ArabicBosnianEnglishFrenchGermanItalian
Bistro ‘Zdravo’: Veganska priča u Sarajevu

Bistro ‘Zdravo’: Veganska priča u Sarajevu

Ako krenete tragom priča o pozitivnoj transformaciji, rastu i razvoju, sigurno ćete naići na Maju Pilav.

Maja je mnogo toga, ali je i vegan, dakle, prehranu temelji na cjelovitim namirnicama biljnog porijekla.

Ali, Maja nije vegan samo za sebe, nego i za druge. Već dugo vodi kampanju za jednostavnu i prirodnu prehranu i zdraviji način života putem web stranice ‘Maki Makaron’ koja je prava riznica testiranih recepata i savjeta za njegu (i neodoljivih fotografija koje sama izrađuje).
Ova ekonomistica bez prethodnog ugostiteljskog iskustva ljetos je otvorila i bistro ‘Zdravo’ koji svakodnevno ugosti i nahrani manje vegane, a više nas sa konvencionalnim prehrambenim navikama, i to izvrsnim i maštovitim slanim i slatkim jelima baziranim na biljnim namirnicama.  

Maja Pilav

Maja nam je pričala o svom ličnom putu promjene u pogledu usvajanja zdravih prehrambenih navika.
– Na biljnoj ishrani sam od 2005. godine iako više ne brojim godine. Kad se saživite s tim režimom, to prestaje biti režim. Što se tiče cjelovitih namirnica, tu naviku sam usvojila od svojih roditelja; nekih namirnica u našem domaćinstvu nikad nije bilo – visokoprerađenih artikala poput viršli, salama, majoneze. Kasnije je vegetarijanstvo kao promjena došlo postepeno, prvo sam izbacila meso, crveno pa bijelo, pa ribu. To je bila moja odluka na osnovu nekih istraživanja i pročitanih knjiga da je prehrana namirnicama biljnog porijekla najprirodniji način ishrane.

Humus salata sa jelovnika bistroa Zdravo

Maja tvrdi da veganska prehrana sadrži sve potrebne nutrijente i da su namirnice životinjskog porijekla ustvari višak u ishrani.

Također nas je interesiralo kako izgleda njen tipični doručak ili ručak.
– Kad su u pitanju namirnice biljnog porijekla, postoji obilje hrane, a ja volim da jedem, i kad treba odlučiti šta jesti, ne znam šta bih prije odabrala. Nemam fiksni obrok nego jedem kad sam gladna. Ako imate fiksni obrok, treba ga planirati unaprijed, npr. da pripremite i ponesete na posao. Obično za doručak i ručak jedem voće – to može biti sladoled od voća ili cijeđeni sok ili gusti blendani sok, ili voćna salata. Voće najviše volim pa u njemu uživam i za doručak i za ručak. Za večeru poželim nešto slano, npr. salata, razno povrće, uz neki namaz od sjemenki, humus ili nešto kuhano, otkriva Maja.

Maja u svojoj veganskoj oazi

Ovakve transformacije ne dolaze lako – trebate uvjeriti i sebe i druge, s tim da je sredina obično teži zadatak pa vas često poljulja i vrati u prvobitnu poziciju. S Majom smo razgovarali i o tome kako je biti vegan u zemlji gdje postoji kult mesa i tijesta i da li je bilo teško sprovoditi odluku.
– Teško je kad počinjete, ali kasnije, kada to postane vaš život, kad donesete tu odluku, sprovedete promjene i onda postaje lakše. U početku nailazite na otpor na svakom koraku jer je vašim najbližima nepojmljivo da ne jedete meso, mlijeko i mliječne prerađevine. Takođe, ako kažete i svojim prijateljima da ste vegetarijanac ili vegan, oni i dalje podrazumijevaju da jedete meso, nije im jasan pojam i povrh svega ne razumiju da neko može da živi bez mesa.

Maja objašnjava da je od velikog značaja naučiti pripremati vlastite obroke obzirom da kod nas, za razliku od zapada, nema veganskih restorana i prodavnica na svakom koraku, kao i planirati obroke.

Željela sam svoju novu priču

Utoliko je otvoriti bistro u sredini u kojoj se hrana primarno bazira na onoj životinjskog porijekla – zahtijevalo viziju, hrabrost i upornost.

