Modni dizajner Jerry Lorenzo usvojio je poštovanje prema timskom radu od svog oca, poznatog sportskog trenera i menadžera Jerryija Manuela.
Danas je to vodeći princip na kojem temelji rukovođenje svog modnog brenda Fear of God koji izrađuje luksuznu lounge odjeću. Lorenzo (44) je na isti način dizajnirao ured firme koji čine studio i izložbeni salon u prozračnom potkrovlju u blizini Umjetničkog okruga u centru Los Angelesa, pri čemu je nastojao stvoriti prostor koji potiče saradnju i otvoreni dijalog.
‘Uvijek razmišljam o svom timu i tome kako da stvorimo okruženje koje će izvuči ono najbolje iz svakoga… Mjesto gdje jasno možemo vidjeti jedni druge, raditi zajedno i računati jedni na druge’, objašnjava Lorenzo.
Kako bi pomogao u stvaranju strogog, prozračnog dizajnerskog studija i ureda, Lorenzo je angažovao Relativity Architects kao i kreativnog direktora i dizajnera Willa Perrona čiji je studio Perron-Roettinger bio zadužen za završne radove i namještaj.
Uredi modnog brenda Fear of God koji je Jerry osnovao 2012. godine, neodoljivo podsjećaju na izgled odjeće koju kreiraju – čiste linije, jednostavnost ali promišljenost, svedenost, čemu umnogome doprinose neutralne boje.
Ako s užarene prometnice uđete u zgradu sa crnom fasadom (koja vrlo malo govori) nailazite na velike zidove u bež i sivoj boji, i ‘za broj veći’ namještaj. Drveni strop poput luka i raskošna rasvjeta su kruna koja daje neophodni sjaj kako bi se izbjegla monotonija neutrala.
‘Želio sam mjesto koje je inspirativno, lijepo i promišljeno’, objašnjava vlasnik i glavni kreator brenda.
Perron, koji je upoznao Lorenza preko repera Kanye Westa, otkriva da je koristio prijašnje Lorenzove kataloge i oglase kao početnu tačku za dizajn njegovog studija. ‘Jerry ima vrlo određenu i jasnu paletu boja i materijala’, kaže Perron, koji je dizajnirao većinu namještaja u potkrovlju. Perron također otkriva da je Lorenzo želio da ostane pri paleti ‘pustinjskih boja s blagim nagibom prema industrijskom stilu.’
Izložbeni salon je, kako tvrdi Perron, ‘najdramatičniji’ dio prostora. Nasuprot sive podloge smješten je impozantni sto od sedre, dok stalaže i police od nehrđajućeg čelika na zidovima ‘nose’ trenutnu kolekciju. Veliko kamenje u kutu prostoriji osigurava gravitaciju i dočarava sušni pustinjski krajolik koji se dopada Lorenzu.
Finalni proizvod dvojice dizajnera je zapravo dobro akcentirani zen minimalizam: Otvorene sobe u umirujućim neutralnim tonovima često su interpunktirane jednim dominantnim komadom namještaja, svijetlim stolom zaobljenih ivica sa dvije lampe, ili stolom od nehrđajućeg čelika s odgovarajućim stolicama u prostoriji za sastanke. ‘Sve je poput jedne ideje’, kaže Lorenzo. Jedan veliki stol, jedno veliko ogledalo. Ne hiljadu ideja, već jedna – najbolja.’
Perron je pravilno shvatio Lorenzovu strategiju: ‘Stvarno vjerujem da možete napraviti dobru salatu od paradajza od samo kvalitetnog paradajza, sa malo soli i ulja. To je to, razumijete?
Još jedna karakteristika ovog prostora je da se zidovi ne spajaju sa stropom, tako da, iako postoji razgraničenje različitih područja, još uvijek možete osjetiti energiju iz drugih prostorija. ‘To je kao da možete osjetiti šta se dešava u stanu do vas. Poput malog grada, tu je muzika, ljudi rade… Zbog toga je izložbena soba u sredini, tako da naši gosti mogu osjetiti ljubav i energiju i dobiti osjećaj što se događa.
I dok se neki dizajneri radi inspiracije okružuju obiljem vizualnih detalja, Lorenzov ured podsjeća na prazno slikarsko platno.
‘Volim sve što je savršeno, lišeno bespotrebnog mišljenja. Želio sam mjesto koje je spokojno. Što je manje mišljenja oko mene, lakše mi je raditi’, zaključuje Jerry Lorenzo.
Izvor: architecturaldigest.com
