Piše: Dr. Meliha Branković

Naslov je zapravo naziv slavnog jugoslavenskog filma iz 1957., a meni se sviđa kao formulacija ljudske odluke da sa svojim tijelom raspolažemo onako kako sami želimo.

Kultna rečenica u tom filmu je kad muž ženi kaže da ‘ako nema nešto pametno za reći, bolje joj je da šuti’, tonom koji je klasična naredba. Što implicira da će ona govoriti samo kad joj on to odobri, i da će govoriti samo ono što njemu odgovara.

Danas je, hvala Bogu, na sceni druga priča koja podrazumijeva ravnopravnost spolova i afirmaciju ženskog intelekta, bar u mjeri u kojoj opstaje i divljenje njenoj ljepoti.

Doduše, divljenje ženskoj ljepoti je trajna kategorija i provlači se kroz cijelu historiju ljudskog roda, a kraj tome se ne nazire. Kao i uvijek, slike govore više od hiljadu riječi, npr. jedna od ljubavnica francuskog kralja i njena pozadina se prikazuju umjetničkim jezikom (naslovnica, Marie-Louise O’Murphy, jedna od mnogobrojnih ljubavnica francuskog kralja Louisa XV, koju je naslikao poznati Francois Boucher), a već stoljećima umjetnost vrvi od golih ženskih tijela i tek pokojeg muškog, ovako ili onako obdarenog.   

Venera Urbinska, Tizian (oko 1538)

Kroz historiju se sloboda umjetničkog ali i ličnog ponašanja razvijala u pravcu sve veće liberalizacije, o čemu postoji mnoštvo podataka.

Negdje od vremena Woodstocka i hipi pokreta, sloboda golog tijela i slobodne ljubavi donose promjene u ponašanju ljudi koje u prvom redu znače više slobode u iskazivanju seksualnosti, promjene u modi, muzici i umjetnosti uopšte.

‘Vodimo ljubav, a ne rat’, bila je mantra hippie pokreta otjelovljenog u festivalu Woodstock (1969.) koji je ostao simbolom seksualne slobode, mode i muzike

I tako je to išlo kroz historiju… više slobode, ali sa uniformisanim oblačenjem, frizurama, ponašanjem, manje individualnosti, a više društveno ‘istog’ ponašanja.

U posljednje vrijeme imamo na sceni nešto slično, uniformno ponašanje tzv. influensera od kojih su većina ‘starlete’ koje zarađuju i dobro žive od propagiranja vlastitih tijela, mode, moralnih načela, ali i avangardnog ponašanja koje se dobro prima na cijeloj zemaljskoj kugli.

Ako pjevaju, plešu, ako su stand-up izvođači, glumci ili tek osobe sa nekim zanimljivim stavovima, svojim performansama stiču pratioce, slavu i posljedično – novac.

Bez namjere da prosuđujem i donosim kvalifikacije bilo kojeg aspekta njihovog djelovanja, ipak ću se osvrnuti na jedan segment, posebno ženskog djelovanja u tom smislu.

Postoji veza između historijskih slika nagih žena i nagosti influenserica. U pitanju je interes za posmatranjem nagih ženskih tijela koji je uvijek jednako aktuelan i proporcionalan ponudi. Da pojednostavimo – prati se, istražuje i rado gleda nago žensko tijelo. Doduše i muško, ali je ponuda ženskog ipak u prevagi. Ljudi se prirodno erotiziraju posmatranjem nagih ženskih, ali i muških tijela, tako smo dizajnirani.

Odmah se prisjetim komentara vremešnog, simpatičnog Tonija iz Zagreba prilikom gostovanja u jednoj TV emisiji, koji je tom prilikom bez okolišanja izrekao veliku istinu o muškoj prirodi: ‘Mi muškarci, kao što je poznato, imamo dvije glave. Moramo s njima biti pametni i veoma oprezni. Obično nam ona donja sugerira koja nas žena i čime privlači’.

Nemamo razloga da mu ne vjerujemo. Ako se na taj način dobijaju naklonost i ljubav, a onda i status, ne treba smetati s uma ni materijalnu korist i sl. Onda je jasno zašto žene prezentiraju svoje prednosti tako otvoreno. 

Ništa novo, tako je oduvijek bilo, i vjerovatno će biti do Sudnjega dana.

Današnje influenserice pokazuju golo tijelo pokriveno tek tankim trakicama, često sa otvorenim međunožjem i drugim vrlo privlačnim detaljima, poput eksplicitnih poza koje trenutačno bude želju kod muške publike. Sve veći broj njihovih pratilaca govori u prilog tome da je to dobar put ka uspjehu, a možda i ličnoj sreći.

To me navodi da se zapitam… zašto ne bismo tu činjenicu o učinkovitosti takve vrste zavođenja prenijeli i u vlastiti život, tako što ćemo ga ‘uvesti’ u sopstvene kuće, veze i odnose. Takva naša aktivna uloga bi sigurno ‘prodrmala’ naše (često) učmale, dosadne, nepoticajne veze, koje bi rezultirale užitkom, boljim raspoloženjem i u konačnici – boljom kvalitetom našeg partnerskog odnosa. Ako već uživamo, sigurno ćemo biti i ‘svoga tijela gospodar’, a i kad odlučimo da govorimo, bit ćemo sigurno pažljivo slušane.