
Giorgio Armani, kultni italijanski dizajner poznat po postavljanju nove definicije pojma elegancije korištenjem čistih linija i tihog luksuza, preminuo je u 91. godini.
Tihi luksuz postao je ne samo zaštitni znak, nego i ključ njegovog uspjeha. Uprkos stalnim oscilacijama na tržištu luksuzne robe, Armani se i dalje smatra trećim najvećim italijanskim modnim brendom, u nizu odmah iza Guccija i Prade.
Rođen je u skromnoj porodici u gradu Piacenzi, u sjevernoj Italiji. Njegov put je bio sve samo ne običan – od studija medicine na Sveučilištu u Milanu, preko dvogodišnje nacionalne vojne službe prije započinjanja karijere u svijetu mode u svojoj 40-toj godini.
Svoje kreativno putovanje započeo je u robnoj kući La Rinascente u Milanu, od skromnog mjesta aranžera izloga. Zatim je unaprijeđen na poziciju nabavke muške odjeće, a već 1964. radi za globalni luksuzni brend Nino Cerruti, gdje je dizajnirao kolekciju Cerruti Hitman.
Kao osoba slobodnog duha, Giorgio Armani postaje samostalni dizajner; prodao je svoju Volkswagen Bubu kako bi došao do novca neophodnog za svoj poduhvat koji će započeti uz podršku svog partnera i poslovnog saradnika, arhitekta Sergia Galeottija. Godine 1975. pokrenuo je vlastitu kompaniju: Giorgio Armani S.p.A.

Armanijeve kolekcije konfekcijske odjeće odražavale su njegov jedinstveni stil: jednostavnost, eleganciju i sposobnost da bez napora iznova stvori klasike, ali sa njegovim potpisom. Također je unio pravu revoluciju u krojenje kršeći tradicionalne zakone modne industrije. Na primjer, predstavio je nestrukturiranu, krojenu jaknu bez podstave ili krutog punjenja, koju su mogli nositi i muškarci i žene, utjelovljujući njegovu svježu, opuštenu viziju.
Primjerice, Diane Keaton je 1978. nosila Armanijev komplet sa opuštenim, krojenim sakoom na dodjeli Oscara za najbolju glumicu za svoju ulogu u filmu Annie Hall, što je bio početni dizajn od mnogih kultnih Armanijevih modela krojenih za crveni tepih. Armani je postao nezaobilazan dio crvenog tepiha, omiljen među mnogim slavnim osobama koje dijele njegovu viziju ljepote i bezvremenog glamura.
Njegove kolekcije muške odjeće, koje je i sam nosio, imale su snažan odjek. Prava prekretnica, međutim, desila se kada je osamdesetih odjenuo Richarda Gerea za američki krimi hit American Gigolo, u režiji Paula Schradera (s Richardom Gereom i Lauren Hutton u glavnim ulogama). Kostimi za film istaknuli su njegov hvaljeni talent za odabir čistih silueta, tekstura i kontrastnih boja.
Tadašnji trend moćnog odijevanja pozdravio je novim oblicima kao što su kreacije sa širokim ramenima i širokim reverima u ženskim i muškim kolekcijama.

Kako se njegovo carstvo širilo, Hollywood je postao jedna od najvećih pozornica Giorgia Armanija: dizajnirao je kostime za više od 200 filmova, uključujući Brian de Palmin Nedodirljivi (1987) s Kevinom Costnerom i Robertom de Nirom, Vuk s Wall Streeta Martina Scorsesea (2013), a također i SF film Elysium Neilla Blomkampa (2013) s Jodie Foster – njegovom bliskom prijateljicom i jednom od njegovih omiljenih glumica.

Tokom cijele njegove karijere, osjećaj diskretne elegancije bio je stalna nit u radu gospodina Armanija, kako su ga od milja zvali u industriji. Mnogi su ga nazivali i Re Giorgio (kralj Giorgio), u znak priznanja za njegov talent i uspjeh u stvaranju pristupačnog, ali profinjenog, suštinskog italijanskog stila koji je uspio doprijeti do mnogih generacija.

Svijet mode izgubio je pravog vizionara, nekoga koga će svijet pamtiti po svojoj nepatvorenoj eleganciji, koja odražava njegovo italijansko nasljeđe.
Giorgio Armani bio je dizajner čija je ljubav prema modernoj jednostavnosti bila ukorijenjena u bezvremenom stilu, ali ono što ga je toliko izdvajalo bio je osjećaj za detalj, čime je pretvarao jednostavnost u luksuz.

Njegova sposobnost da cijeni svaki i najmanji tihi detalj pretvorila je minimalizam u umjetničku formu, čineći luksuz i dostupnim i inspirativnim. Kao što je jednom otkrio svoj provjereni recept: „Volim sve što je jednostavno. Što nije glasno. Što se može cijeniti izbliza. Moj kreativni proces je stalno zanavljanje ove osnovne ideje.“
Izvor: Forbes





