okvir bicikla, a eksperimentirajući sa metalnim cijevima, postigao je bazičnu klupsku stolicu.
Uticaj pokreta Bauhaus na grafički dizajn
Modernistički stil Bauhaus pokreta neminovno je izvršio uticaj i na grafički dizajn, koji je u to vrijeme svakako bio u procvatu. To se naročito odnosi na tipografiju koja dobija novi font – tzv. Univerzalni alfabet (Universal Alphabet) autora Herberta Bayera, američkog grafičkog dizajnera. Ovaj font koji ima samo mala slova, postao je zaštitni znak pokrea Bauhaus.
Prepoznatljiva mala zaobljena slova fonta Universal Alphabet
Bauhaus stil nastavlja da živi, te i danas ima brojne pobornike među dizajnerima koji vlastitu ekspresiju temelje na konceptu koji je iza sebe ostavila najuticajnija škola dizajna 20. stoljeća. Tako je uticaj stila Bauhaus i danas vidljiv u rezidencijalnim i komercijalnim enterijerima.
Restoran u Poznanu u Poljskoj dizajnirao je Agnieszka Owsiany Studio. Prepoznatljive konzolne stolice daruju prostoru uredan i sveden izgled, a zajedno sa keramičkim pločicama određuju retro stil.RP House u Brazilu projekat je arhitektonskog studia Estudio BG. Obilje negativnog prostora koji pomaže da se istaknu geometrijski oblici, neutralne boje oivičene crnom i prirodni materijaliukazuju da su dizajneri bili inspirisani stilom Bauhaus kojem su darovali još savremeniju notu.
Novi evropski Bauhaus
Da Evropa nema namjeru zaboraviti Bauhaus kao pokret, dokaz je Međunarodni festival Novog evropskog Bauhausa koji se održao u periodu od 9. do 12. juna ove godine u Briselu, ali je obilježen i u svim drugim članicama EU. Na zvaničnom otvaranju festivala u rimskom Maxxi muzeju, prisutnima se obratila i predsjednica Evropske komisije, Ursula von der Leyen koja je naglasila značaj održivosti i zajedništva.
Cilj ovog međunarodnog festivala bio je da potakne arhitekte, naučnike, poduzetnike, dizajnere, umjetnike, kao i sve građane, da se angažiraju na zajedničkim projektima koji će jačati zajednice. Prvo izdanje Novog Bauhausa uvrstilo je mnogobrojne izložbe, umjetničke izvedbe, konferencije i seminare. Zajednička tema svih događanja biio je povratak vrijednostima kao što su ljepota, održivost i zajedništvo, te njihova moć da istaknu društvene probleme.
Svečano otvaranje Festivala Novog evropskog Bauhausa
Ursula von der Leyen govorila je o konceptu Novog Bauhausa:
– Uloga Novog Bauhausa je jasna – dosegli smo limit, uzeli smo više nego što smo dali, sada se to mora okrenuti za 180 stepeni, kazala je von der Leyen, ističući potrebu da se donese zakon o klimatskim promjenama. ‘Od festivala očekujem ne samo da slavimo sami sebe i višestruke talente koji će se kanalisati ka Novom evropskom Bauhausu, nego i da pogledamo u budućnost’, potcrtala je predsjednica Evropske komisije.
Vizije i snovi se znaju i ostvariti. Čini se da je vizija održivosti, funkcionalnosti i zajedništva Waltera Gropiusa ostvarena i da će živjeti još dugo.
Savremeni rječnici nude nekoliko definicija pojma trend: opća tendencija promjene, opći smjer u kojem se nešto nastoji kretati, popularan ukus u određenom trenutku, opća linija orijentacije, naglo okrenuti ili promijeniti smjer.
Trend je ono što je popularno u određenom trenutku i najčešće se odnosi na modu i dizajn interijera. Obično se fokusna skupina potrošača zajedno s prognozerima, terenskim stručnjacima, proizvođačima, uz podršku popularnih specijaliziranih časopisa, usaglase u pogledu smjera u kojem će se moda ili dizajn interijera kretati u nadolazećoj sezoni, godini ili srednjeročnoj budućnosti.
