Piše: Prim. dr. Meliha Branković, spec. anesteziolog i reanimatolog, akupunkturolog
Korona virus je postao sveprisutan i s pravom možemo reći da nam je promijenio život.
O pandemiji korona virusa svakodnevno slušamo i čitamo. Pored straha od bolesti osjećamo i strah od krajnje neizvjesnosti, što je dijelom posljedica potpunog meteža u pogledu medicinskih informacija o ponašanju i mjerama zaštite.
Najnovija ograničenja kretanja za naše građane zatvaranjem međunarodnih granica samo pojačavaju impresiju da praktično nemamo nikakav uticaj na zbivanja.
Strah od izolacije i, mora se priznati, osjećaj da smo zakinuti u odnosu na druge zemlje i njihove stanovnike u pogledu slobode kretanja, dovodi do opšteg pada morala. A to je zapravo, najgora stvar na koju pristajemo – mi, koji smo već prošli nekoliko mjeseci pandemije na najsretniji način, imajući u vidu broj oboljelih i umrlih, a posebno imajući u vidu tehničku i kadrovsku insuficijentnost našeg zdravstvenog kadra za koji bi tada, u tom početnom valu pandemije, priliv ogromnog broja zaraženih sigurno blokirao postojeće kliničke kapacitete.
Ne namjeravam ovdje analizirati političke poteze, ali zašto ne reći da smo, zahvaljujući mjerama uređenim od strane naših vlasti i medicinskih djelatnika, izolacijom, disciplinom i higijenskim mjerama, za date prilike imali vrlo zadovoljavajući broj oboljelih.
Pa kako nam se onda u kratkom vremenu nakon popuštanja zabrana kretanja i izolacije, odjednom desio ovako dramatičan porast oboljelih, ali i onih koji nose virus na svojim sluznicama a nemaju znakove bolesti?
Dozvoljavam sebi kao ljekaru anesteziologu i intenzivisti, koji se bavio i liječenjem oboljelih od prethodnih epidemija SARS-a 2003. godine i MERS-a 2012. godine, koje su također bile uzrokovane tadašnjim sojevima korona virusa, i koje su također sa životinja prenesene na ljude, da skrenem pažnju na bitne činjenice vezane za ove bolesti.
Jedan od razloga leži i u činjenici da se od početka pandemije kroz medije, političke rasprave, pa čak i unutar nekih akademskih zajednica nastoji umanjiti opasnost koju nosi najnoviji virus Covid-19. Promoviraju se stavovi da se radi o zavjeri, namjeri širenja straha, a da Covid-19 zapravo i ne postoji ili je ‘samo manja gripa’.
Ljudi, k’o ljudi… U kriznim vremenima se radije prihvata ‘šarena laža’ nego vrlo relevantna činjenica. I to je razumljivo; naime, naš mozak nas na taj način štiti od teških i opasnih činjenica. Ali mozak to radi privremeno, da ne bismo dobili poststresne simptome uzrokovane adrenalinom. Razuman čovjek bi ipak morao, nakon početnog šoka, progledati, VIDJETI i prihvatiti situaciju, te na osnovu razuma tražiti spas i rješenje problema.
Korona postoji i može biti fatalna
Covid-19 je naziv za bolest respiratornog sistema koja se može završiti teškim popuštanjem plućne funkcije. Terapija te faze bolesti pretpostavlja spajanje pacijenta na aparat za disanje preko cijevi koja se stavi u dušnik pacijenta. Preko te cijevi (endotrahealni tubus ili endotrahealna kanila), preko sofisticiranog aparata za disanje (respiratora), pacijentu se osigurava adekvatna razmjena kisika i ugljendioksida, a time i opstanak cijelog organizma.
Vještačku ventilaciju (disanje) može voditi samo dobro educirani medicinski tim, u posebnim uvjetima Jedinice intenzivnog liječenja.
Za one koji ne vjeruju u ubojitost ove grupe virusa, svjedočim svoje, ali i iskustvo mojih kolega – često smo gubili bitku za život pacijenta i pored znanja, iskustva i opreme, jer je u jednom trenutku, posebno kod starijih i pacijenata sa kormorbiditetima, voda u alveolama spriječila svaki dalji tretman. Sasvim bespomoćni gledali smo umiranje i gubitak života.
Dakle, Covid-19 je virusna infekcija respiratornog sistema, može izgledati kao obična hunjavica, malo jača prehlada sa dosadnim kašljem, ali i smrtonosna bolest koja dovodi do prestanka rada pluća i srca, ponekad i pored najboljeg tretmana.
Gore glavu (iz pijeska)
Da se vratim na početak, ako smo mogli biti disciplinirani kad je tek došla pandemija, zašto se sada ne bismo pridržavali vrlo jednostavnih mjera.
Nošenje maske na bradi i vratu neće spriječiti vaše kapljice u kojima se eventualno nalazi virus, da svojoj djeci, roditeljima ili potpuno nepoznatim ljudima pošaljete kao smrtonosni metak. Znam da ste vi uglavnom ljudi koji ni na mrava ne bi stali, ali možete inicirati nečiju smrt ako mu se nezaštićeni obraćate sa male udaljenosti, ili još gore – kišete, kašljete, jer mu tako šaljete ubojiti virus.
Virus se zadržava u zraku, na površinama, u sredstvima prevoza, klupama, restoranima… Propisano pranje ruku i uopšte održavanje lične higijene i higijene stambenog prostora spašava ŽIVOT. Ne mogu da vjerujem da je o tome teško misliti… jer ljudi oko nas ipak umiru od Covid-19.
Na kraju krajeva, i zbog naše velike želje da nam u našoj domovini bude ljepše i zdravije kako bi se nastavila kretati naprijed, treba da pokažemo da smo mi, Bosanci i Hercegovci, odgovorni, čestiti i zdravi.
