Miran Karić: Peršun se ledio dok sam ga sjeckao na minus 14

Miran Karić: Peršun se ledio dok sam ga sjeckao na minus 14

Kad je u pitanju dogovor, poznata lica se dijele u tri glavne skupine – one s kojima je teško dogovoriti bilo šta iako mogu naći vrijeme ali su neorganizirani, one koji realno imaju vremena ali se pretvaraju da ga nemaju, i treće – one koji će uvijek naći vrijeme uprkos velikim obavezama. Ovo u biti nema veze s tim da li je neko ‘dobar u duši’ nego proističe iz čistog profesionalizma. Dijelom je to ono što u konačnici i odredi nečiji put ka uspjehu.

Miran Karić, poznato TV lice, pripada trećoj grupi.

Najmlađeg bh. chefa bilo bi nemoguće ‘uloviti’ zbog višestrukih poslovnih obaveza poput vođenja restorana, TV snimanja i raznih drugih projekata, da ga ne krase profesionalizam i prirođena mu odgovornost koji mu nalažu da pronađe vrijeme za druge.

U revijalnom serijalu TV Hayat ‘Ljetna kuhinja’ i ‘Zimska kuhinja’ koji traje već 3. godinu, dio je karizmatičnog voditeljskog dua koji obilazi ruralne krajeve BiH u raznim vremenskim uvjetima, u potrazi za pričama o ‘običnim ljudima’ koji ne samo da preživljavaju, nego i lijepo žive u našim selima i manjim gradovima.

Serijal se održao i traje uprkos svim kriznim restrikcijama, i donosi toplinu i dobru atmosferu u naše domove.

Interesovalo nas je kako je Miran doživio dvostruku ulogu kuhara i voditelja koji znalački govori o svemu što praktično demonstrira.

MIRAN: Sama emisija kao projekat počela je prije 2.5 – 3 godine s namjerom da se pokaže običan bh. čovjek. Ljudi su danas zatrpani najrazličitijim informacijama i sve je nekako savršeno. Tome doprinose Facebook, Instagram, društvene mreže koje idealizuju… svi su savršeni, svi su prelijepi, ali vrlo malo se iko bavi običnim ljudima i običnim načinom života, uključujući ono što jedemo. Kako se to kaže – ono si što jedeš. Bez seljaka, bez ljudi koji žive na selu koji proizvode hranu – mi nemamo ništa. Takođe, bilo je veoma zanimljivo prikazati ljude u njihovim realnim životima, i da pokažemo javnosti na koji način se dobija taj sir, ta paprika, mlijeko, kukuruz, i luk i krompir. Dakle, svi proizvodi koji nam djeluju tako jednostavno, pri čemu ne razmišljamo koliko ustvari treba truda da se proizvedu. I koliko su ti ljudi i ti proizvodi podložni vremenskim (ne)prilikama. Cijeli projekat je bio izazov… nije bilo lako jer terenski obilazite sve krajeve Bosne i Hercegovine. Ne postoji selo u koje nismo ušli i po kakvim vremenskim uvjetima! Bilo je tu i čupanja traktorima, bagerima jer je bilo propadanja, zaglavljivanja i čega sve ne. Znali smo i kisnuti, ali i ‘goriti’ ljeti na plus 40.

Improvizirana kuhinja na setu

LIVING: Gledali smo te dok pripremaš jelo na livadi, ‘usred ničega’, sa par namirnica netom ubranih u polju iza… i svaki put završiš sa nekoliko jela koja bi se mogla poslužiti u restoranu (nekima od nas to ne uspijeva ni u pravoj kuhinji). Kako je bilo kuhati vani u improviziranoj kuhinji?

