Zašto gubimo motivaciju i kako je vratiti

Zašto gubimo motivaciju i kako je vratiti

Piše: Dženana Hrlović, psiholog

Izgubili ste motivaciju? Vjerovatno vam nije prvi put i već imate neku strategiju kako da se ponovo pokrenete.

Ali šta kada te strategije više ne funkcionišu?

Ima dana kada se probudimo sa jedinom željom da se okrenemo na drugu stranu i uronimo natrag u san. Tih dana mučimo se da se pokrenemo, da se prisjetimo zašto je baš to što trebamo raditi važno, i zašto baš u ovom trenutku… i tada je veoma teško napraviti bilo šta.

Da bismo razumjeli zašto nam se to dešava i šta možemo napraviti kako bismo ponovo bili u svom elementu, važno je da razumijemo proces motivacije i motivatore – pokretače našeg ponašanja.

Motivacija se obično opisuje kao težnja, proces koji nas pokreće kako bismo ponašanje usmjerili ka postizanju nekog cilja koji nam je važan. Izvori naše motivacije mogu biti vanjski, poput osoba koje nas inspirišu, očekivane nagrade ili pohvale za određeno ponašanje. S druge strane, kada inspiraciju pronalazimo u nama samima, tada govorimo o unutrašnjoj motivaciji. Kod ove motivacije zadovoljstvo nam pričinjava sama aktivnost i upravo zbog toga je njeno djelovanje daleko intenzivnije i dugotrajnije. Pritom, unutrašnja i vanjska motivacija predstavljaju dva kraja istog procesa. Naprimjer, obavljanje posla može biti motivirano samo vanjskim faktorima kao što je plata ili samo unutrašnjim faktorima kao što je zadovoljstvo koje pruža volonterski rad ili pak biti negdje između ove dvije krajnosti kada smo plaćeni za posao koji volimo i koji bismo u određenom obimu rado radili i bez naknade, jer u njemu uživamo.

Abraham Maslow autor je jedne od napoznatijih teorija motivacije prema kojoj naše potrebe hijerarhijski složene od bazičnih prema onim najsloženijim, a koje nas motiviraju da se pokrenemo kako bismo se razvijali do potpunog samo-ostvarenja, odnosno postali najbolja osoba koja možemo biti.

Grafički prikaz Maslowljeve piramide hijerarhije potreba (izvor: Wikipedia)

Ukoliko potreba na nižem nivou piramide nije zadovoljena, nećemo biti motivirani za aktivnosti koje zadovoljavaju potrebe na višem nivou. Naprimjer, ukoliko je zadatak na kojem trenutno radimo u suprotnosti sa našim unutrašnjim vrijednostima, vrlo je vjerovatno da ćemo se osjetiti nesigurnim zbog mogućih dugoročnih posljedica vlastitog rada. Ukoliko odbijemo raditi na tom zadatku, možda ćemo izgubiti posao (potreba za sigurnošću više nije zadovoljena), a ako prihvatimo možda će to dovesti do gubitka poštovanja (potreba za poštovanjem) drugih ili čak izopćavanja iz određenih grupa kojima pripadamo (potreba za ljubavlju i pripadnošću).

Upravo zbog toga prepoznavanje razloga naše demotivacije nije jednostavan zadatak. Zahtijeva da se posvetimo sebi, pogledamo duboko i pokušamo pronaći stvarni uzrok. Neki od najčešćih razloga gubitka motivacije su:

  1. Izbjegavanje nelagode – nekad je riječ prosto o dosadi, a ponekad o izbjegavanju frustracije koja je neminovna prilikom suočavanja sa izazovnijim zadacima;
  2. Preplavljenost – neki ciljevi kojima težimo su preveliki ili nerealni i teško nam je vizualizirati čak i prvi korak ka njihovom postavljanju ili nam se trenutno događa jako puno toga što zahtijeva naš pažnju, preplavljuje nas i sprječava da se fokusiramo na jedan zadatak;
  3. Sumnja u vlastite kapacitete – nekad je to sumnja u naše sposobnosti da se nosimo sa situacijom, a nekad osjećaj da nemamo adekvatne psihološke mehanizme za uspješno nošenje sa stresom vezanim za zadatak;
  4. Nedostatak posvećenosti cilju – svi smo se ponekad našli u situaciji da preuzmemo na sebe neki zadatak zbog toga što nas je zamolio prijatelj ili smo se na neki način osjetili obaveznim, ali je riječ o nečemu što zapravo ne želimo da radimo;
  5. Teškoće mentalnog zdravlja – nedostatak motivacije jedan je od uobičajenih simptoma depresije. Pritom treba imati na umu da je većina ljudi ponekad depresivno raspoložena i to raspoloženje treba razlikovati od depresije kao bolesti. Osim toga, može se pojaviti i kod drugih mentalnih oboljenja poput anksioznosti, te je stoga važno uzeti u obzir i ovaj mogući uzrok pada motivacije.
Pad motivacije karakterističan je za depresivna stanja

