‘Pođe proljeće putem svojim a ispred njih stupa krilati Venerin glasnik.’ – Lukrecije
Jedno od najpoznatijih i najprepoznatljivijih djela evropskog slikarstva, Proljeće je slika koja nikada nije prestala da izaziva divljenje, ali i raspravu jer su njen izvor i značenje i dalje enigma. Pretpostavlja se da ju je naručio jedan od Botticellijevih mecena, Lorenzo di Pierfrancesco de Medici, a nagađa se da je slika naslikana u čast njegovog vjenčanja. Pretpostavlja se da je djelo nastalo oko 1478. godine.
Djelo je slikano temperom na drvenoj dasci što predstavlja uobičajenu Botticellijevu tehniku, iako je ponekad slikao i na platnu kao što je to bio slučaj sa Rođenjem Venerinim. Boji je dodavao ulje, vjerovatno da bi je učinio prozirnijom, a boje je nanosio u slojevima manipulirajući tako svjetlo i tonove.
Iako su se rodile mnoge pretpostavke i tumačenja u pogledu tematike slike, uključujući tekstove klasičnih i savremenih autora, ipak nije dokazano da slika slijedi određeno književno djelo. Vjerovatno se radi o simbolizmu proljeća i ljepote. Tako se na slici s lijeva na desno nalaze figure koje simboliziraju proljeće poput Merkura, tri gracije – pratilje Venere koja je u središtu slike. Iznad nje je Amor, dok Zefir (zapadni vjetar) hvata nimfu Kloris koja se pod njegovim dodirom preobrazi u Floru, božicu cvijeća (desno). Svi likovi proizilaze iz klasične mitologije i povezani su sa drevnim proljetnim svetkovinama.
Druga teorija drži da slika simbolizira ciklus godišnjih doba, počev od zime (Zefir), proljeća i ljeta do jeseni (Merkur).
U središtu slike nalazi se Venera kao vladarica vječnog proljeća koje joj cvjeta u vrtu. Iako se danas uglavnom smatra erotičnim simbolom, u renesansi su joj pripisivane brojne vrline. Izbočenost stomaka pokazuje da je trudna, dok grm mirte iza Venere simbolizira majčinstvo u sklopu institucije braka.
Botticelli je bio sklon određenom tipu ženske ljepote, bez obzira na to da li se radilo o sakralnim ili mitološkim djelima. Zlatna kosa, svijetla put, krhkost i ženstvenost svojstvene su njegovim ženskim likovima.
Poetsku otmjenost dodavao je izražajnim pokretima ruku svojih likova, što mu nije bilo teško jer je bio vrstan crtač. Botticellijeva sposobnost prikazivanja pokreta na ovoj slici se vidi u prikazu tri gracije koje se drže za ruke dok plešu u krugu.
Botticellija su očaravali stilizirani uzorci i dekoracije, a uzdignute zlatne detalje slikao je zlatnim prahom pomiješanim s ljepilom.
Pozadina Primavere bogato je oslikana proljetnim cvijećem koje raste na bujnoj tamnoj livadi, te stvara dojam da se likovi nalaze pred raskošnom tapiserijom.
Kompozicija
Uzdignut položaj figura na krajevima slike usmjerava pogled prema Veneri u središtu slike, dok suprotna usmjerenost šaka i stopala stvara osjećaj pokreta te slici daje dinamiku. Nad Venerom se nadvija narandžino drveće koje čini luk koji podsjeća na aureol. Dijagonale i vertikale drveća u pozadini odražavaju stavove figura, stvarajući upečatljiv sklad.