MIRAN: Mi ustvari imamo malu pokretnu kuhinju koja mi omogućuje da bukvalno kuham bilo gdje. Svidi mi se neki krajolik – stani, kuham. I najveći izazov u svemu tome za mene i jeste da dođete na neku lokaciju i striktno koristite samo proizvode koje taj domaćin ima. Ljudi me često pitaju ‘kako znaš šta ćeš kuhati’, a ja im obično odgovaram da i ne znam šta ću kuhati dok ne dobijem informaciju. Najveća inspiracija za jednog kuhara je u namirnici. Kad vidite savršen paradajz usred avgusta, ili papriku, ili ranu blitvu, ili mladi grašak… Pada na pamet jedna meni draga rečenica – ‘hrana je sjećanje’. To je nešto što bih uzeo kao neki lajtmotiv svog života. Jer svaka ta namirnica je nešto što me vraća u određeni period života, u određenu situaciju ili dio svijeta. Svaka namirnica, gdje god da je uzgojena, ima drugačiji okus… svaka krava u BiH daje drugačije mlijeko, zbog načina kako se tretira, zbog hrane koju jede. I veliki je izazov kad imate tako predivne namirnice, jednostavne, izvući što više okusa iz njih upravo u tim nekim poludivljim predjelima u koje smo zalazili. Sjećam se situacije u Prači, minus 14, ja režem peršun koji ledi, ili moramo pomesti sto jer je prekriven snijegom, pa smo znali izgoriti na plus 42, dobijemo opekotine, ali sve je to nekako izazov. Ja sam neko ko rado prihvata izazove, to mi je istovremeno i prokletstvo i jedna od najvećih prednosti.

Iz polja direktno na Miranov sto

LIVING: Svako iskustvo nas obogati, doda neku novu dimenziju… šta je u tebi dodirnuo, možda čak i promijenio, ovaj serijal?

Cijeli serijal je bio u jednoj mjeri izazovan, težak, ali i nagrađujući. Poštovanje koje sam stekao prema svim tim ljudima koje smo posjećivali, kulminiralo je prošlog ljeta. Nova praksa u scenariju serijala je da dolazimo na lice mjesta u realno vrijeme kad određena aktivnost krene… kao, na primjer, kada se mora ustati u 5 da bi se otišlo očistiti štalu. Da bi stigli do 5, morali smo krenuti iz Sarajeva u 3 ujutru, i prva scena prije jutarnje kafe – krava i štala koju moram očistiti, da bi dobili to mlijeko od kojeg pravimo sir. Kad završite sa štalom, idete u kokošinjac, potom u polje, ili u plastenik. Kad sve to završite, pijete kafu i doručkujete. Taj posao većinom obavljaju žene, pored brige o djeci. Što je nevjerovatno. Ogroman posao.

Priskočiti u pomoć domaćinu, postalo je sasvim uobičajeno

LIVING: Zadnji put smo razgovarali prije 2-3 godine. Šta se u međuvremenu kod tebe razvilo na profesionalnom planu? Da li si danas drugačiji kao chef, kuhar, kreativac, rukovodilac?

U dvije godine se promijenio čitav život. Ovo je posao kroz koji se konstantno raste i razvija. Tako da kroz elemente kuhinje i novih namirnica, situacija koje prolazite s ljudima, vi sazrijevate, dobijate nove ideje i samim tim upotpunjujete svoj stil kuhanja i način na koji radite i na koji posmatrate posao. Uvođenjem novih ljudi u posao, davanjem poticaja za rad, to je ono što za mene predstavlja uloga chefa, lidera, vođe. Cilj mi je da potaknem te mlade ljude da krenu mojim stopama. Jer, danas je lako raditi od 8 do 3, od 3 do 11, ali je teško živjeti ovaj posao. A da bi ste istinski bili najbolji, ovaj posao morate živjeti. Ovo je posao koji ne završava.

Domaće je najbolje

LIVING: Davno si se odmaknuo od faze kada se rade tuđi recepti. Navikli smo se da jelima daješ svoj pečat, inoviraš. Sad već možemo reći ‘a la Miran’.

MIRAN: U današnje vrijeme je jako teško izmisliti nešto novo u potpunosti. Većinom je sve već urađeno i već viđeno. Međutim, svaki kuhar je drugačiji. Svako ko se posveti namirnici, njenom izgledu, ukusu, ona će mu dati sve, nagradiće ga svojim maksimalnim okusom. I tako počnete da gradite vlastiti stil. Svaki kuhar se veže za određeni način kuhanja, francuski, italijanski, mediteranski, azijski, ili neku fuziju. Svako se pronađe u nekom segmentu i onda nastoji graditi svoj stil. Moj je dosta jednostavan, težim tom nekom mediteranskom, italijanskom štihu gdje je manje više. Što manje namirnica, po mogućnosti jedna. Mora se znati koja namirnica nosi jelo, sve je onda podređeno njoj i sve ostalo upotpunjuje tu namirnicu i obrnuto. Što manje namirnica, to je kvalitetnije jelo. Tu se tek ističe pravi okus jednog kuhara gdje vi iz nečeg što je jako jednostavno, dobijate nešto što je jako komplikovano. I u restoranima u kojima radim nastojim koristiti namirnice ‘iz života’. Ne tražim nešto što je teško naći, nego uzimam luk, mrkvu, papriku i dovodim ih do perfekcije tehnikama obrade, načinom obrade, termičkom obradom. Da li kuhamo, pržimo, pohujemo… S jednom mrkvom možete bukvalno napraviti 100 recepata.

