Piše: Elma Omersoftić, psiholog i psihoterapeut
Koncept psiholoških Igara potiče od Erika Berna, utemeljitelja Transakcione analize.
Ljudi igraju igre u različitim kontekstima – poslovnim, partnerskim, prijateljskim. Da li ste i vi nekada pribjegavali ovakvom načinu komunikacije, zaključite sami iz daljeg teksta.
Kako prepoznati igre
Igre možemo igrati sa sestrama, braćom, prijateljicom, djecom, partnerom, kolegama a uvijek nesvjesno i u cilju da izbjegnemo reći šta autentično osjećamo, šta mislimo i šta želimo. Naime, kada se ponašamo autentično povećava se rizik da ćemo biti napušteni (bar je to naše uvjerenje) i iz tog razloga igramo igre koje smo naučili igrati u djetinjstvu sa roditeljima. Na primjer, ako je u djetinjstvu ljutnja bila strogo zabranjena, mi smo razvili mehanizme da možda dobivamo ono što želimo iz pozicije Žrtve – to jeste putem bespomoćnosti, prepuštenosti, pasivnosti. U odnosima koje kasnije sklapamo, težit ćemo da ponavljamo isti obrazac ponašanja.
Ili npr. možda smo u djetinjstvu jedino bili priznati od roditelja kada smo igrali ulogu Spasioca mlađoj sestri ili bratu, zbog čega ćemo kasnije nesvjesno tražiti odnose sa partnerom u kojima ćemo nastaviti biti Spasilac.
Još jedna pozicija sa koje možemo počinjati igre je Progonilac, odnosno otpisivanje, vrijeđanje, ne poštivanje druge osobe u odnosu. Uzrok ovakvim igrama može biti da smo kao djeca i sami bili žrtve nekoga ko je bio Progonilac ili smo „snimili“ takvo ponašanje od roditelja.
Dramski trougao – Progonilac, Spasilac, Žrtva
Dakle, igre se započinju sa ove tri pozicije – progonioca, spasioca i žrtve, a ono što čini igre specifičnima jeste činjenica da tokom komunikacije dolazi do obrta, odnosno, neko ko je započeo igru sa provokacijama ili kritikovanjem druge osobe (Progonilac) na kraju igre postaje žrtva, i obrnuto. Osoba koja je na početku igre bila Žrtva, naknadno postaje Progonilac.
Osoba koja je sklona igrati igru iz uloge Spasioca, odnosno pomagati i štititi na prvu druge osobe, ili čak probleme rješavati umjesto njih, nesvjesno očekuje priznanje za takve postupke. Ukoliko priznanje ne stiže, Spasilac može postati Žrtva, odnosno javlja se razočarenje u druge ljude koji ne vide koliko se za njih čini.
Kako bismo svakodnevnu komunikaciju i odnose mogli razlikovati od igara važno je imati na umu da svako od nas može u određenom periodu života biti u nekoj od ovih uloga, ali igre su nešto što se dešava kontinuirano poput obrasca ponašanja i to često sa istim osobama. Osim toga, nakon što se igra završi osjećamo izrazitu iscrpljenost i gubitak energije, za razliku od, na primjer, zdravog konflikta.
U partnerskom odnosu možemo biti godinama u igri i oba partnera mogu izmijenjati sve tri uloge, a da toga nisu ni svjesni. Na primjer, neko od partnera počinje dan sa kritikama, drugi partner se osjeća loše i počinje se pravdati, međutim, u igri, kritike traju dovoljno dugo da izazovu bijes drugog partnera koji sada prelazi u ulogu Progonioca, a prvi partner prelazi u ulogu Žrtve, počinje se osjećati loše i izvinjava se bezuspješno.
Zašto igre nisu dobre za nas
Kao i u simbiotskim odnosima, u odnosima u kojima koristimo igre, ne možemo se psihološki razvijati i rasti. Smanjujemo mogućnost da povećamo životno iskustvo i proširimo svoje vidike. Pored toga, igre nam uzimaju mnogo energije a onemogućavaju da jasno kažemo šta želimo i mislimo i kako se osjećamo. Kada igramo igre, izbjegavamo stvarnu intimnost i bliskost sa drugim ljudima, odnosno, ne dajemo priliku da jedni druge upoznamo u stvarnom svjetlu. I u konačnici, igre mogu da budu opasne po naš ili tuđi život, ukoliko se npr. u igrama koristi nasilje.
Kako izbjeći igranje igara
Prvi korak je zamisliti se nad svojim odnosima. Da li postoje druženja nakon kojih se uvijek osjećate isrpljeno i nikad ne znate objasniti zašto. Vjerovatno ste igrali igru a niste bili svjesni toga. Dakle, osvještavanje igre je prvi korak. Drugi korak je prekidanje igre, a treći korak je postavljanje pitanja sebi šta je to neizgovoreno u tom odnosu, odnosno šta se to bojimo priznati. Ukoliko i to osvijestite, a ne osjećate se spremnima to podijeliti sa osobom u odnosu, možete potražiti pomoć psihoterapeuta kako biste se osnažili za takvu odluku i kako biste istražili uzroke igranja igara.