U ljudskoj je prirodi da u takvim situacijama pokuša primijeniti strategije koje su ranije pomagale u sličnim situacijama. Ali šta kada ni to nije dovoljno? Predlažemo nekoliko strategija koje možete isprobati:

  1. Pokrenite se – koliko god jednostavno i besmisleno zvučalo, kad jednom počnemo gubiti motivaciju skloniji smo prepuštati se tom osjećaju i ne činiti ništa da se pokrenemo. Uzmite pauzu i prošetajte, skuhajte čaj, uradite bilo šta što će vas izvući iz začaranog kruga mirovanja;
  2. Počnite od hitnog i jednostavnog – napravite listu stvari koje trebate napraviti i odaberite ono što najmanje može da čeka, a pritom ne zahtijeva mnogo vremena ili enegrije. Treba vam nešto što će vas pokrenuti, a ne dodatno demotivirati;
  3. Razložite velike ciljeve na manje korake – tako ćete osjetiti napredak;
  4. Nagradite se za svaki obavljeni zadatak – ma koliko beznačajnim se činio. Konačno ste platili račune? Zaslužili ste kafu i kolač u omiljenom caffe-u. Ukoliko unaprijed odredite nagradu za svaku aktivnost, lakše ćete se pokrenuti;
  5. Podržite svoje napore – nekada nam je jednostavno potrebno da nas neko ohrabri, pohvali, da nas zagrli i kaže da smo napravili dobar posao danas. Zašto to ne bi bili vi? Bravo, jer uradili ste dobar posao, bravo, jer pokrenuli ste se!
  6. Brinite o sebi – osluškujte svoje potrebe, brinite o svom tijelu. Zdrava ishrana pomaže naše misaone procese, a redovno vježbanje podiže nivo hormona sreće. Oboje je odlična baza za vraćanje motivacije.

Ukoliko se teškoće sa motivacijom nastave svakako je dobro posavjetovati se sa psihologom ili savjetnikom. Često sami ne možemo vidjeti problem koji stoji pred nama, ali uz stručnu pomoć lakše ćemo da ga prepoznamo. I to je već pola puta do rješenja.

dzenanahrlovic@gmail.com

Psihologija mase: Neurološki simptomi zabilježeni kod mladih korisnica društvenih mreža

Psihologija mase: Neurološki simptomi zabilježeni kod mladih korisnica društvenih mreža

Od početka pandemije korona virusa došlo je do porasta broja adolescentica i mlađih žena koje se javljaju neurološkim klinikama sa simptomima sličnim Touretteovom sindromu, piše portal Psychology Today. Mnogim žrtvama je pogrešno dijagnosticiran Tourettov sindrom i prije detaljnog liječničkog pregleda, te su im propisani lijekovi. Touretteov sindrom je neurološki poremećaj koji karakteriziraju tikovi i nevoljne navale uvredljivih riječi i zvukova.

Neurolozi su ubrzo uspjeli utvrditi da subjekti ne pate od Tourettea, nego da se radi o psihogenim tikovima potaknutim anksioznošću. Oni su ovo stanje nazvali ‘funkcionalnim poremećajem kretanja’, a vezali su ga za psihološki stres.

Iznenadna pojava tikova kod mladih žena i djevojaka može nalikovati Touretteu, ali se ipak znatno razlikuje, piše Psychology Today, naglašavajući da Touretteova bolest obično počinje u djetinjstvu, jenjava tokom godina razvoja i oko četiri puta je češća kod muškaraca.

Početak motoričkih i glasovnih tikova kod ovih mladih žena desio se naglo i iznenada, s brzim napredovanjem. Motorički tikovi su nevoljne kontrakcije mišića, dok vokalni tikovi uključuju nevoljno izgovaranje riječi i zvukova.