LIVING: Globalna popularnost kulinarstva ne jenjava, već nastavlja rasti. Posmatraš li svjetsku gastronomsku scenu i šta misliš o brzini kojom se kreće i razvija?

MIRAN: Osamdesetih je bio rock, danas je definitivno kulinarstvo (smijeh). Nažalost, imamo sve manje dobrih bendova, ali je sve više dobrih kuhara. Šalu na stranu, kulinarstvo je jedan svijet za sebe. Ljudi koji rade taj posao prate jedni druge, na svjetskom nivou, na državnom, jer morate pratiti jedni druge da biste znali gdje ste vi. Jer, nemoguće je proputovati cijeli svijet svake godine i vidjeti sve krajeve. Prava je sreća da imamo mogućnosti da pratimo jedni druge na društvenim mrežama i putem medija. Sad je puno lakše ostvariti kontakte i veliki broj nas i komunicira na svjetskom nivou; ljudi koji se nikad nisu sreli razmjenjuju recepte, ideje, i tako se rađaju nove ideje i stilovi. Dakle, prateći druge spoznaješ gdje si, a najbitnija stvar je da se nastaviš kretati, ne smiješ stati.

Autentičan i svoj kada je u kuhinji (foto Enisa Adrović)

LIVING: Koliko god da je ugostiteljstvo propatilo zbog pandemije, toliko je kulinarstvo procvjetalo u našim domovima tokom zatvaranja gradova. Svi kuhamo, i ko je navikao kuhati i ko nije. I sada nam to dođe kao ugođaj, kao neki kreativni hobi i rad na sebi, manje kao obaveza. Dokazano je da kuhanje popravlja raspoloženje. Dijeliš li ovo mišljenje?

MIRAN: Ja sam neko ko propagira kuhanje kao način liječenja, kao i način da se što više vremena provede sa djecom. Ili kao još uvijek popularni team building. Nekada je bio timski rafting, danas je timsko kuhanje. Zato što hrana u kombinaciji s pićem otvara dušu, daje vam motivaciju, svi vole dobro pojesti, a ljudi više cijene jelo kad ga sami naprave, tj. kad nauče da sami nešto naprave, posebno kad se radi o timovima – imate podršku, znate da niste sami.

Korona je nanijela ogromnu štetu gastronomiji, kulinarstvu, dakle, HoReCa sektoru, ali su ljudi spoznali značaj kuhanja, zdrave ishrane. Šta znači zdrava ishrana? Ja je nešto drugačije poimam u odnosu na neke restrikcije. Više sam za to da jedemo naše sezonske namirnice i da pravilno jedemo, bez odlazaka u bilo koju krajnost. I što više domaćih proizvoda sa sela.

Ja sam neko ko je zaokružio sve aspekte poslovanja, kroz restorane, televiziju i kroz kontakte s dobavljačima. Pokušavam da zatvorim taj krug od ideje do realizacije gdje ljudi mogu da proprate sve različite segmente, da javnost što više upoznam s pojmom kvaliteta i ponukam ljude da se što više angažuju u kuhinji jer će na taj način više nas cijeniti. Shvatićete koliko je teško proizvesti nešto što je drugačije i što je kvalitetno. Najlakše je otvoriti kesicu začina, sasuti sve u šerpu i skuhati. Ali puno je teže pristupiti svakoj namirnici pojedinačno, tretirati je s posebnom pažnjom, pa je potom servirati na drugačiji način.