Trend uključuje i boje, uzorke, materijale, oblike, kao i stajling u određenoj sezoni koji će dugoročno vršiti uticaj na tržište. Aktualni trend može se izvesti iz trendova prethodne sezone, ali i aktualnih svjetskih događaja. Tržište interijera više je fokusirano na makro trendove koji su veći i dugotrajniji od mikro trendova koji su češći u modi.
Boja fuksije kao mikro trend u novoj kolekciji Michael Kors
Neki trendovi se zadrže mnogo duže nego što je predviđeno ili planirano kao posljedica sticanja velike podrške potrošača ili ‘sljedbenika’. Potraju li godinama ili desetljećima, da ne kažemo stoljećima, postaju klasici.
Predviđanje trenda je složen proces – analiziraju se rezultati prodaje i rast tržišta, te se na osnovu tih podataka utvrđuju mogući trendovi. Marketinški stručnjaci za dizajn interijera često koriste predviđanje trendova u procesu određivanja potencijalnog budućeg rasta prodaje.
Trendovi se mogu odnositi na boju, teksturu, oblik, mjerilo, ali također odgovaraju na opća društvena pitanja kao što su okoliš (eko trendovi), ljudska prava, ekonomija, održivost itd.
Svaka nova godina sa sobom donosi nove dizajnerske trendove kako u uređenju interijera tako i u modi, pri čemu ove dvije oblasti utiču jedna na drugu. Trendovi su također inspirirani raznim događajima koji se zbivaju u svijetu, kao što je kampanja protiv klimatskih promjena. Predviđanje novog dizajnerskog trenda i onoga što će ga pokretati zahtijeva mnogo detaljnog istraživanja i promatranja.
Oni koji uočavaju trendove i imaju sposobnost konsolidirati ih u sektore, obično su lideri u svom području rada ili – čak pokretači trendova (‘trendseteri’).
Posjećuju godišnje trgovačke izložbe diljem svijeta, seminare i tečajeve, koji su najbolja mjesta za susret s novim trendovima u dizajnu interijera. Neke od najpoznatijih izložbi su The London Design Festival, Decorex u Londonu i Maison & Objet u Parizu.
London Design Festival 2022
Jednako važan izvor informacija o trendovima su i katalozi – godišnjaci. Neki od poznatijh godišnjaka koji se odnose na dizajn interijera su The International Design Yearbook, Andrew Martin Interior Design Review i Interior Design Yearbook.
U stambenoj zgradi obloženoj opekom u argentinskom gradu Rosariu, ne možete naći dva identična stana.
Zgrada Suipacha koju je izgradila arhitektonska firma BBOA, zauzima ugao u Barrio Pichincha, naselju smještenom nadomak centra Rosaria. Nekad poprilično tiha četvrt kojom su dominirali brojni domovi srednje klase, ovo područje je tokom prošlog desetljeća postalo življe i sada naprosto vrvi od različitosti.
Zgrada od 550 kvadratnih metara nalazi se na površini od 110 kvadratnih metara, na kojoj se ranije nalazila samo jedna porodična kuća. Nova petospratnica visoka je 13,6 metara.
‘Maksimalno su iskorišteni tlo i dozvoljena visina, a opet u skladu sa urbanističkim planom i propisima o graditeljstvu’, tvrde predstavnici lokalne arhitektonske firme Balparda Brunel Oficina de Arquitectura (BBOA).
U prizemlju se nalaze dvije garaže i maloprodajni prostor, dok gornji spratovi sadrže ukupno šest stanova.
Svaki stan ima drugačiji tlocrt što očituje pristup koji optimizira prednosti svake jedinice i odražava raznolikost naselja, objašnjavaju iz arhitektonskog tima.
U zgradi nije predviđen klasični hodnik. Umjesto toga, apartmani se nalaze naspram zajedničkog stubišta i lifta.
Manji apartmani površine 32 m2 do 35 m2 nalaze se na 1. i 4. spratu.
Dvosobni apartmani su dvoetažni; jedan se prostire na 72 m2, dok drugi iznosi 95 m2.
U dvoetažnim jedinicama zajednički prostor je na gornjoj razini, a spavaće sobe ispod – još jedan netipičan pristup strukturi i rasporedu.
