Piše: Lejla Džaferović
Prostorija se može smatrati savršenom samo ako je istinski udobna, izjavila je tridesetih godina prošlog stoljeća čuvena američka dizajnerica enterijera Dorothy Draper. Iako maksimalista po stilu i pristupu, Dorothy je uvijek imala na umu da prostor, osim ljepote i wow-efekta, treba pružiti i sigurnu zonu u kojoj smo u stanju skloniti se od vanjskog svijeta, povući se, opustiti, biti ono što uistinu jesmo.
U eri društvenih mreža koje nas svakodnevno preplavljuju fotografijama savršeno uređenih domova koji, počesto, više podsjećaju na izlog nego dom u kojem-se-živi-spava-jede-leži-druži-smije-plače… često zaboravimo vlastiti stil i želje. Katkad i mogućnosti. I onda kao hipnotisani kopiramo i aranžiramo samo da bi našu ‘ikebanu’ objavili ili pokazali gostima. Dakle, uređujemo vlastiti dom – utočište da bi se dokazali, oduševili, zapanjili. Ipak, i to je objašnjivo (jer ima svojevrsnu psihološku dobit) stoga i prihvatljivo sve dok nam naša kreacija, pored očitog psihološkog benefita pohvale i divljenja, pruža i ono suštinsko – prostor u kojem možemo živjeti, i to na način koji nam istinski odgovara.
Funkcija, forma i ugoda
Adekvatan prostor za življenje trebao bi pružiti i fizičku i emocionalnu ugodu. Fizički aspekt se prvenstveno odnosi na udobnost namještaja, u ovom slučaju sofe i fotelje u kojima bi trebalo biti ugodno sjediti ili ležati. Na emocionalnu ugodu utiče izgled prostorije, i to boje, uzorci, oblici i teksture, kao i kompozicija svega pomenutog.
Do odluke o temi i atmosferi prostora lakše se dolazi ako sebi postavimo i odgovorimo na sljedeća pitanja: Za što će mi služiti ova prostorija, koja je njena svrha?; Kako se želim osjećati dok boravim u ovoj prostoriji?; Šta ova prostorija treba drugima da kaže o meni?
Fizička ugoda (koja direktno doprinosi emocionalnoj) uveliko se temelji na praktičnosti koju u enterijerima postižemo osiguravanjem prohodnosti odnosno lakom pristupu predmetima koji su nam potrebni u našim svakodnevnim rutinama i ritualima. Da li se lako krećete kroz vaš dom ili ste prinuđeni provlačiti se, zaobilaziti, tražiti utičnice iza sofe? Ako je prolaz otežan, možda imate višak stvari u prostoru ili su nepravilno pozicionirane. Zato prilikom planiranja uređenja uvijek krećemo od tlocrta koji nam omogućuje da skiciramo pozicije komada namještaja, kao i tok kretanja u prostoru. Precizno mjerenje prostora i komada namještaja će prevenirati grešku koja nam se često dešava – da sofa koja vam se fatalno dopala u salonu namještaja ne odgovara vašem prostoru jer je prevelika – u prostoru, kao i spram drugih komada namještaja. Ili, da sofa ili fotelja koju ste naručili online, ni izbliza nije udobna kako je djelovala na fotografiji. A, prisjetite se, funkcija, kojoj pripada i udobnost, bi trebala biti top prioritet. Ilustracije radi, trenutke odmora najčešće provodite u fotelji, a odabrali ste tvrdu, neudobnu, iako estetski privlačnu fotelju kao akcent komad namještaja.
Dizajneri namještaja smatraju da bi fotelja trebala biti tako mekana kao da sjedate na oblak, ali sa dovoljno podrške da lako možete ustati. Pored toga, treba uzeti u obzir i da ono što je udobno za jednu osobu, ne mora značiti udobnost za drugu jer smo različite fizičke građe, ali i zato što različito poimamo udobnost.
Poznata dizajnerica Rita Konig predlaže da pogledate što više fotografija sofa ili namještaja kako bi odredili stil koji vam se sviđa, a potom slijedi odlazak u prodavnice namještaja da bi vidjeli i probali birane komade namještaja, kao što probamo odjeću.
