‘Noćnu kafanu’ Van Gogh je naslikao početkom septembra 1888. godine. Djelo prikazuje unutrašnjost lokalnog bara u kojem se skupljaju ‘noćne protuhe’ kako ih je Van Gogh nazvao – ljudi za koje je rekao da ‘nemaju novca da plate prenoćište ili su previše pijani da bi ih iko primio’.

Djelo prikazuje Café de la Gare, na adresi 30 Place Lamartine, vlasnika Joseph-Michela Ginouxa i njegove supruge Marie dok poziraju Van Goghu koji nije spavao tri noći kako bi dovršio umjetničko djelo.

Historičar umjetnosti Christoper P Jones na svom blogu analizira poznato djelo: ‘Pogledajte kako sto za bilijar dominira središtem slike i koliko ima prostora oko stola. Mislim da se tu zaista krije uspjeh slike. Prostor nam omogućava da uđemo u prizor. To je taj rascjep, jaz, u inače udaljenom, otuđenom svijetu’, objašnjava Jones koji je napisao veliki broj kritika svjetskih umjetničkih djela.

On tvrdi da ‘nema sumnje da je Van Gogh ovo djelo smatrao namjernim pokušajem istraživanja mračnih, zlokobnih aspekata kafanskog života. Namjerno je koristio sukobljene tonove crvene i zelene kako bi sugerirao otuđujuće okruženje’, te citira slikarove riječi njegovom bratu: ‘Na slici Noćna kafana pokušao sam izraziti ideju da je kafana mjesto gdje se čovjek može uništiti, poludjeti ili počiniti zločin. Ukratko, pokušao sam prikazati moć mračnih sila u jednoj običnoj kafani’.

Prikazana kafana nalazila se u gradu Arles na jugu Francuske, gdje se Van Gogh smjestio u februaru 1888. u namjeri da tamo uspostavi umjetničku komunu. Van Gogh se u Arlesu zadržao oko 14 mjeseci i tamo naslikao neke od svojih najpoznatijih slika i crteža.

Iako je Noćnu kafanu smatrao ‘jednom od najružnijih’ slika koje je naslikao, pominje je u nekoliko pisama što ipak govori u prilog tome da mu je iz određenog razloga bila posebno važna.

Podjednako je bio impresioniran i začuđen Arlesom:

‘Iskreno, moram dodati da mi se Zouavesi (laki pješadijski pukovi francuske vojske koji su obično služili u francuskoj Sjevernoj Africi), bordeli, šarmantni mali Arlezijanci na putu do svoje prve pričesti, svećenik u njegovoj odori, i ljubitelji apsinta, također čine kao bića s drugog svijeta’, pisao je Van Gogh o svom novom prebivalištu.

Christopher P Jones komentira da je Van Gogh u Arlesu već boravio oko šest mjeseci kada je naslikao Noćnu kafanu. On postavlja pitanje ‘da li su se u to vrijeme noćne skitnice još uvijek činile Van Goghu kao bića s drugog svijeta ili je on zauzeo svoje mjesto među njima’. Ovaj historičar umjetnosti smatra da slika u određenoj mjeri odgovara na to pitanje te da umjetnik ‘nastoji nepristrasno posmatrati kafanu, ali ne može se oduprijeti osjećaju da je dio tog sumornog, opasnog okruženja’.

Njegovo mišljenje potvrđuje Van Goghovo pismo bratu Theu u kome šaljivo kaže da mu je Ginoux uzeo toliko novca da je vrijeme da mu se osveti tako što će naslikati kafanu.

– Danas ću vjerovatno početi (slikati) unutrašnjost kafane u kojoj imam sobu, pod plinskom svjetiljkom, u večernjim satima. Ovdje je nazivaju ‘noćna kafana’ (a ovdje su prilično česte) jer je otvorena tokom cijele noći. Tamo se sklanjaju noćne protuhe kada nemaju novca da plate smještaj, ili su suviše pijane da bi ih iko primio’, pisao je slavni slikar.

O samoj slici Van Gogh je pisao da je crvenom i zelenom nastojao prikazati ‘užasne ljudske strasti’.

– Prostorija je krvavo crvena i tamno zelena sa zelenim stolom za bilijar u sredini; tu su i četiri limun-žute lampe sa narandžastim i zelenim odsjajem. Posvuda je sukob i kontrast najčudnijih crvenih i zelenih, u figurama malih uspavanih huligana, u toj praznoj, sumornoj prostoriji, u ljubičastoj i plavoj. Krvavo-crvena i žuto-zelena boja bilijarskog stola, na primjer, čine kontrast mekoj, nježnoj Louis XV zelenoj boji šanka na kome se nalazi ružičasti buket cvijeća. Bijela odjeća vlasnika, koji posmatra iz ugla, pretvorila se u limun-žutu, ili sjajnu blijedo zelenu.

Originalna slika sada je vlasništvo američkog univerziteta Yale, I nalazi se u Umjetničkoj galeriji univerziteta u New Haven, Connecticut.