TikTok tikovi

Neurolozi su se složili da su društveni mediji odigrali ključnu ulogu u epidemiji ovog sindroma, a neki istraživači ih čak nazivaju ‘TikTok tikovima’. Mnogi njihovi pacijenti tvrde da su prije iznenadnog početka tikova gledali i razmjenjivali video zapise društvenih uticaja koji tvrde da boluju od Touretteova. Tokom pandemije, video zapisi ljudi sa Touretteovom bolešću ili koji tvrde da su primijetili neke od simptoma, stekli su ogromnu pažnju na platformama društvenih medija poput TikToka i YouTubea. Psihijatrica sa sjedištem u Londonu, dr Isobel Heyman, koja se suočila sa velikim brojem ovih pacijenata, tvrdi da mnogi njeni pacijenti izgleda ‘zadobijaju podršku vršnjaka, priznanje i osjećaj pripadnosti’ kroz kontakt sa influenserima koji tvrde da imaju Touretteovu bolest. Ona je uvjerena da se tikovi pojačavaju i održavaju takvom ‘online pažnjom’.

U istom članku se navodi da su se i u prošlosti epidemije društvenih zaraza obično širile unutar malih, tijesno povezanih grupa, najčešće u školama i tvornicama. Istražitelji često mogu identificirati nulti slučaj – prvu osobu koja je pokazala simptome – koji se zatim šire na ostale članove grupe. Ne znajući za ostatak grupe, nulti slučaj uistinu pati od određene bolesti. U literaturi o društvenoj zarazi postoji uobičajena izreka da se masovna psihogena bolest širi vidom i zvukom – to jest slušanjem ili gledanjem drugih koji su pogođeni. Ali što bi se dogodilo ako bi se epidemije mogle proširiti internetom i na društvenim mrežama putem virtualnog nultog slučaja? Ovo predstavlja veliki pomak u razumijevanju psihogenih bolesti. U prošlosti je većina epizoda masovne psihogene bolesti bila ograničena na određenu lokaciju ili zajednicu, ali to više nije istina u doba Interneta.

Moć interneta i masovne sugestije zaslužuju pomno praćenje zbog mogućnosti brzog utjecaja na veliki broj ljudi u svakom kutku svijeta. Drugi izazov je brza evolucija novih tehnologija, jer čim počnemo bolje razumijevati ulogu društvenih medija u širenju društvene zaraze, te iste platforme mogu se promijeniti prije nego što se u potpunosti shvati utjecaj na korisnike, piše Psychology Today.

Zašto gledam turske serije

Zašto gledam turske serije

Piše: dr Meliha Branković

Priznajem, rado gledam turske sapunice. Ustvari sam žalosna kad moja omiljena serija nije na programu u neke dane u sedmici.  Ovo ‘priznanje’  je samo onako ubačeno u kontekst, jer je u trendu negiranje kvaliteta i sadržaja sapunica uopšte. Pa se mi, kao ipak skloni ‘pravoj’ kulturi,  povremeno i dozovemo pameti i stidimo (zbog drugih) što ih uopšte gledamo.

Sapunice su inače kategorija koja se u umjetničkom smislu omalovažava, a smatra se da su gledaoci sapunica uglavnom domaćice i oni neskloni ‘pravoj’ umjetnosti.

I sama sam bila kritičar onih koji sjede pored televizora svaki dan i prate zbivanja u serijama. Ali s dolaskom pandemije i posljedično lockdowna, isti taj televizor postao je prozor u svijet, slobodu kakvu smo nekad živjeli, i stare navike.

Odlazak u pozorište, kino, koncerte, kulturne događaje, izlasci s društvom, okupljanje u kućama postalo je nemoguće. Strah od bolesti i posljedica se uredno plasira u medijima, broj umrlih svakodnevno se označava u medijima, nemamo kontakta sa najbližima koji su daleko, osim virtualnog svijeta društvenih mreža. Kompjuter, mobitel i TV su postali naši izlasci, sastanci, putovanja, druženja i utjeha.

Na TV programima danonoćno se vrte sapunice. Realitiji su do bola neukusni. Serije iz komšiluka rijetko privlačne, više diletantske. Iz mora ponude se ipak izdvajaju one turske proizvodnje. Neki od nas koji nisu znali da Turska ima bogato iskustvo i produkciju vrlo kvalitetnih serijala, bili su iznenađeni izvanrednom glumom, sadržajima za sve ukuse, starosnu dob i afinitete.