Psihološku ugodu može ugroziti i previše stvari u prostoru, naročito ako težite svedenom, jednostavnom izgledu i u odijevanju. Osjećanje nelagode mogu izazvati i određene boje, pa ako ste iz gorepomenute grupe, crvena boja vam vjerovatno neće prijati jer će vas prestimulirati, što sigurno ne donosi mir. Iako nije poznato ko stoji iza stare izreke ‘uredno u kući, uredno u glavi’ (‘Tidy home, tidy mind’), izreka opstaje stoljećima jer ima smisla – nered nas u najmanju ruku može učiniti nervoznim, što automatski ugrožava psihološku ugodu koja nam je prijeko potrebna u našem domu ili uredu.
Autorica poznatog romana Doba nevinosti, američka spisateljica Edith Wharton, koja je ostavila trag u historiji i kao dizajner enterijera i trendseter lijepih stvari, u svom djelu Uređenje kuća (The Decoration of Houses) potcrtava: ‘Što se manje boja koristi u sobi, to će rezultat biti ugodniji i opušteniji. Mnoštvo boja proizvodi isti učinak kao više glasova koji govore u isto vrijeme… kontinuirano brbljanje je dugoročno zamorno.’
Nije ni čudo da se upravo Wharton borila protiv u to vrijeme popularnog viktorijanskog stila uređenja koji je podrazumijevao prostorije krcate tamnim rezbarenim namještajem, sa previše ukrasa, kao i teške zavjese koje su dodatno ‘otežavale’ prostorije. Ona je smatrala da takve prostorije potenciraju ‘tapacirung’ na uštrb pravilnog planiranja prostora i arhitektonskog dizajna, te da su stoga nepraktične i doimaju se neugodnim za boravak. U istoj knjizi koju potpisuje zajedno sa arhitektom Ogdenom Codmanom, Edith zagovara da se posebna pažnja posveti tretmanu zidova i stropa, naročito ako već postoje posebne arhitektonske osobenosti ili se tek dizajniraju, kao i klasičnim principima dizajna poput simetrije, proporcija i ravnoteže, a sve praćeno za prostoriju odgovarajućim namještajem.
Čini se da je autorica ekraniziranog romana ‘Doba nevinosti’ također bila jedna od začetnica psihologije uređivanja doma; u svom prvencu o dizajnu enterijera sugerira da ako se trenutno mučite da napišete nešto smisleno (a to vam je profesija), moguće je da vas sabotira upravo vaš ambijent.
‘Pisaći stol bi mogao naći svoje mjesto uz bočni zid pored prozora, ali ta pozicija se obično poklanja klaviru i toj modernoj sujeti, srebrnom stoliću. Tako da je neophodnost pisaćeg stola ili posve otpisana ili je ćušnuta u neki mračni kut, gdje utoliko uopšte ne čudi da se neupotrebljena tinta osuši dok cvijeće u vazi raste nasred upijača za tintu’, sarkastično kritikuje Whartonova povinovanje trendovima po svaku cijenu.
Eklektična rješenja
Savremeno doba ostavlja puno više prostora za eksperimentisanje sa različitim stilovima i pravilima, kao i njihovo konfrontiranje. Utoliko eklekticizam – pojam koji se sve češće upotrebljava u kontekstu uređenju enterijera, pretpostavlja sučeljavanje reprezenata različitih stilova koja će neočekivano dovesti do njihove sretne fuzije u jednu harmoničnu kompoziciju. Tako se stvori nešto poput slojevite ličnosti određenog prostora pri čemu, kao i kod ljudi, više slojeva bi ukazivalo na bogatiju ličnost odnosno, u ovom slučaju, interesantniji, ali i opuštajući enterijer. U takvom konceptu je neminovno kreiran prostor i za funkciju, i za formu – drugim riječima, stvorena je prilika da zadovoljimo potrebu za ranije pomenutom fizičkom ugodom, ali i formom koja nam pruža emocionalnu ugodu jer nam hrani čula, i jer je možemo pokazati i drugima.