Torta ‘Eurokrem’

– Dilemu nisam imala jer je to bio pravi korak za mene. Željela sam promjenu u karijeri, da napravim svoju novu priču koja će biti vezana za zdravu hranu i inače za zdraviji i radosniji život. Naši gosti nisu vegani, to su ljudi sa uobičajenim prehrambenim navikama koji žele zdraviji obrok i koji su prepoznali da je to ukusno, tako vjerujem da mnogi ne prave razliku. Cilj nije bio napraviti ekskluzivni bistro za vegane nego uvjeriti sve da zdravo može biti ukusno jer je to prvi korak ka promjeni.

Nekada sam samo čitala ili slušala o ljudima koji žive svoj san i rade posao snova, sad znam da je to moguće. I kada naiđu teški dani znam da sam na pravom mjestu, zaključuje Maja.

Lejla Selimović: U radionici gdje ružno pače postaje labud

Lejla Selimović: U radionici gdje ružno pače postaje labud

Lejla Selimović je mlada pravnica koja u svojoj radionici uspješno reparira i redizajnira stari namještaj, pretvarajući staro, ružno i odbačeno u novo, lijepo i privlačno.

Piše: Lejla Džaferović

Lejlu možemo nazvati i uspješnom poslovnom ženom i dizajnericom koja je, usput, pravnica po struci.  

Ova mlada Zeničanka koja je svojevremeno fascinirala naciju svojim talentom, dovitljivošću i poduzetnošću, uspješno održava i razvija svoje malo carstvo, uljepšavajući namještaj i enterijere koji, opet, uljepšavaju živote drugih. Dobro djelo, pored svega ostalog.

Interesovalo nas je koji stil preferira dizajnerica i vlasnica obrta ‘Wood Surgery’ i u kojoj mjeri taj stil inspiriše njen rad.
– Kroz moju radionicu je prošlo na stotine različitih komada, ali komadi koje sam poželjela ostaviti za sebe uglavnom su bili oni koji su u sebi imali elemente jednostavnosti, ali i geometrijske asimetrije. Uvijek se iznova zaljubim u neobičan dizajn fotelje koja kombinuje metal, drvo i tapacirano sjedište i zaista su takvi komadi vječita inspiracija. Retro fotelje koje su rađene 50-ih i 60-ih godina su kvalitetne, elegantne i atraktivne i već duže vremena sastavni su dio svakog dobro uređenog enterijera. Najbolje od svega je što se takvi komadi još uvijek relativno lako mogu pronaći kod nas, krije ih gotovo svaki podrum, ostava ili vikendica, objašnjava Lejla.

U njenoj radionici ‘Wood Surgery’ dešavaju se drastične transformacije. Neke su takvih razmjera da se čine mogućim isključivo uz pomoć čarobnog štapa. 

Pitali smo Lejlu da li ona predlaže dizajn ili kupci dođu sa jasnom vizijom finalnog proizvoda.
– Obzirom da je moja primarna djelatnost usluga redizajna starih komada, kupci su ti koji biraju izgled komada koji žele naručiti. Ja sam uvijek za to da se što manje odstupa od originalnog, ali kupac je na kraju taj koji odlučuje. Ja mogu dati preporuku ili savjet i drago mi je da u jako velikom broju kupci ispoštuju moje mišljenje.

Benefit ovakvih transformacija je da se može napraviti iskorak prema nečem posve novom… od tradicionalnog ili starinskog napraviti moderno i chic. Pitali smo Lejlu da li se često susreće sa takvim, odvažnijim zahtjevima.  

– Dešavalo se da kuhinjski kredenac koji je izvorno u pastelno-zelenoj nijansi uradim u crvenu i zlatnu, jer kupac tako želi, ali to i jeste ljepota ovog posla – da dobijete ono što se upravo vama dopada. Ovo je posao u kojoj igra i mašta rade dobar dio posla, jer ipak treba umjeti vizualizirati komad koji je neko odbacio ili zaboravio i vidjeti u njemu potencijal.

Vjerovati u sebe i prepoznati potencijal u sebi i drugom je upravo ono što je pokrenulo  mladu dizajnericu i pomoglo joj da ostvari cilj i, kao bonus, voli svoj posao. Vlastitim primjerom je pokazala da ne morate raditi u struci da biste uspjeli, šta god bila vaša definicija uspjeha. Potrebni su, kako kaže, trud, rad i ljubav.


– Najveća inspiracija mi je zapravo to kada „spasim“ neki zaboravljeni komad ili kada vidim krajnosti mjesta na kojem je komad pronađen i na kojem na kraju završi. Inspiriše me, pa tražim novo. Trud, rad i ljubav zaista mogu napraviti promjenu, bilo bukvalno kao u slučaju redizajna starih komada ili promjenu uopće, zaključuje naša dizajnerica.