Ljubav prema onom što radiš i kontinuiran razvoj formula su za uspjeh (foto Enisa Adrović)

LIVING: Možeš li dati prijedlog našim čitateljima za jednostavan ručak ili večeru od samo par namirnica? Nešto kao cucina povera…

MIRAN: Kraj je sezone, izlazimo iz sezone paradajza, ali se još uvijek može naći poneki prezreo paradajz koji je meni idealan za sos, bilo kakav. Volim tjesteninu i jednostavne okuse. Paradajz sos od drobljenog paradajza, dakle, samo ga istisnite, malo bijelog luka, svježeg peršuna i spojite sa nekim lijepim tagliatellama – eto vam savršenog recepta. Također, kraj je sezone roge, s rogom se još malo poigrajte, imate još koji dan… Dakle, izvući maksimum iz ovog naglog ulaska u jesen i zimu.  

Razgovarala: Lejla Džaferović

Naslovnica: Enisa Adrović

Zdrava (i još ukusnija) zamjena za pomfrit

Zdrava (i još ukusnija) zamjena za pomfrit

Pomfrit je globalno poznata i oprobana ‘hrana za utjehu’, snack, prilog ili glavno jelo.

Iako često na meti kritika zbog velike količine škroba koji je prijetnja vitkoj liniji, krompir je zdrava namirnica jer sadrži vlakna, vitamine B kompleksa, vitamine A, E, K, te minerale poput željeza, kalcija, magnezija, fosfora, cinka, mangana, selena i znatne količine kalija. Ne sadrži holesterol i količina masnoća je neznatna.

Međutim, da li će krompir ostati zdrava namirnica ovisi o načinu pripreme odnosno termičke obrade. Najzdraviji je kuhan, a najmanje zdrav – pržen. Pritom priznajemo da je najukusniji upravo u ovoj najmanje zdravoj varijanti.

Obzirom da je krompiru u još uvijek najpopularnijoj formi – pomfritu – teško reći ne, umjesto prženja preporučujemo pečenje.

Krompir pečen u rerni obavijen mirisnim i ukusnim začinima je više od ‘brzog zalogaja’ i priloga, i podiže pomfrit na razinu glavnog jela.

Danas su u našim prodavnicama hrane dostupni najrazličitiji začini, a za ovu indijsku varijantu preporučujemo sada neizbježnu kurkumu, đumbir, bijeli luk u prahu, komorač u prahu i crvenu papriku kao začin.

Sastojci

  • 1 kg krompira, oguljenog i izrezanog na nešto veće komade nego što je pomfrit
  • 3 supene kašike suncokretovog ulja
  • 1 čajna kašičica kurkuma začina
  • komadić đumbira, oguljen ili isjeckan, najbolje ako je izgnječen u avanu
  • 3 česna bijelog luka, oguljena i sitno isjeckana, ili izgnječena u avanu
  • 1 čajna kašičica komorača u prahu
  • prstohvat slatke paprike u prahu

Postupak

  1. Stavite isjeckani krompir u šerpu hladne vode, dodajte kurkumu i malo soli. Pustite da provri i lagano kuhajte 2-3 minute. Ocijedite i ostavite da se ohladi.
  2. Zagrijte pećnicu na 200 C. Sipajte 1 supenu kašiku ulja u plitki kalup za pečenje (po mogućnosti neprianjajući) i stavite u pećnicu. Prelijte ostatak ulja u veliku zdjelu i dodajte začine. Prebacite krompir u zdjelu i lagano ga prstima ravnomjerno umiješajte sa začinima. Izvadite nauljeni zagrijani pleh iz pećnice, uspite začinjeni krompir i pažljivo ga lopaticom umiješajte u vruće ulje. Potom izravnajte krompire u jedan sloj i pecite 30 minuta. Izvadite iz pećnice, lopaticom okrenite svaki krompir, a zatim vratite u pećnicu na 15 minuta dok ne postanu hrskavi i zlatni.

Prijatno!

Kuhanjem do boljeg raspoloženja

Kuhanjem do boljeg raspoloženja

Kuhanje – jedan od najznačajnijih i najpopularnijih lifestyle trendova proteklih godina, ima višestruke benefite. Pored uživanja u konzumaciji pripremljenog jela, unošenju nutrijenata od vitalnog značaja za naš organizam (pod uslovom da ste pripremili zdravo jelo) i promocije vaše vještine na društvenim mrežama, ustanovljeno je da kuhanje pogoduje i našem mentalnom zdravlju.