Vanjski zidovi su izrađeni od lokalno proizvedene opeke sivo-smeđeg pigmenta. Od opeke su izrađene i vanjske rešetke koje pružaju zaštitu a istovremeno omogućuju prodor svjetlosti u stanove.
Nasumično postavljeni prozori različitih veličina još su jedna karakteristika nesvakidašnjeg dizajna ove zgrade.
‘Varijacije odražavaju jedinstvenost ove zgrade’, objašnjava tim.
Ostali projekti BBOA-e uključuju projekat urbanog razvoja Rosaria – dizajn i izgradnja bijelih zgrade kosih krovova, kao i stambeno naselje u Granadero Baigorriji, koje se sastoji od zgrada neujednačenih veličina i oblika obloženih ružičastom ciglom.
Poznati dizajneri i proizvođači tekstila Fortuny proslavili su jubilarnih 100 godina postojanja i rada otvaranjem novog izložbenog prostora inspirisanog teatrom i scenom.
Rijetki su istinski zaljubljenici u dizajn koji ne poznaju i cijene umjetničke i zanatske vještine Brenda Fortuny, koji je osnovao Mariano Fortuny davne 1922. godine.
Italijanski proizvođač tekstila predstavlja najstariju aktivnu tvornicu u Veneciji koja još uvijek proizvodi limitirana izdanja tekstila i tkanina koje se ručno izrađuju vješto skrivanim tehnikama.
U povodu obilježavanja 100. godišnjice postojanja i rada, ova kompanija je javnosti otvorila vrata zadivljujućeg novog izložbenog prostora koji je sastavni dio radionice smještene u nekadašnjem samostanu na zelenom italijanskom otoku Guidecca.
‘Kada smo se približili jubileju, postalo je jasno koliko je naš brend važan za budućnost naše voljene Venecije’, kaže novi umjetnički direktor Fortunyja Alberto Toresello, koji je i dizajnirao prostor.
Uzimajući kao inspiraciju ljubav prema teatru i scenskoj umjetnosti osnivača kompanije, prostor je pretvoren u spektakularno okruženje nalik pozorištu, sa rolerima koji dramatično vise sa plafona kao pozadina. Mobilni kovčezi rađeni po mjeri otkrivaju kako vintage tako i savremene uzorke tkanina, uzdižući tkanine do razine umjetničkih djela.
Kreirana je i svojevrsna ‘kuća sjećanja’, gdje je u police po mjeri pohranjen asortiman jastuka izrađen od Fortuny tkanina – poput umjetničke arhive.
‘Fortunyjeve kodove smo preveli na savremeni žargon kako bismo izložbeni prostor postavili kao pozorište u kojem su protagonisti – tkanine’, objašnjava Torsello i podvlači da su ‘svjetlo, boja, bogate tkanine i putovanja u temelju svake Fortuny kreacije Fortuny’.
Nekadašnja štala stara 150 godina koja više nije bila u upotrebi srušena je na svom prvobitnom mjestu i ponovo izgrađena na gradilištu udaljenom oko 800 metara.
Štala stara 150 godina ‘prije’
Oblici i materijali su odabrani po ugledu na originalnu nastambu, ali je definisana nova struktura sa prostorijama za život. Vanjski izgled ove nekadašnje austrijske štale ostao je uglavnom nepromijenjen, pokazujući time svoju kulturnu povijest, ali je sada ispunjen novim životom. Tako da je ponovo u upotrebi i sačuvan od propadanja ili rušenja.
Udobna, nova kuća spremna za novi život
Mala i energetski efikasna kuća Moser predstavlja nastavak tradicije, korak naprijed i nazad u isto vrijeme koji stvara vezu između prošlosti i budućnosti.
Na novi betonski temelj postavljena je postojeća konstrukcija ručno klesanih pragova, stupova, greda, poprečnih greda i rogova od smreke. Trebalo je zamijeniti samo prag i potpore na donjim gredama, tako da sada originalna struktura nosi novu koja se sastoji od 2 vanjska zida (izolovani drveni okvir), stropa sa drvenim gredama i krova od šperploče sa krovnom izolacijom koja se oslanja na staru krovnu konstrukciju. Preostalu toplinsku izolaciju obezbjeđuje troslojno staklo sa svega nekoliko prozora i vrata koja se otvaraju.
