‘U jednom cvijetu nalazi se cijeli univerzum’ – Toshiro Kawase, majstor ikebane
Ikebana (‘živo cvijeće’) je japanska umjetnost aranžiranja cvijeća koja datira iz 7. stoljeća kada su se na oltarima u hramovima polagali cvjetni darovi. Poznata je i pod nazivom Kadō (slob. prijevod ‘putem cvijeća’).
Za razliku od zapadnjačkih navika ležernog stavljanja cvijeća u vazu, ikebana ima za cilj otkriti i naglastiti posebne kvalitete cvijeća i drugih živih materijala u okviru određenih pravila konstrukcije, te izraziti osjećaje.
U animističkom politeizmu koji se nalazi u temelju japanske shinto religije i kulture, Bog se nalazi u svemu – od kamenja i cvijeća do vjetra. Bog je sve prirodno, a tako je i sve prirodno – Bog. Ovo uvjerenje se manifestira u svrsi ikebane da približi čovjeka i prirodu, čime se čovjek približava Bogu.
Praksa izrade ikebana kodificirana je u 15. stoljeću stvaranjem prve škole, Ikenobo, u Kjotu, koja i danas djeluje.
Grančice, lišće, cvijeće i trave se slažu prema drevnim principima; postavljeni su pod određenim uglovima da predstavljaju ten (nebo), chi (zemlja) i jin (čovjek). Način na koji su postavljeni predstavlja snagu, delikatnost i kratkotrajnost živog cvijeća.
Primarno utemeljena na duhovnim i kulturnim principima, ikebana se tokom vremena mijenjala i razvijala. Međutim, jedna stvar koja objedinjuje sve inovacije je potraga za ravnotežom između suprotnosti. Ikebana je u osnovi istraživanje borbe između vidljivog i nevidljivog, života i smrti, trajnosti i kratkotrajnosti, luksuza i jednostavnosti. Ova dualnost utjelovljena je u dva izvorna japanska cvjetna stila: tatehana (jap. ‘stojeće cvijeće’) i nageire (jap. ‘ubačeno’).
Tatehana, koja datira od 15. stoljeća, može se doimati prilično formalnom – može sadržavati visoki centralni zimzelen, odabran zbog svog osjećaja nepromjenjive trajnosti, zajedno s drugim elementima , poput cvijeća ili trava, postavljenih njemu podređeno.
Nageire se javlja u 16. stoljeću kao odgovor na tatehanu, manje je formalan i znatno slobodoumniji. Koristio je nježne efemerale poput divljeg cvijeća koje u tatehani ne bi mogle proći. Ova dva stila nisu u suprotnosti već se nadopunjuju.
Ikebana je u Japanu mnogo više od pukog aranžiranja cvijeća, i s pravom se smatra umjetnošću jednako kao slikarstvo i skulptura u drugim dijelovima svijeta. Zapravo se radi o discipliniranoj umjetničkoj formi i filozofiji razvijanja bliskosti čovjeka i prirode.
Ikenobo škola ikebane u Kyotu njeguje više stilova, a najpoznatiji su Rikka i Shoka sa vlastitim podstilovima.
Rikka je najstariji stil etabliran u toku Muromachi razdoblja. Drži da cvijeće i zelenilo u sva četiri godišnja doba ne postoje izolirano. Cvijeće cvjeta u odgovarajuće vrijeme, a drveće i trave puštaju korijenje tamo gdje bi trebalo, samo kada su na raspolaganju zemlja, sunčeva svjetlost i voda. Prirodni krajolici koje vidimo rezultat harmonije svih stvari.
U rikki drveće simbolizira planine, dok trave i cvijeće sugeriraju vodu. Prirodni krajolik izražen je u jednoj vazi.
U rikki postoje dva stila: rikka shofutai s tradicionalnom formom i rikka shimputai bez određene forme.
Dok rikka traži ljepotu u harmoniji među biljkama, shoka se fokusira na shussho (unutarnju ljepotu biljke) koji sugerira život biljke. Shussho je jedinstveni karakter svake biljke, ljepota otkrivena u različitim uzgojnim oblicima biljke, jer čini sve napore da živi. Na osnovu ove unutrašnje ljepote, život biljaka je elegantno i graciozno izražen u jednoj vazi.
U shoki postoje dva stila: shoka shofutai sa tradicionalnom formom i shoka shimputai bez postavljene forme.
Japanci smatraju da aranžiranje ili slaganje ikebana doprinosi osjećaju unutarnjeg mira i harmonije, što bi Zapad požurio da nazove terapijom. Ikebanu možete složiti bez predznanja i prethodnog iskustva jer ne možete pogriješiti – radi se o vlastitom izrazu I trenutačnom raspoloženju.
Principi kreiranja ikebane
1. Manje je više: Dok zapadni pristup karakterizira stvaranje efekta sa što više cvijeća u vazi, ikebana se temelji na strukturi, prostoru i minimalizmu.
2. Asimetrična ravnoteža: Uobičajeno je vidjeti visoke grane nesigurno uravnotežene u ikebani. To je zato što koristi omjer ravnoteže 30/70, a ne uobičajeni 50/50.
3. Predstavlja mnogo više od puke dekoracije: Umjetnost stvaranja aranžmana jača samosvijest i time osjećaj sreće.
4. In and Yo: japanski Yin i Yang su suprotnosti koje se dopunjuju.
5. Prolaznost: Ikebana ima za cilj uhvatiti prolaznu ljepotu stvari. Mnogi akebana aranžmani imaju pupoljak koji predstavlja obećanje nade.
6. Prostor: Ne samo praznina, već važan dio dizajna u cjelini.
Izvori: Japan Objects, Ikenobo Kyoto, Etsy, Japana Home