Popularnost kuhanja je dodatno porasla u protekle dvije godine jer smo bili primorani većinu vremena provesti kod kuće, i manje jesti vani. Tako su i oni koji su se smatrali antitalentom za kuhanje, prešli tu psihološku barijeru i uvjerili se da pripremiti obrok i nije tako teško, dapače… Neke ankete u zapadnim zemljama poput SAD su pokazale da oko 50% građana više kuha kod kuće, uživa u tome i namjerava to i nastaviti.

Istražili smo prednosti kuhanja za mentalno zdravlje.

  • Kreativna aktivnost

Kuhanje se nekada smatralo tek obavezom, a danas se svrstava u kreativne aktivnosti poput pisanja, slikanja, crtanja i sl. Poznato je da kreativne aktivnosti, pod uslovom da u njima nalazite koliko-toliko užitka i da vam ne predstavljaju balast, mogu popraviti raspoloženje, pomoći da preusmjerite misli sa briga fokusiranjem na ono što kreirate. A kad je u pitanju kreiranje u kulinarstvu, mogućnosti je bezbroj jer svaki recept može imati bezbroj varijacija. Također, samo pronalaženje i usavršavanje recepata je kreativna aktivnost, naročito kad se uzmu u obzir nove tehnike i uparivanje namirnica. Za ovo je potrebno promijeniti stav – umjesto da kuhanje doživljavate kao obavezu, pristupite mu kao kreativnoj aktivnosti pa čak i hobiju.

  • Potreba za strukturom

Ljudi imaju urođenu potrebu za strukturom što znači da je struktura od velikog značaja za mentalno zdravlje pojedinca. Struktura (koju čine i zdrava rutina i rituali) čini život lakšim jer, pored ostalog, doprinosi osjećaju predvidivosti i izvjesnosti, potiče motivaciju, a troši se i manje vremena na aktivnosti koje se ponavljaju. Planiranje i priprema jela, dakle, cjelokupni proces kuhanja predstavlja strukturu za sebe, kao i dio dnevne rutine pa i ritual. Već samo planiranje kao i usredsređenost na svaki segment procesa pomaže preusmjeriti pažnju sa briga i prekinuti lanac okupiranosti negativnim mislima (ako ne uspijete iz prve, nemojte odustajati). Ako u vaš dnevni raspored uvrstite pripremu bar jednog obroka sa određenim varijacijama a ne kao obavezu, ili kreativno kuhanje kao što je npr. postavljanje izazova da pripremite složenije jelo koje niste nikada ranije pripremali, vaša dan će imati solidniju strukturu što bi trebalo povoljno uticati na raspoloženje.

  • Bolja ishrana – ‘U zdravom tijelu, zdrav duh’

Pripremajući obroke, stičemo uvid i kontrolu nad kvalitetom namirnica, unosom neophodnih nutrijenata, načinom pripreme jela, te tako osiguravamo optimalnu ishranu koja, opet, utiče i na naše opće stanje, pa tako i raspoloženje i mentalno zdravlje. Obzirom da neke namirnice utiču na razinu triptofana u organizmu, kao i drugih aminokiselina za koje se tvrdi da povoljno utiču na raspoloženje, korisno je istražiti o kojim se namirnicama radi, i uvrstiti ih u jelovnik. Takođe se smatra da redovnim kuhanjem unosimo manje kalorija, čime lakše održavamo tjelesnu težinu.

  • Podijeli hranu s bližnjima – socijalna dimenzija

Usamljenost je veliki rizik za mentalno zdravlje, naročito kod starijih osoba. Protiv usamljenosti se treba boriti iniciranjem kontakta, umjesto povlačenjem. Povod za kontakt može biti hrana koja spaja ljude – kuhinjski sto je oduvijek bio mjesto okupljanja, omiljeno mjesto ukućana za susrete i razgovore. Ovo nije privilegija samo za porodične ljude, nego i ‘samce’ koji mogu pripremiti obrok i pozvati prijatelje ili kolege da ih s njima podijele. Time se, pored unaprijeđenja odnosa, stiče osjećaj zajedništva i pripadnosti i sigurnosti. Kuhanje će možda biti još zabavnije ako u proces uključite i prijatelje. U ovom slučaju, hrana ima višestruki benefit za mentalno zdravlje – osim što kuhate (fokusiranje na aktivnost), pritom komunicirate sa bliskim osobama (osjećaj pripadanja i zajedništva) i uživate u ukusnom obroku.