Počeli smo pratiti živote glavnih i sporednih likova, njihove poslove, porodice i uzbudljive zaplete u najrazličitijim životnim situacijama… Sada redovno uživam u prelijepim predjelima Turske, zavirujem u dijelove magičnog Istanbula za koje nisam znala ni da postoje, ali i drugih turskih gradova čija ljepota oduzima dah.

U  svakodnevnom ćaskanju s prijateljima analiziram dosadašnje poteze neke Jildiz ili nekog Kerima, njihovih roditelja, prijatelja i neprijatelja. Burno reagujem na prizore podmetanja i podvala, a doživim pravu katarzu kad pravda učini svoje… Uglavnom – osjećam, nisam ravnodušna.

Posebno otkrovenje za mene je vrhunska kostimografija prilagođena likovima u seriji, njihovom statusu i položaju u društvu. Visoka moda za bogate, obični i otrcani look za one manjeg ili bez budžeta. Isto je sa uređenjem kuća, vanjskim i unutrašnjim. Plastično prikazane razlike između bogatih i siromašnih, razlike u mentalnim sklopovima… Životi puni zapleta, obrta, prevara, ljubavi, kriminala, boravak u zatvorima. Sve ovo i svi oni postali su stalni gosti u našim (nasreću) ponešto monotonim životima.

Zahvaljujući bogatstvu sadržaja, bar smo uz TV ekrane privremeno zaboravljali na probleme. Probleme koji nisu nestajali samim time što smo bili orijentirani na serije, knjige i društvene mreže. To što neko zloupotrijebi poziciju moći, ‘savije’ pravila i tako bespravno stiče bogatstvo, nismo mogli spriječiti, ali smo bar mogli privremeno zaboraviti uz TV.

Sve više mladih ljudi postaje depresivno. Izgubivši nadu u bolje sutra, izloženi svakodnevnim problemima i bez nade u bolju budućnost, često traže ‘spas’ na krivom mjestu. Ambijent pogodan za kriminalce, dok ‘obični’ ljudi svakodnevno obolijevaju i umiru. Čini se da su upravo ta teška vremena plodno tlo za bilo kakvu bajku koja će nas odvratiti od loših misli i straha.

Tako su (uglavnom) izvrsni glumci, zanimljive priče i prekrasan ambijent doveli turske sapunice u rang lijeka za tugu i strah od bliske budućnosti.

Šalu na stranu, i dok ovo pišem iskreno me zanima da li će Jildiz ostati u braku sa Čagatajem… jer se ovdje i sada  ništa novo a dobro još uvijek ne dešava. Nažalost.

Isključite autopilota, živite bez tjeskobe u sadašnjem trenutku

Isključite autopilota, živite bez tjeskobe u sadašnjem trenutku

Piše: Lejla Džaferović

Život je sve ubrzaniji, dijelom zbog rapidnih promjena u okolini i progresa tehnologije koji nam to nameću, dijelom zbog nas samih – naših obaveza, htijenja i ambicija, i utoliko podsvjesnih i svjesnih odabira sadržaja.

U rastućem moru takvih stimulusa, čemu je uveliko doprinijela digitalizacija medija i kreiranje društvenih mreža, lako se desi višestruko (pre)zasićenje i prestimulacija medijima ali i mjestima koja svakodnevno posjećujemo virtuelno ili ‘uživo’, a koja emituju i stvaraju hiperprodukciju informacija. Postaje sve teže razlučiti između vjerodostojnog i lažnog/netačnog, između bitnog i nebitnog. Usljed kvantiteta najrazličitije informacije postajemo površni i ne možemo se koncentrirati na sadržaje koji zahtijevaju više pažnje i vremena.

Ovakva slika lako može dovesti do rasijanosti misli i emocija što naposlijetku dovodi do osjećaja stresa, nervoze, napetosti i tjeskobe. U takvim stanjima je sve teže postići i održati koncentraciju koja nam je prijeko potrebna za obavljanje i jednostavnih i složenih poslova, kao i za konstruktivne i stimulativne međuljudske odnose. Oba polja će trpjeti ako nismo u stanju održati koncentraciju i unutarnji mir.

Zbog velikog broja sadržaja i interakcija čaša brzo postaje ‘prepuna’

Unatoč popularnom mišljenju, slobodno vrijeme nije teško pronaći; pritom mislimo na bar 60 minuta provedenih u pravom odmoru za duh i tijelo. Nažalost, većina će slobodno vrijeme provesti na društvenim mrežama što nas zbog broja i prirode sadržaja može dovesti u stanje nalik transu (pogledajte sebe ili druge dok su pred ekranom ili prebiru po telefonu tokom FB sesije).

