OSOBNI RAZVOJ

'Zabrane' u djetinjstvu - anksioznost u odrasloj dobi

U prvom dijelu serijala o anksioznosti, pomenuli smo da se ona obično javlja u kontekstu stresne životne promjene. Naime, to su često situacije u kojima prelazimo iz jedne životne faze u drugu i rastemo u psihološkom smislu.

Image

Elma Omersoftić

Elma Omersoftić

Piše: Elma Omersoftić, psiholog i psihoterapeut

Kada osjetite da se javljaju simptomi anksioznosti, razmislite šta se dešava trenutno u vašoj životnoj realnosti. Da li ste na početku ili kraju emotivne veze, ili ste nedavno iskusili gubitak drage osobe ili možda promjenu radnog mjesta? Ili možda postoji određeni problem koji ostavljate po strani već duže vrijeme i izbjegavate da se suočite ili razgovarate o njemu.

Stresne životne situacije uistinu mogu biti povod za anksioznost, ali nas interesuje i šta se to dešava na dubljem, psihološkom nivou?

Jedno od objašnjenja možemo tražiti u okviru Transakcione analize – teorije ličnosti koja govori o konceptu 12 ‘Zabrana’ koje su 70-ih prošlog stoljeća godina identificirali Bob i Mary Goulding, psihoterapeuti.

Zabrane su osnova za negativne odluke koje smo donijeli u ranom djetinjstvu na osnovu najčešće neverbalnih poruka koje su nam slali naši roditelji, a da često ni oni toga nisu bili svjesni. Zabrane koje u praksi često imaju vezu sa anksioznošću u djetinjstvu i u odrasloj dobi jesu ‘Nemoj odrasti’, ‘Nemoj biti dijete’, i ‘Ne čini ništa’.

Ukoliko tokom odrastanja niste dobivali zadatke koje su u skladu sa vašim uzrastom, već su te obaveze za vas preuzimali vaši roditelji, onda je moguće da ćete biti pod uticajem zabrane ‘Nemoj odrasti’ i u odrasloj dobi. Svaki odgovorni zadatak koji se postavi pred vas možda će izazvati anksioznost ili panični napad te ukoliko odustanete od tih zadataka potvrdit ćete svoje uvjerenje da niste dovoljno dorasli takvim obavezama. Na primjer, separacija od roditelja i postizanje samostalnosti u životu bit će otežani jer će vas uznemiravati pomisao da sami donosite odluke i rješavate svakodnevne probleme upravo zbog duboke zabrane koja je povezana sa uvjerenjem da vam uvijek treba neka osoba koju ćete pitati za mišljenje ili koja će za vas da obavi zadatak.

Kada se javi anksioznost to je zdrav znak da želite rasti u skladu sa vašom razvojnom dobi, ali nekada će anksioznost biti tako visoka da će vam trebati pomoć psihoterapeuta kako biste postali svjesni ranih zabrana i odluka, ali i svojih potencijala, i kako biste krenuli u smjeru preuzimanja odgovornosti.

Zabrana Ne čini ništa’ u današnjem vremenu je prisutna u prezaštitničkom roditeljstvu za koje su naučnici već dokazali da je povezano sa anskioznošću kod djece. Naime, adolescent i odrasli  na terapiji izjavljuju da su u toku odrastanja imali pretjerano mnogo nadzora od roditelja i da im roditelji, najčešće iz sopstvenog straha, nisu dozvoljavali da preuzimaju bilo kakav rizik koji je svojstven dječijim igrama. Ako prepoznajete kod sebe ovakvu zabranu onda je moguće da ste doživjeli anksioznost svaki put kada se suočite sa novom životnom situacijom (npr. upis u  srednju školu, fakultet, promjena posla, konflikti sa partnerom, ili sa kolegama na poslu) jer jednostavno niste imali priliku u djetinjstvu i adolescenciji da se sami učite rješavati nove probleme, nego su to najčešće za vas činili roditelji. I kod ove zabrane psihoterapeut pomaže osobi da osvijesti svoje kapacitete i ohrabruje je da postepeno ‘osvaja’ realnost u kojoj živi.

Zabranu ‘Ne budi dijete’ prepoznaćete kod sebe ukoliko ne možete da se sjetite da ste ikada u životu imali vremena da ‘radite gluposti i ludorije’ te ukoliko ste vrlo rano u djetinjstvu morali preuzeti ulogu roditelja jer su okolnosti u porodici bile takve da ste zaključili da je to jedini način preživljavanja. Na primjer, smrt roditelja, briga za mlađu braću i sestre, briga o neadekvatnom roditelju ili neka druga traumatska iskustva mogla su zaustaviti vaše dječije igre i potrebe. Osim toga, pretjerano strog odgoj koji ne vodi računa o dječijim potrebama može da proizvede kod djece ovakvu zabranu. U odrasloj dobi odluka pod uticajem koje živite je najčešće ‘Moje potrebe nisu važne’ te dugotrajno zanemarujete vlastite želje i osjećanja, na šta vam organizam može uzvratiti anksioznošću. U ovom slučaju, anksioznost je znak da usporite te da malo pogledate šta vam ‘unutrašnje dijete’ poručuje.  Ukoliko se javite na psihoterapiju, tretman će ići u smjeru da ostvarite kontakt sa svojim unutrašnjim djetetom.

Gorenavedene zabrane nisu jedini uzrok anksioznosti, niti je kod jedne osobe prisutna samo jedna zabrana, ali se putem zabrana lakše može predstaviti dinamika anksioznosti kod osobe. Psihoterapija kod anksioznosti podrazumijeva kombinaciju rada na emocijama, odlukama i postepenoj promjeni ponašanja u svakodnevnom životu kod klijenta.

U nastavku serijala, upoznat ćemo vas i sa preostalih 9 zabrana kroz različite aktuelne teme iz mentalnog zdravlja.

 

 

 

 

 

 

 

Image

Living - bh. portal

Osnivač: Develop d.o.o. Sarajevo
Adresa: Vilsonovo šetalište 10, Sarajevo

Redakcija:

Tel: +387 33 521 640
Email: info@living.ba

Pratite nas

Facebook

@Living

Instagram

#Living
2018 © Copyright: Develop d.o.o. Sarajevo, sva prava pridržana. | Design by: Web Studio NESA