Piše: Mirza Džaferović
Fraza sve prisutnija u medijskom prostoru je zasigurno fake news, kao medijski sadržaj utemeljen na nedvosmisleno lažnim tvrdnjama odnosno informacijama koje nisu u skladu s postojećim činjenicama.
Collins Dictionary je proglasio ovaj izraz za riječ koja je obilježila 2017. godinu, i od tada je njeno korištenje u stalnom usponu. Kako izvori navode, upotreba fraze fake news dosegla je vrhunac za vrijeme mandata bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa koji ju je često upotrebljavao.
Kao pogrešan izvor informacija, lažna vijest nanosi veliku štetu mnogim kredibilnim medijima dok istovremeno pogoduje slabo čitanim portalima, ukoliko takvi objavljuju lažne vijesti.
Postoje razni motivi za njihovo širenje – politički, ideološki i ekonomski. Bez obzira na njihovu prirodu, cilj je isti, a to je da se u javnosti stvori potpuno pogrešna percepcija o određenom događaju.
Snažan motiv za fake news je profit koji ostvaruju portali koji ih objavljuju, pri čemu se podiže ‘virtuelni tiraž’. Pored ovoga, jako je atraktivno ukoliko lažna informacija predstavlja ekskluzivni medijski sadržaj koji drugi mediji ne mogu ponuditi. Da bi ostvarile željeni efekat, često se plasiraju u vidu uznemirujuće i napete situacije koja bi trebala izazvati emotivnu reakciju čitalaca.
Teško je pronaći određeni ‘mehanizam’ prepoznavanja lažnih vijesti, ali postoje određeni indikatori. Prvenstveno, one se mogu javiti u različitim formatima, od fotografija i video snimaka, do izmišljenih događaja i ličnosti, pa čak i anketa koje nikad nisu provedene.
Najčešće ih raskrinkava naglašena senzacionalistička komponenta, kao što su neobični, a često i nevjerovatni događaji i pojave. Zbog takvih tema, fake news često sadrže elemente teorije zavjere, clickbait-a (mamac za klikove) i pseudonauke. Posebno treba istaći da ovakve ‘vruće’ vijesti dolaze od nekredibilnih medijskih izvora, koji, između ostalog, ne raspolažu tačnim i provjerenim informacijama.
Senzacionalizam, kao glavno obilježje ovih vijesti, predstavlja svakodnevnu pojavu u medijima i primarno dolazi u obliku pristrasnog i kontroverznog izvještavanja u kojem se pretjeruje u opisima određenih događaja s ciljem povećanja čitanosti/gledanosti. Ovakav način pisanja i izvještavanja grubo krši novinarsku etiku. Takvi tekstovi šire govor mržnje, zadiru u privatni život pojedinca, u konačnici izazivaju nelagodu, pritisak, a često mogu naštetiti ugledu i dostojanstvu neke osobe.
Ukoliko čitaoci uspiju prepoznati neke od ovih elemenata, vrlo je izvjesno da se radi o lažnoj vijesti. Ako medij iskazuje snažnu naklonjenost ideologiji ili političkoj opciji, potrebno je svaku vijest uporediti s ostalim medijskim izvorima, ili potražiti pomoć na internet stranicama ili drugim mjestima koji se isključivo bave razotkrivanjem medijske manipulacije.
Alternativne činjenice
Alternativne činjenice (alternative facts) su napredniji oblik lažnih vijesti, a koliko je paradoksalan i neprihvatljiv kazuje činjenica da su ga njemački lingvisti proglasili ‘najgorim izrazom’ 2017.
Ono što ih karakteriše je apsolutna subjektivnost i pristrasnost, pri čemu se činjenice prilagođavaju ličnim uvjerenjima i osjećanjima, a ne objektivnoj istini. Sve zajedno tvori svijet moderne istine (post-truth), u kojem istina prvo postaje krivotvorena, potom i nevažna.