Naučno je dokazano da je za naše mentalno zdravlje neophodno svakodnevno izdvojiti bar sat vremena za kultivaciju mentalnog prostora kako bi se postigla ravnoteža između uma i tijela.


Živjeti u sadašnjem trenutku

Ako se ne sjećate jutrošnjeg puta od kuće do posla, ili malopređašnjeg razgovora sa kolegom, to je jedan od mogućih znakova da niste prisutni u trenutku, da vam je oslabila koncentracija i da vam popušta pažnja.
Iz dana u dan funkcionirate po principu ‘auto-pilota’. Posljedice takvog stanja mogu biti najšireg varijeteta – od tog da propustite vitalnu informaciju tokom poslovnog sastanka ili je pogrešno protumačite, do mnogo dramatičnije situacije – da ne obratite pažnju na pješaka koji prelazi ulicu dok ste za volanom. Ovakav obrazac ponašanja dugoročno dovodi do toga da vam život ‘bježi’, te da tako prođu godine za koje se jednog dana nećete moći sjetiti kako ste proveli.

Poznati i manje poznati pobornici zdravog življenja se sve više oslanjaju i uporište traže u istočnjačkoj medicini i načinu života. Tako je stvoren koncept ‘mindfulness’, što možemo prevesti kao ‘fokusirana svjesnost’.
Sada već globalno prihvaćen i popularizovan, koncept mindfulnessa govori zapravo o svjesnosti koja nastaje kroz obraćanje pažnje na poseban način – namjerno, svjesno, ovdje i sada, otvorenog uma, bez prosuđivanja.
Kultiviranjem takve usredotočene svjesnosti možemo naučiti živjeti u sadašnjem trenutku što će vremenom istisnuti uobičajeno rojenje misli o prošlosti i brige o budućnosti. Mindfulness će pomoći da reduciramo automatsko reagiranje koje može nanijeti štetu i nama i drugima, te izbjegavanje života.


Pobijediti tjeskobu

Anksioznost ili tjeskoba je pošast današnjice. Stanje koje vremenom može prerasti u pravi poremećaj lako isisa svu ljepotu iz našeg života. Tokom vremena nama ovlada strah od svake naredne situacije koju zato unaprijed proživljavamo, obično joj dodjeljujući krajnje negativnu konotaciju i ishod. Pritom mislimo šta bi sve moglo krenuti po zlu. Takva stanja mogu inducirati napade panike koji posljedično dovedu do povlačenja zbog ‘straha od straha’ i, općenito, izbjegavanja života. Tako vremenom prestanemo uočavati lijepe i prijatne stvari oko nas.
Počinje nas bivati strah od života.

Mindfulness tehnikama koje se oslanjaju na istočnjačku meditaciju možemo preduprijediti tjeskobna stanja jer teško je biti anksiozan ako ste u cjelosti fokusirani na sadašnji trenutak i ono što radite i osjećate UPRAVO SADA.

Mindfulness tehnike i vježbe

Ako ste se prepoznali u nekim od prikazanih stanja, preporučujemo jednostavne mindfulness vježbe koje će vam pomoći da očistite um od negativnih automatskih misli i pronađete mir u današnjem haotičnom vremenu.

Prije no što započnete bilo koju mindfulness vježbu, trebate naučiti pravilno disati.


Svjesno disanje

Počnite tako što ćete polako udisati i izdisati. Jedan ciklus neka traje 6 sekundi. Udahnite kroz nos, izdahnite kroz usta, dok vaš dah lagano i bez napora ulazi i izlazi iz tijela.

Otpustite misli, ne mislite o stvarima koje trebate uraditi danas ili bilo čemu što zahtijeva vašu pažnju. Samo budite vi i budite mirni bar jednu minutu.

Obratite pažnju na vaš dah – njegov put dok ulazi u tijelo i puni vas životom, kako ide prema gore i izlazi na usta kao energija. Na putu ste da naučite meditirati!

Svjesno posmatranje

Ovom vježbom ćemo se povezati sa ljepotom okoline, koju uglavnom i ne primjećujemo jureći naokolo za dnevnim zadacima.

Sve što trebate uraditi je odabrati prirodni objekt u vašoj neposrednoj okolini i posmatrati ga par minuta. To može biti drvo, cvijet, ptica, oblak ili sl.

