Bistro ‘Zdravo’: Veganska priča u Sarajevu
Ako krenete tragom priča o pozitivnoj transformaciji, rastu i razvoju, sigurno ćete naići na Maju Pilav.
Maja je mnogo toga, ali je i vegan, dakle, prehranu temelji na cjelovitim namirnicama biljnog porijekla.
Ali, Maja nije vegan samo za sebe, nego i za druge. Već dugo vodi kampanju za jednostavnu i prirodnu prehranu i zdraviji način života putem web stranice ‘Maki Makaron’ koja je prava riznica testiranih recepata i savjeta za njegu (i neodoljivih fotografija koje sama izrađuje).
Ova ekonomistica bez prethodnog ugostiteljskog iskustva ljetos je otvorila i bistro ‘Zdravo’ koji svakodnevno ugosti i nahrani manje vegane, a više nas sa konvencionalnim prehrambenim navikama, i to izvrsnim i maštovitim slanim i slatkim jelima baziranim na biljnim namirnicama.
Maja nam je pričala o svom ličnom putu promjene u pogledu usvajanja zdravih prehrambenih navika.
– Na biljnoj ishrani sam od 2005. godine iako više ne brojim godine. Kad se saživite s tim režimom, to prestaje biti režim. Što se tiče cjelovitih namirnica, tu naviku sam usvojila od svojih roditelja; nekih namirnica u našem domaćinstvu nikad nije bilo – visokoprerađenih artikala poput viršli, salama, majoneze. Kasnije je vegetarijanstvo kao promjena došlo postepeno, prvo sam izbacila meso, crveno pa bijelo, pa ribu. To je bila moja odluka na osnovu nekih istraživanja i pročitanih knjiga da je prehrana namirnicama biljnog porijekla najprirodniji način ishrane.
Maja tvrdi da veganska prehrana sadrži sve potrebne nutrijente i da su namirnice životinjskog porijekla ustvari višak u ishrani.
Također nas je interesiralo kako izgleda njen tipični doručak ili ručak.
– Kad su u pitanju namirnice biljnog porijekla, postoji obilje hrane, a ja volim da jedem, i kad treba odlučiti šta jesti, ne znam šta bih prije odabrala. Nemam fiksni obrok nego jedem kad sam gladna. Ako imate fiksni obrok, treba ga planirati unaprijed, npr. da pripremite i ponesete na posao. Obično za doručak i ručak jedem voće – to može biti sladoled od voća ili cijeđeni sok ili gusti blendani sok, ili voćna salata. Voće najviše volim pa u njemu uživam i za doručak i za ručak. Za večeru poželim nešto slano, npr. salata, razno povrće, uz neki namaz od sjemenki, humus ili nešto kuhano, otkriva Maja.
Ovakve transformacije ne dolaze lako – trebate uvjeriti i sebe i druge, s tim da je sredina obično teži zadatak pa vas često poljulja i vrati u prvobitnu poziciju. S Majom smo razgovarali i o tome kako je biti vegan u zemlji gdje postoji kult mesa i tijesta i da li je bilo teško sprovoditi odluku.
– Teško je kad počinjete, ali kasnije, kada to postane vaš život, kad donesete tu odluku, sprovedete promjene i onda postaje lakše. U početku nailazite na otpor na svakom koraku jer je vašim najbližima nepojmljivo da ne jedete meso, mlijeko i mliječne prerađevine. Takođe, ako kažete i svojim prijateljima da ste vegetarijanac ili vegan, oni i dalje podrazumijevaju da jedete meso, nije im jasan pojam i povrh svega ne razumiju da neko može da živi bez mesa.
Maja objašnjava da je od velikog značaja naučiti pripremati vlastite obroke obzirom da kod nas, za razliku od zapada, nema veganskih restorana i prodavnica na svakom koraku, kao i planirati obroke.
Željela sam svoju novu priču
Utoliko je otvoriti bistro u sredini u kojoj se hrana primarno bazira na onoj životinjskog porijekla – zahtijevalo viziju, hrabrost i upornost.
– Dilemu nisam imala jer je to bio pravi korak za mene. Željela sam promjenu u karijeri, da napravim svoju novu priču koja će biti vezana za zdravu hranu i inače za zdraviji i radosniji život. Naši gosti nisu vegani, to su ljudi sa uobičajenim prehrambenim navikama koji žele zdraviji obrok i koji su prepoznali da je to ukusno, tako vjerujem da mnogi ne prave razliku. Cilj nije bio napraviti ekskluzivni bistro za vegane nego uvjeriti sve da zdravo može biti ukusno jer je to prvi korak ka promjeni.
Nekada sam samo čitala ili slušala o ljudima koji žive svoj san i rade posao snova, sad znam da je to moguće. I kada naiđu teški dani znam da sam na pravom mjestu, zaključuje Maja.
