Kada je njemački arhitekt Walter Gropius 1919. godine u Weimaru osnovao školu primijenjenih umjetnosti i dizajna ‘Bauhaus’, vjerovatno nije ni slutio da je stvorio trajni, univerzalni brend, ali i jedan od velikih simbola 20. stoljeća.
Vizija ovog modernog arhitekte bila je da poveže finu umjetnost, arhitekturu, grafički dizajn i zanate u jedan pokret. Ili, kako je sam izjavio, da ‘stvori novi ceh obrtnika bez klasnih razlika koje podižu barijeru između njih i umjetnika’. Drugim riječima, namjera Gropiusa bila je da poveća značaj zanata i stvori svojevrsnu fuziju sa umjetnošću, s krajnjim ciljem stvaranja nove, svježe i jednostavne, primarno funkcionalne estetike.
Funkcija prije forme
Ova škola, osnovana prije nešto više od 100 godina, u svojim prvim danima izgledala je kao složna zajednica umjetnika i obrtnika koji izrađuju jednostavne, ali funkcionalne i visokokvalitetne proizvode. Studenti su započinjali kao ‘šegrti’; na nastavi su analizirali slike starih majstora slikarstva i procjenjivali osobine organskih materijala, obrađivali su metal, tekstil, izučavali zidno slikarstvo, pozorišnu scenografiju, tipografiju, obradu keramike i sl.
Neka od poznatih imena koja se pojavljuju kao predavači bili su i ruski apstraktni slikar i teoretičar umjetnosti Wassily Kandinsky, te pripadnik njemačkog ekspresionizma Paul Klee, koji je kao stalni predavač u Bauhausu dobio dva ateljea u kojima je predavao formu u zidnom slikarstvu, vitraj i uvezivanje knjiga. Jedan od prvih Gropiusovih uposlenika bio je slikar i grafičar Lyonel Feininger koji je vodio radionicu štampe. Kao povremeni predavač pojavljuje se i član modernističke holandske grupe De Stijl, Theo van Doesburg.
Jednu od ključnih figura škole, švicarskog slikara i mistika Johannesa Ittena koji je vodio uvodni nastavni modul, vremenom će zamijeniti Laszlo Moholy-Nagy koji će predstavljati jednog od lidera daljeg razvoja škole. On predlaže da Bauhaus, umjesto obrta, potiče industrijsku proizvodnju. Moholy-Nagy je, također, insistirao da studenti posebnu pažnju u svom dizajnu pridaju ravnoteži putem pravilne raspodjele težine i prostora, što će postati okosnicom Bauhausa kao stila.
Međutim, dolaskom na vlast konzervativne regionalne vlade, raste pritisak da se progresivna škola dizajna zatvori uprkos snažnom otporu koju pruža novoformirani Krug prijatelja Bauhausa čiji su eminentni članovi bili naučnik Albert Einstein i umjetnik Marc Chagall. Ipak, Bauhaus se nakon godinu dana seli u Dessau, u zgradu od metala i stakla koju je projektovao sam Walter Gropius, sa namještajem i rasvjetom proizvedenim u radionicama Bauhausa.
Škola stiče status službene škole dizajna, sa diplomama iste vrijednosti poput univerzitetskih. Iako je trajala samo 14 godina, te u konačnici proizvela ne više od 500 diplomanata, uticaj škole Bauhaus, od moderne arhitekture do grafičkog dizajna, bio je višestruk i dalekosežan, s pravom možemo tvrditi i – bezvremen.
Uprkos političkim promjenama, nastavlja se produktivno razdoblje u kojem Bauhaus potpisuje dizajn modernih stambenih zgrada, namještaja, rasvjetnih tijela, kućanskih aparata. Ove proizvode su dizajnirali tehničari Bauhausa, a proizvodile su ih velike tvornice poput tadašnjeg Standard Möbel.
1928. godine Walter Gropius napušta školu, a mijenja ga švicarski arhitekt Hannes Meyer koji je važio za odličnog menadžera, priskrbivši školi profitabilnu godinu – po prvi put u njenom historijatu. Međutim, dvije godine kasnije Meyer podnosi ostavku zbog svoje ljevičarske političke orjentacije.
Škola se usljed političkog pritiska ponovo seli, ovog puta u Berlin gdje nastavlja djelovati pod vođstvom arhitekta Ludwiga Miesa van der Rohea kome se i danas pripisuje popularna fraza ‘manje je više’.
