Stablo fikusa visoko 10 metara koje raste kroz središte životnog prostora – glavna je tema projekta renovacije i dogradnje seoske kuće u Italiji koji potpisuju studio Carlo Ratti Associati (CRA) i arhitekta Italo Rota.
Smještena na seoskom imanju izvan Parme, kuća pripada Francescu Muttiju, izvršnom direktoru kompanije za proizvodnju paradajza Mutti.
Prva nagrada na međunarodnom takmičenju 2017. koju su dobili za prijedlog redizajna sjedišta firme Mutti, otvorila je put ovom arhitektonskom dvojcu pa su pozvani da dizajniraju ovaj ‘dom za sva vremena’.
Projekat renovacije ove kuće dobio je naziv The Greenery (engl. zelenilo), a tema je odredila da se, pored ostalog, ‘briše granica između prirodnog i umjetnog’. Ova ideja je dovela do toga da se postavi veliki fikus, imena Alma, unutar otvorenog prostora kuće i kuhinje.
‘Italijanski arhitekta Carlo Scarpa je jednom rekao – između drveta i kuće, izaberite drvo’, objašnjava Carlo Ratti i nastavlja: ‘Iako se mogu povezati sa njegovim osjećajima, mislim da možemo otići korak dalje i spojiti to dvoje. Drvo stoji u novom produžetku kuće sa željeznim krovom koji se oslanja na originalnu seosku kuću, tonući blago prema tlu, sadržavajući potpuno ostakljen zid okrenut južno sa staklenim krovovima.’
Unutar stambenog prostora, nizovi čeličnih stepenica vode oko stabla do niza podesta ograđenih portalima koji stvaraju igru svjetla i pogleda.
Prozori zaklonjeni rešetkastim zidovima od cigle koji podsjećaju na mušepke, stvaraju prošarani obrazac svjetla i sjene slično onom koje proizvodi drvo.
‘Svjetlost ulazi u prostor kroz rešetkasti zid od opeke, stube od korten čelika i grane drveća. Pritom se miješa sa arhitektonskim detaljima kuće, ostavljajući suptilne sjene’, objašnjava CRA partner Andrea Cassi.
Galerija iznad kuhinje i dnevnog boravka vodi do spavaćih soba koje imaju nešto manje, izdužene svjetlosne otvore kako bi se osigurala veća privatnost.
Na kraju ove seoske zgrade nalazi se sekundarni stambeni prostor, koji se otvara prema krajoliku zahvaljujući potpuno ostakljenom portalu okrenutom prema jugu.
Radni prostor je smješten u starom silosu gdje je nastavljena tema koju čine fuzija neobrađenog željeza, drveta i cigle, sa ‘elastičnom’ galerijom na kojoj se može odmarati (slika dole).
Cilj arhitekata da uklope dijelove prirode u dizajn odražava se u izboru materijala, uključujući pod premazan smolom koju čine i zemlja i komadići kore od narandže.
Nadstrešnica od istrošenog željeza na stubovima od cigle proteže se uz rub žitnice, konsolidujući izgled vanjskog prostora i stvarajući osjećaj povezanosti između dvije zgrade.
Krajolik koji okružuje ove dvije zgrade proslavlja biodiverzitet ove regije, a dizajnirali su ga Paolo Pejron i Alberto Fusari.
Izvor i foto: dezeen.com
