Pariz je jedan od najskupljih gradova na svijetu i kad su u pitanju nekretnine, a ako uopće pronađete slobodan prostor – možete se smatrati sretnikom. Zato bi vas moglo iznenaditi saznanje da postoji prazan stan sa nevjerovatnim pogledom koji posmatra Parižane već više od 130 godina. Oko 300 metara iznad pariških ulica nalazi se stan Gustavea Eiffela, s kupaonicom, kuhinjom i voštanim skulpturama Eiffela, njegove kćeri i Thomasa Edisona.
Eiffel je bio građevinski inženjer, najpoznatiji po tornju koji je projektirao kao centralni dio Svjetske izložbe 1889. godine, kojom se obilježilo 100 godina Francuske revolucije. Njegov dizajn predstavljen je kao dio takmičenja u kojem je odnio pobjedu spram više od 100 drugih prijedloga, uključujući i prijedlog dizajna ogromne replike giljotine.
Izgradnja Eiffelovog tornja započela je u januaru 1887. Završen je dvije godine kasnije, u martu, i u to vrijeme je okrunjen kao najviša građevina koju je stvorila ljudska ruka.
Struktura od 10,100 tona oduvijek je bila zamišljena kao javna atrakcija, a posljednji sprat je bio dizajniran za smještaj posjetioca. Čak 7 miliona ljudi i dalje se svake godine penje uz njegovih 1665 stepenica, koje iscrpe svakog penjača. Eiffel je posebno iznenađenje ostavio za sami vrh tornja, gdje je sebi dodijelio privatni ured od 1,075 kvadratnih metara, u paketu sa nesumnjivo najboljim pogledom na Pariz.
Eiffel je od kipara i stolara Jeana Lachaisea naručio novi namještaj za svoj stan na Eiffelovom tornju, uključujući sofu, tri mala stola i stol u dnevnoj sobi. Međutim, nikada nije postavio krevet, što upućuje da tamo vjerovatno nikada nije ni spavao. Umjesto toga, Eiffel je prostor koristio za provođenje meteoroloških promatranja i eksperimenata prateći uticaj otpora zraka na padajuće predmete, te dočekujući novinare i VIP goste u tornju, dok je istovremeno neprekidno odbijao ponude bogate pariške elite za najam ureda.
Najpoznatiji od njegovih gostiju u stanu na Eiffelovom tornju bio je američki pronalazač Thomas Edison. Prilikom Edisonove posjete 1889. godine, Eiffel je primio na dar jedan od njegovih patentiranih fonografa (preteča gramofona) – koji je korisnicima omogućavao snimanje zvuka na voštanom cilindru.
Međutim, Edison nije bio jedina zvijezda A-liste koja je posjetila Eiffela u njegovom privatnom uredu. U salonu je Eiffel držao Zlatnu knjigu u koju su se njegovi gosti mogli upisati, a koja je uključivala bilješke nekoliko evropskih aristokratskih porodica, poput glumice Sarah Bernhardt, umjetnika Paula Gauguina i Buffalo Billa.
Eiffel je preminuo 1923. godine, a ured je ostao prazan sve do poslijeratnih godina Drugog svjetskog rata, kada je bio potreban prostor za skladištenje električne opreme povezane s televizijskom i telekomunikacijskom antenom koja je bila postavljena na vrhu tornja.
Danas se stan koristi za tehničke potrebe, a jedan manji dio njegovog uredskog stana obnovljen je za posjetitelje Eiffelovog tornja. Međutim, zbog uskog prostora, gosti ne mogu ući u sami stan, ali mogu pogledati Eiffelove i Edisonove voštane figure kroz prozore ureda. QR kodovi su postavljeni po cijelom tornju, koje korisnici telefona mogu skenirati kako bi pristupili nizu fascinantnih iskustava, uključujući pogled od 360 stepeni na Eiffelov stan i evociranje trenutka kada je Edison poklonio Eiffelu i njegovoj kćeri svoj fonograf.