Ne radite ništa drugo, samo posmatrajte objekt. Prepustite se njegovoj harmoniji u mjeri u kojoj vam to dozvoljava koncentracija. Posmatrajte objekt kao da ga vidite prvi put u životu. Ako vam nešto drugo skrene pažnju, ne odustajte, ponovo se vratite na objekt. Vizuelno ga istražite, svaki njegov aspekt. Prepustite mu se i povežite s njim. Razmišljajte o njegovoj svrsi u svijetu prirode.

Svjesno slušanje

Svjetski poznati autor i promotor New Age življenja, dr. Deepak Chopra prepoznaje našu osobinu da kada nego govori, nestrpljivo čekamo da završi kako bismo rekli svoje. Kao rezultat, možemo propustiti suštinsku poruku. Slušajući svjesno, ostajemo otvoreni prema perspektivi sagovornika i prepoznati naš sud dok se stvara. Namjera svjesnog slušanja je pažljivo slušati sagovornika bez prekidanja, bez potrebe da uvijek budemo u pravu ili da damo svoj stav, tvrdi dr. Chopra.

Da bi svjesno slušali, dr. Chopra predlaže:

  • Odstranite fizičke smetnje (telefon, kompjuter, daljinske upravljače)
  • Budite iskreni prema sebi. Ako niste u mogućnosti da se fokusirate u tom trenutku, odaberite drugo vrijeme za konverzaciju.
  • Postavljajte pitanja kako bi potakli dijalog.
  • Dozvolite drugoj osobi da podijeli misao do kraja umjesto da je prekidate ili završavate njene rečenice.
  • Parafrazirajte ono što ste čuli kako bi potvrdili da ste razumjeli sagovornika.
  • Udahnite svjesno prije no što odgovorite. Pauza vam može koristiti.
  • Budite strpljivi i ne donosite preuranjene zaključke.
  • Ako vam um odluta, vratite pažnju na sagovornika.
  • Slušajte intuiciju tako što ćete prepoznati svoje osjećaje, misli, i tjelesne senzacije u njihovom nastajanju.
  • Obratite pažnju na to šta stoji iza riječi vašeg sagovornika – na osnovu njegovog tona i govora tijela.
  • Slušajte sa voljom da razumijete sagovornikovo gledište.
  • Uvijek slušajte – svjesno.

Ovo su samo neke od mnogobrojnih vježbi svjesnosti. Njegujući svjesnost okolinom koja vas okružuje, lakše ćemo se suočavati i izlaziti na kraj sa teškim mislima i neprijatnim emocijama koje uzrokuju tjeskobu i stres u svakodnevnom životu. Naš um će se vremenom osloboditi zarobljenosti pogrešnim uvjerenjima i samoograničavajućim obrascima razmišljanja, te otvoriti prostor pozitivnim mislima i prijatnim emocijama.

Mišljenja: Imam ’65 i više’

Mišljenja: Imam ’65 i više’

Piše: Dr. Meliha Branković

Prvi put smo sa strahom prihvatili činjenicu da smo 65-godišnjaci i stariji, na početku pandemije korona virusa. Shvativši da smo rizičnija grupa od drugih, mlađih… shvatili smo da smo stari. Mentalno i somatski, podrazumijeva se.

Bolno suočavanje sa ‘visokom brojkom’ rezultiralo je i spoznajom da ljudi zapravo nikad ne stare ‘iznutra’, niti se mentalno mnogo mijenjaju. Tako smo, zahvaljujući pandemiji, shvatili da ogledalo ipak govori istinu, iako se mi mentalno zaista osjećamo kao 35-godišnjaci.

Ali se zato oko nas, tokom starenja, dešavaju stvari od kojih strepe i najjači karakteri. Poznato je da mnoga društva izvan prostora Balkana uvažavaju i cijene stare ljude, te da im ne pada na pamet da potcjenjuju njihove kognitivne sposobnosti i profesionalne mogućnosti. Posebno one koji su svojim radom i iskustvom postizali izvanredne rezultate u različitim oblastima privrede, nauke, umjetnosti, književnosti, politike. Stoga nikoga ne iznenađuju pozamašne godine predsjednika država, ministara, profesora, medicinara i, uopšte, dokazanih stručnjaka u razvijenim zemljama svijeta. Na njih se pazi, a na njihovo znanje računa, jer oni su riznica znanja i iskustva, toliko potrebnog u svakoj ozbiljnoj zajednici. 

Posebno ih se angažira u kriznim situacijama po neko društvo, kao što su pandemije, zemljotresi, poplave, moguće ratne opasnosti.