Škola Bauhaus se zatvara 1933. godine jer nije pristala da prihvati nacističku estetiku, štaviše, biva optužena za protudržavne aktivnosti. Gropius odlazi u Englesku, a ostali predavači u SAD.
Karakteristike Bauhaus stila
Čiste, jednostavne geometrijske forme kao osnovna karakteristika Bauhaus stila, reflektuju tehnološko razmišljanje tog vremena. Izostanak ukrasa ne znači nedostatak stila – naprotiv, garantira svedenost i eleganciju.
Upotreba primarnih boja – crvene, žute, plave, pored crne i bijele – rezonira sa usvojenim principom jednostavnosti, ipak garantujući estetsku vrijednost kroz žive i upečatljive boje. Upravo se Kandinsky bavio proučavanjem povezanosti oblika i boja u kontekstu vizuelne komunikacije, kao načina svjesnog komuniciranja različitih poruka. ‘Šareno je moja omiljena boja’, znao bi se našaliti Gropious, potcrtavajući sklonost vibrantnim bojama Bauhaus stila.
Upotrebljavali su se autentični materijali koji se nisu podvrgavali prevelikoj alteraciji kroz obradu. Željezo, staklo, beton, kao i organski materijali, po mogućnosti u izvornoj formi.
Dok u nekim zgradama nailazimo na oble forme i krive linije, druge karakterišu pravougaone forme i ravne linije. Namještaj je prepoznatljiv po kromiranim cijevima koje se savijaju na uglovima – sastavima.
Uticaj pokreta Bauhaus na grafički dizajn
Modernistički stil Bauhaus pokreta neminovno je izvršio uticaj i na grafički dizajn, koji je u to vrijeme svakako bio u procvatu. To se naročito odnosi na tipografiju koja dobija novi font – tzv. Univerzalni alfabet (Universal Alphabet) autora Herberta Bayera, američkog grafičkog dizajnera. Ovaj font koji ima samo mala slova, postao je zaštitni znak pokrea Bauhaus.
Bauhaus stil nastavlja da živi, te i danas ima brojne pobornike među dizajnerima koji vlastitu ekspresiju temelje na konceptu koji je iza sebe ostavila najuticajnija škola dizajna 20. stoljeća. Tako je uticaj stila Bauhaus i danas vidljiv u rezidencijalnim i komercijalnim enterijerima.
Novi evropski Bauhaus
Da Evropa nema namjeru zaboraviti Bauhaus kao pokret, dokaz je Međunarodni festival Novog evropskog Bauhausa koji se održao u periodu od 9. do 12. juna ove godine u Briselu, ali je obilježen i u svim drugim članicama EU. Na zvaničnom otvaranju festivala u rimskom Maxxi muzeju, prisutnima se obratila i predsjednica Evropske komisije, Ursula von der Leyen koja je naglasila značaj održivosti i zajedništva.
Cilj ovog međunarodnog festivala bio je da potakne arhitekte, naučnike, poduzetnike, dizajnere, umjetnike, kao i sve građane, da se angažiraju na zajedničkim projektima koji će jačati zajednice. Prvo izdanje Novog Bauhausa uvrstilo je mnogobrojne izložbe, umjetničke izvedbe, konferencije i seminare. Zajednička tema svih događanja biio je povratak vrijednostima kao što su ljepota, održivost i zajedništvo, te njihova moć da istaknu društvene probleme.
Ursula von der Leyen govorila je o konceptu Novog Bauhausa:
– Uloga Novog Bauhausa je jasna – dosegli smo limit, uzeli smo više nego što smo dali, sada se to mora okrenuti za 180 stepeni, kazala je von der Leyen, ističući potrebu da se donese zakon o klimatskim promjenama. ‘Od festivala očekujem ne samo da slavimo sami sebe i višestruke talente koji će se kanalisati ka Novom evropskom Bauhausu, nego i da pogledamo u budućnost’, potcrtala je predsjednica Evropske komisije.
Vizije i snovi se znaju i ostvariti. Čini se da je vizija održivosti, funkcionalnosti i zajedništva Waltera Gropiusa ostvarena i da će živjeti još dugo.
izvori: Bauhauskooperation, Vectornator, Dezeen, Italianinsider
