Piše: Prim. dr. Meliha Branković, spec. anesteziolog i reanimatolog, akupunkturolog
Sve nas raduju naznake smirivanja pandemije Covid-19, pri čemu je najznačajni indikator smanjenje broja oboljelih. Raduje i mogućnost povratka u normalne životne tokove, bar onakve kakve smo imali prije pandemije. Sve su prilike da ćemo nastaviti sa uobičajenim poslovima i aktivnostima. Također se radujemo putovanjima i slobodnom boravku na destinacijama koje volimo.
Mnogo ljudi je nažalost izgubilo bitku sa Covidom, mnogo ljudi se suočilo i još uvijek izlazi na kraj sa postcovid sindromom, i pati od hroničnih komplikacija bolesti. A većina nas još uvijek osjeća svojevrsan psihički pritisak jer još uvijek postoji mogućnost zaraze ovim virusom.
Ekonomski posmatrano, pandemija je nekom majka, nekom maćeha. Nekom je oduzela šansu za opstanak, nekom za poslovno napredovanje, a nekom je donijela basnoslovno bogatstvo. I te teme će dugo biti na dnevnom redu mnogih rasprava, istraživanja, a moguće je da će povući i izvjesne pravne konsekvence.
U takvim vanrednim, ako ništa – neuobičajenim okolnostima, želim posebno naglasiti jedan segment o kojem nisam primijetila da iko relevantan vodi računa, a ekstremno je važan – to je opšte zdravlje ljudi kad izuzmemo Covid-19 i njegove posljedice. Možda sam propustila, ali nigdje u bh. medijima ili posebnim obavještenjima ministarstava zdravlja, državnih zdravstvenih institucija i njihovih relevantnih uposlenika nisam primijetila apele i upozorenja stanovništvu da zbog Covida ne zanemaruju svoje tekuće ili novonastale probleme sa zdravljem?!
Svima je jasno da su zdravstvene ustanove i zdravstveni radnici bili pod velikim pritiskom, i da su odradili lavovski posao pod izuzetno teškim okolnostima. Također su svi čelnici zdravstvenih ustanova nakon izbijanja pandemije jasno naglasili da će kapacitiranost za ‘tekuće’ zdravstvene probleme biti snižena i manje na raspolaganju, pa su neke medicinske discipline zbog ekstremnog pritiska oboljelih od Covida, prestale sa radom.
To, naravno, nije spriječilo širenje i napredovanje već nastalih malignih bolesti, hroničnih srčanih, plućnih, bubrežnih bolesti, kao i autoimunih bolesti, bolesti abdominalnih organa, bolesti kostiju i zglobova, te psihičkih oboljenja. Situacija se reflektirala i na savjetovališta za razne poremećaje, zdravlje djece svih uzrasta te zdravlje starijih populacija.
Nije da račun za to neće stići u formi pogoršanja tih bolesti i stanja, nego je još vrlo moguće da se zdravstveni sistem, oslabljen i iznuren pandemijom i zamorom medicinskih radnika, neće moći adekvatno nositi s tim teretom.
Da sve nije tako crno govori činjenica da se svi možemo disciplinirati u namjeri da smanjimo moguću štetu i učinimo najoptimalnije poteze u cilju održavanja svoga zdravlja.
Na osnovu svog iskustva koje se temelji na dugogodišnjem radu sa najtežim stanjima i bolestima, uzeću slobodu da dam osnovne naputke o održanju zdravlja u ‘repu pandemije’ kako bismo izbjegli dalja pogoršanja bolesti.
Maligne bolesti su najpodmuklije i na njih treba usmjeriti fokus našeg zanimanja. Zavisno od stepena bolesti i tekuće terapije, kao i eventualnih znakova bolesti, potrebno je insistirati na ljekarskom pregledu i dijagnostici. Tu je posebno značajno uraditi mamografiju kod žena starosne dobi od 40-50 godina, jer žene u toj dobi imaju sklonost agresivnijim tumorima koji brže rastu. Inače, žene u dobi od 45-54 godina morale bi uraditi mamografiju svake godine, a preko 55 godina svake druge godine. To je najsigurnija metoda kojom ćemo preduhitriti eventualni rast tumora ako je on već nastao.
Ako postoje znaci u našem organizmu koje ranije nismo imali, poput mršavljenja, smetnji ili gubitka funkcije nekog organa, npr. ginekološki, urološki, srčani, plućni, probavni organi, bolova u određenom dijelu tijela koji ranije nisu postojali, potrebno je bez odlaganja napraviti pregled ljekara koji će preporučiti dijagnostiku.
Dobro je pripaziti na eventualne nove tegobe kod starijih članova porodice i na vrijeme otkriti bolest, ako se razvila.
Mladi ljudi ne obraćaju pažnju na neke značajne simptome kao što su kašalj koji dugo traje, smetnje sa vidom, probavne smetnje, povećanu tjelesnu težinu ili pojave anksioznosti i neprilagodjenosti. U strahu su da će se dijagnostikom otkriti bolest, i da će ih se onda proglasiti bolesnim a time i izopćenim iz društva ili poslovnog angažmana. Tim ignoriranjem očiglednih poremećaja se, sasvim sigurno, problem neće sam riješiti.
Ogroman broj populacije u svijetu a i kod nas troši novac na dodatke ishrani poput vitamina, energetskih napitaka, medicinski neprovjerenih suplemenata i sl. Od tih preparata, sasvim sigurno, najviše koristi ima onaj ko ih proizvodi.
Bavljenje sportskim aktivnostima umjesto sjedenja u kafanama, hrana koja podiže imunitet umjesto cigareta, i odlazak ljekaru na konsultaciju ukoliko se primijeti neka tegoba ili znak bolesti koji ranije nije bio prisutan.
U toku pandemije je postalo očigledno da se razvija postraumatski sindrom zbog straha od dobijanja bolesti sa smrtonosnim posljedicama. Nijedan PTS (postraumatski sindrom) nije prošao sam od sebe. Najbolji savjet je riješiti ga se uz pomoć psihoterapeuta. Sada imamo veliki broj dobro educiranih stručnjaka iz te oblasti, koji su lako dostupni.
I na kraju, ali ne manje važno: globalno još uvijek živimo u neizvjesnosti u pogledu pandemije. Ne može se dovoljno naglasiti koliko je važna sopstvena zaštita i odgovornost prema drugima. Vakcinacija će sasvim sigurno u konačnici zaustaviti pandemiju, ali je stvar lične odluke svakog pojedinca. I pored Covida, ljudi obolijevaju od mnogih bolesti, a podaci govore da se ne liječe na vrijeme zbog Covidom oslabljenog zdravstvenog sistema, ali i vlastite neodgovornosti i zanemarivanja očiglednih znakova bolesti.
Budite sebi najbolji ljekar i prijatelj, i preuzmite odgovornost za svoje zdravlje.