Na Balkanu, međutim, druga priča koja me podsjeća na priču staru preko 30 godina. Jedna američka psihologinja je pri izradi svoje doktorske disertacije, godinu dana svako jutro mijenjala šminkom svoj izgled u izgled starice, oblačila odjeću za starije osobe, oponašala hod i gestikulaciju starih ljudi. Njen cilj je bio prikupiti podatke o tome kako se mlađi ljudi i oni srednjih godina ophode prema starcima, dakle ljudima starošću oslabljenih vještina kao što su brzina u hodu ili vožnja bicikla, prilikom kupovine, odlaska ljekaru i slično.

Podaci dobijeni tom studijom bili su poražavajući. Većina mlađih ljudi pokazivala je ekstremno nestrpljenje prema njima, nekada podsmijeh, a zabilježena su i dobacivanja pogrdnih riječi. Bilo je namjernih gurkanja i izazivanja po život opasnih situacija.

Na našim prostorima se ne može reći da su za starce sada ZLATNA vremena, bez obzira na njihovu dob, status, naobrazbu, visinu penzije (ako je imaju), profesionalne, kognitivne sposobnosti i zdravstveno stanje.

Što se tiče naše sredine, jedini ‘starci’, oba pola, koji imaju šansu da ih se poštuje, i s obzirom na znanje pita za savjet, ili angažira u poslovima u koje se dobro razumiju, su stranački funkcioneri ili članovi njihovih porodica. U obzir dolaze i njihovi prijatelji, kumovi, uposlenici u državnim ili privatnim zdravstvenim ustanovama, često upitnih profesionalnih  mogućnosti.

U građevinskim i arhitektonskim sektorima (bitnim za sigurnost stanovanja), nema starih i dokazanih stručnjaka, osim onih koji i sami imaju firme.

 U sferi obrazovanja se ne poštuje ništa već dobro etablirano i niko sposoban, posebno onaj ko bi kritički procijenio postojeće stanje.

Elem, niko ne voli stroge ‘pametnjakoviće’. Proglašava ih se onima sa ‘nezgodnom naravi’, jer primjećuju i ukazuju na evidentne greške. Takvi najlakše otpadnu, sa porukom – NE TALASATI.

Ljekarska komora u Sarajevu je zabranila rad ljekarima svih specijalnosti uključujući i one sa titulama profesora, koji su stariji od 70 godina. Tako je čitava armija erudita, naučnika i sada tako potrebnih profila zdravstvenih djelatnika otišla u zaborav, kao škart.

Kad kao starac slomite kuk, može vam se desiti da ljekari kažu kako nema potrebe za ugradnjom vjestačkog kuka jer ‘zaboga nećete igrati tenis’, a i skupo je. Preporuče dugotrajno ležanje i čekanje (Godoa). Tad brižna rodbina, pod uvjetom da takvi postoje, stupa na scenu, i vi ipak prohodate sa vještačkim kukom.

Ako vozite bicikl ili automobil, u gradu ili na autoputu, čim vas se uoči kao starca-staricu, prvenstvo vam je oduzeto jer ste po nekom čudnom pravilu spori – iako vozite strogo propisanom brzinom.

Ista stvar je s prelaskom pješačkog prelaza.

U prodavnicama malo skuplje robe vas potcjenjuju pod pretpostavkom da nećete puno potrošiti, ili im je nestalo baš tog artikla koji tražite.

Ako u vrijeme najžešće pandemije, u liftu, poštanskom redu i redovima uopšte, zamolite ljude koji stoje do vas bez maske i distance, i  koji pritom razgovaraju na mobitelu, da stave masku jer ste rizična grupa, suočit ćete se sa krajnjim ignorisanjem ili drskim pitanjem: ‘Pa što onda izlaziš’?

Pitam se šta je uzrok ovakvog ponašanja u našoj zemlji jer u evropskim zemljama nisam nailazila na ovakvo ponašanje, niti sam se osjećala ugroženo kao starija osoba.

Izgleda da je tamo poštivanje individue, svake, zakonom regulirano, a sigurna sam dobrim dijelom i odgojem. Tamo mi svaki mladi čovjek ponudi pomoć ako primijeti da sam u nekoj neprilici, daje mi prvenstvo u vožnji. O propisima vezanim za pandemiju korona virusa da i ne govorim.