Sve površine (podovi, plafoni, zidovi) izrađene su od troslojnih ploča smreke, koje su sapunirane što predstavlja jedinu površinsku obradu.
Kuća se grije samo na kaljevu peć (slika gore) koja služi i kao stepenište za gornji sprat. Toplu vodu proizvodi električni bojler sa toplotnom pumpom.
Kao i svi drugi kreatori i dizajneri koji su učestvovali na njujorškoj sedmici mode, i Michael Kors nije krio oduševljenje prilikom da se ponovo predstavi uživo. Njegov entuzijazam potaknut naznakama bolje budućnosti bez ograničenja, očituje se u njegovoj novoj kolekciji za jesen 2022.
Tipičan monohromatski izgled od glave do pete a la MK, bilo da je u neutralnoj bež/krem ili električnim nijansama koraljne, žute ili šokantno ružičaste; ženska odijela skrojena sa vrhunskim samopouzdanjem od klasičnih ‘muških’ materijala i jednako muških formi; te udobna večernja odjeća koja podsjeća na sportsku, glavne su karakteristike ‘provoda’ koji je priredio 62-godišnji Kors. Par čizama od antilopa preko koljena podarilo je kratkim suknjama i haljinama sasvim novu održivost.
Kors i kroz kolekciju manifestira radost zbog izlaska na slobodu – ovo je u velikoj mjeri bila kolekcija predviđena za život izvan kuće. Revija je počela s uglađenim izgledom po kojem je Kors tako poznat – nizom besprijekorno krojenih camel kaputa nošenih preko trikotaže ili pletenine s visokim čizmama – sve u identičnoj nijansi.
Slijedile su male crne haljine, siva pletiva i trikotaža, i kaputi od umjetnog krokodila ili svjetlije nijanse narandže. Modeli su rađeni ili za posao (kratko odijelo sa suknjom, odijelo sa pantalonama boje fuksije), ili za putovanja (neki modeli su nosili XXL ručne torbe), a vrlo često i za noćne izlaske.
Čini se da je inspiracija za njegove clutch kapute od kašmira ili umjetnog krzna bila ženstvena Marilyn Monroe. Ramena su bila ključna erogena zona; ispod kaputa je haljina s jednim rukavom od žerseja sa šljokicama.
MK show je upotpunio je Miguel, u kožnim pantalonama i trenču, koji je sa bendom uživo izveo Princove hitove Raspberry Beret i I Would Die 4 U.
Pratile su ih žuta mini haljina sa šljokicama, asimetrična srebrna haljina, preveliki kaputi od vještačkog krzna u jarkim bojama.
U najavi kolekcije, Kors je upotrijebio ključne riječi kao što su ‘otpornost, samopouzdanje, snaga i stvarni iskorak’.
Kors tvrdi da večernji izgled treba biti ‘lagan kao majica kratkih rukava’, što potvrđuje stav mnogih kreatora za 2022. godinu – koliko god složen bio kroj haljine, nikada ne smijemo zaboraviti na komfor. ‘Volim večernju odjeću’, kaže slavni dizajner o novoj kolekciji. “Većina haljina su od žerseja pa su udobne. Možete se kretati, možete plesati, možete se zabavljati cijelu noć.”
Izlazak iz pandemije potaknuo je dizajnera da se osvrne na prošlost.
‘Ranih devedesetih bili smo na vrhuncu pandemije side. Mislili smo da je smak svijeta, ali smo ipak žudjeli za izlascima… A kada se dogodio 11. septembar, svi su govorili da niko više nikada neće živjeti u centru New Yorka. A sada vidimo ovu nevjerovatnu eksploziju energije i glamura’, optimističan je Kors.
Kors se nada da će i ovaj optimizam – u odijevanju i životnom stilu – sada samo rasti. ‘Svi smo bili na ovom ludom vrtuljku, u svakom gradu na svijetu. Ali, ljudi samo žele da se vrate na staro, da se ponovo okupe. Ispred bara Carlyle, ovdje u New Yorku, već se formiraju dugi redovi’, zaključuje slavni dizajner.
