Kad se spomene kultni bend Oasis, svako ko je odrastao devedesetih, neovisno o tome da li je bio sklon zvuku rock’n’rolla, ili tačnije britpopa, osjeti dašak nostalgije.
Kad su Oasis prošle godine najavili svoju reunion turneju nakon 15 godina separacije, potresao se internet. Ali nije samo generacija X (oni koji su zapravo proživjeli mančestersku rock-maniju 90-ih) bila u stanju delirijuma. Generacija Z, od kojih mnogi nisu napravili svoje prve korake ili se čak nisu rodili kada je izašao debitantski album benda 1994. godine – Definitely, Maybe – bili su jednako oduševljeni prilikom da konačno uživo vide najveći svjetski rock bend.
Nakon slušanja sad već legendarnog album benda Live at Knebworth iz 1996., može se doći do zaključka da su čak i više od desetljeća nakon njihovog raspada, uglavnom uzrokovanog konfliktom braće Gallagher, predanost i privlačnost benda ostali čvrsto netaknuti – u ovom slučaju neodoljivi za dvadesetogodišnjake.
„Oasis je toliko autentičan, prepoznatljiv i abrazivan bend… što je privlačnost u eri u kojoj je sve super uglađeno i masovno“, objašnjava muzička novinarka iz Los Angelesa i kulturna kritičarka generacije Z, Reanna Cruz. U eri isječaka pjesama s TikToka i bubblegum popa koji proizvode izdavačke kuće, generacija Z naviknuta je konzumirati muziku u velikom mutnom viru zvuka do kojeg se dolazi sada već ustaljenom opcijom prelistavanja na smartphonima. Braća Gallagher, sugerira Cruz, nude nešto posve drugačije. „Pred sobom imamo iznimno talentiranu braću koja su bez filtera. Historijski gledano, uvijek nađu razlog za svađu sa svima, čak i međusobno. Vokali benda imaju oštrinu, tonovi gitare su malo nazubljeni, za razliku od puno rock muzike koja kao pokušava da bude korektna u 2025. godini.“
Primjetno je da u mainstream popularnoj kulturi duže vrijeme uveliko nedostaje prizemljenih, jednostavnih rock bendova. ”Povratak Oasisa budi taj neuron u svačijem mozgu – posebno mladih obožavatelja koji su raspoloženi za pravi zvuk.”
Ista generacija je kostimografiju Liamove i Noelove prepoznatljive estetike pretvorila u valutu za društvene medije. Neprolazni stil benda može se uočiti od Brooklyna do istočnog Londona, s dvadesetogodišnjacima koji se utapaju u tamnoplavim trapericama, oživljavajući Britpop stil u svakodnevnom odijevanju. Njihov dobro poznati stav koji rijetko kome ostavlja pardona nije nešto što možete kupiti – ili algoritamski obraditi.
Na večeri dva uzastopna rasprodana koncerta na stadionu MetLife u East Rutherfordu, New Jersey, Oasis je više nego ispunio desetljeća potisnutih očekivanja. Publika je bila naglašeno višegeneracijska, pri čemu su gotovo svi nosili Oasis-ov merch.
Bezvremene hitove poput ‘Cigarettes & Alcohol’ i ‘Roll With It’ pratilo je 70.000 glasova svih dobi i naglasaka.
Sa prvim povratničkim koncertom, grupa Oasis kao da nastoji razbiti mit o tome kako na svjetskoj sceni već dugo nema kvalitetne muzike i da su dobre stvari samo relikti prošlosti koji ekskluzivno pripadaju starijim generacijama i prohujalim vremenima. Svakako, ovim se dokazuje i istančani muzički ukus generacije čije vrijeme tek dolazi.