Pa se pitam, šta bi sa ‘dobrim Bošnjanima’ svih vjera i nacionalnosti? Šta se desilo s odgojem djece i šta imaju da kažu odgovorni za odgoj?

Nije loše razmišljati o tome kad imate malu djecu jer ćete i vi ostariti. Možda vam baš tada bude potrebno poštovanje i uvažavanje ljudi kojima ste okruženi.

Poštovanje budućim starim ljudima, i što bi rekli naši stari, ‘u pamet’.

Tradicionalna kineska medicina – prijatelj svakoj ženi

Tradicionalna kineska medicina – prijatelj svakoj ženi

Piše: prim. dr. Meliha Branković, spec. anesteziolog i reanimatolog, akupunkturolog

Tradicionalna kineska medicina, nauka stara najmanje 3.500 godina, predstavlja istinsku riznicu uputa o liječenju svih bolesti koje su i danas aktuelne i koje se istim metodama mogu i danas tretirati, čak sa većim uspjehom jer savremene dijagnostičke metode konvencionalne medicije svojom tehničkom premoći omogućuju brži i tačniji uvid u dijagnozu.

Međutim, ta premoć je samo tehnička. Istina, ona nam precizno omogućava da dođemo do najtananijih struktura našeg organizma. Tako vidimo naše organe, naše laboratorijske nalaze, naše metaboličke procedure, što nam omogućuje da sa velikom preciznošću steknemo uvid u naše slabe tačke.

Pristup Tradicionalne kineske medicine bolesti potpuno se razlikuje od savremenog u kojem nam tehnička dostignuća dijagnostike vidimo, primjerice, specifične promjene na pankreasu pa ga onda podvrgavamo liječenju. Tu vrstu liječenja nazivamo savremenim; ono se temelji na liječenju određenih organa lijekovima, operativnim zahvatima, zračenjem ili nekom drugom metodom savremene medicine.

Za razliku od konvencionalne, savremene medicine, TKM ima holistički pristup svim poremećajima zdravlja. To znači da simptome bolesti smatra manifestacijom bolesti, što se može prikazati stablom gdje je krošnja stabla zapravo manifestacija bolesti, dok korijen stabla predstavlja njen nastanak.

Tako se u TKM-u dijagnoza i terapija manifestirane bolesti svodi na uklanjanje uzroka nastanka bolesti, da bi se tek nakon toga pristupilo uklananju manifestnih simptoma bolesti.

Na primjeru takozvanih ženskih bolesti možemo vidjeti koliko naizgled beznačajne ili nekome nevažne stvari koje smo prestali primijećivati mogu postati pravi okidači nastanka bolesnih stanja.

Dismenoreja – pojam koji objašnjava prisustvo bola prije, u toku i poslije prestanka menstruacije, označen kao bol u maloj zdjelici i sakralnoj regiji leđa.

TKM smatra da nastanak ovih bolova mogu izazvati sljedeći faktori:

– Emocionalna napetost, koju produciraju stanja kao što su bijes, ozlojeđenost, frustracija;

– Izloženost hladnoći i vlagi, posebno ako je ta izloženost bila prisutna u pubertetu i mladosti;

– Prevelika seksualna aktivnost i veliki broj poroda;

– Težak fizički rad i iscrpljenost zbog postojanja hroničnih bolesti.

Menoragija i metroragija – pojačano krvarenje za vrijeme menstrualnog ciklusa i/ili izmedju ciklusa. Po TKM-u, uzroci koji dovode do ovih krvarenja su isti kao i kod dismenoreje.

Premenstrualni sindrom (PMS) – označen kao skup udruženih simptoma depresije i anksioznosti neposredno prije menstruacije.

Praktičari Tradicionalne kineske medicine uzroke ovog poremećaja dovode u vezu sa emocionalnom napetošću, pojačanom seksualnom aktivnošću, teškim i isrpljujućim radom, kao i konzumacijom slatkiša koji opterećuju jetru.

Ukoliko razmotrimo sve navedene pojave i njihove uzroke, dolazimo do zaključka da uklanjanjem većine nepovoljnih faktora, posebno stresa, izlaganja nepovoljnim klimatskim faktorima kao što su vlaga i hladnoća, te razumnom količinom seksualnih navika, uz dijetetske mjere, možemo dovesti u ravnotežu naše reproduktivne organe i njihovu funkciju, te tako olakšati sebi život i poboljšati raspoloženje.

TKM tretman podrazumijeva akupunkturu, propisane čajeve i holistički pristup u dijagnozi.