  • Osjećaj postignuća

Neovisno o tome da li ste kuhar početnik pred kojim je prvo jelo ikad koje treba pripremiti, ili ste ostvareni maestro sa višegodišnjim iskustvom i rutinom, uspješno pripremljeno jelo, servirano kreativnije nego što je to uobičajeno, sigurno će izroditi svojevrstan osjećaj postignuća i lične satisfakcije, što neminovno doprinosi vašem raspoloženju. Ako tome dodate fotografiju krajnjeg rezultata koju možete objaviti na nekoj od društvenih mreža i za to dobiti ‘lajk’ (kao jedinicu socijalnog prepoznavanja) – učinili ste mnogo za vaše dobro raspoloženje.

Pored svega već navedenog, izloženost ugodnim mirisima i vizuelnoj privlačnosti hrane, pozitivno će uticati na neurobiološke puteve zadužene za dobro raspoloženje. Pritom ulogu igra i kako definiramo kuhanje – kao nešto što gradimo ‘od nule’ ili podgrijavanje smrznutog gotovog jela u mikrovalnoj pećnici. Mislimo da na ovo pitanje ne treba ni odgovarati…

Za one koji misle – kuhanje nije dio mog imidža, bavim se ‘mnogo ozbiljnijim stvarima’, upravo će iskorak iz vaše zone konfora učiniti malo čudo i podići vam adrenalin jer ćete iznenaditi i sebe i druge predstavljajući im svoju stranu za koju nisu znali da postoji. A imati više interesovanja i afiniteta nije sramno, zar ne?

MADI Tešanj: Naši uposlenici dolaze iz cijele BiH

MADI Tešanj: Naši uposlenici dolaze iz cijele BiH

Piše: Rifa Vilašević/ZOS Radio

Velike kompanije su nerijetko zapravo ‘Bosna u malom’, kako to vole reći ljudi. Okupljaju različite profile stručnjaka iz različitih dijelova zemlje i trude se svojim poslovanjem graditi jake timove koji će doprinijeti ekspanziji na tržištu.

Jedna od takvih kompanija zasigurno je i tešanjski ‘MADI’ koji djeluje već 32 godine. Danas sa preko 600 uposlenih, ova kompanija slovi za jednu od najuspješnijih na području BiH. MADI je inače kompanija čija je glavna djelatnost proizvodnja svježeg pilećeg mesa i mesnih prerađevina.

Stalni razvoj i unaprjeđenje poslovanja nametnuli su menadžmentu ove kompanije potrebu za visokokvalitetnim kadrom, koji je sposoban odgovoriti zahtjevima tržišta. Tako ćete među uposlenicima ove kompanije pronaći ljude i iz Mostara, Srbca, Tešnja ili Goražda.

– Ponosni smo na činjenicu  da dolazimo iz jednog gradića sa manje od 50 hiljada stanovnika, a pravimo sjajne rezultate, kako poslovne tako i rezultate koji se tiču uslova rada i onoga što pružamo krajnjim korisnicima kada je u pitanju kvalitet proizvoda. Ljudi koji rade u MADI-ju, i za MADI i sa MADI-jem su ljudi sa prostora cijele BiH. Neki su čak promijenili mjesto prebivališta, i postoje sjajni primjeri kolegica i kolega koji dolaze iz Kladnja, Goražda, Zenice i slično. Oni su promijenili mjesto prebivališta, osnovali su svoje porodice u Tešnju. Ovdje su nastale nekakve nove ljubavi, stvorene su bračne zajednice, pojašnjava Ermina Salkićević – Dizdarević, direktorica općih poslova i marketinga u kompaniji Madi.

Prije dvije godine na jedan od konkursa u ovoj kompaniji prijavila se i Ivana Bošnjak iz Mostara. Sama ističe da je bilo puno pitanja o tome kako to da je iz Mostara a radi za tešanjsku firmu. Ivana pojašnjava da ona prije svega voli svoj posao, te dodaje:

– Bilo je jako puno pitanja šta, kako… otkud ja uopće u firmi koja je iz Tešnja. Bio je konkurs pa sam se prijavila, bila na razgovoru… i jeste neobično s obzirom da sam iz Mostara. Ali, tražili su komercijalistu na terenu Hercegovine. Posao je jako fin i ja sam zadovoljna jer stvarno to volim raditi. U kontaktu sam sa raznim ljudima, na različitim terenima od Mostara pa do Konjica, Livna, Čapljine. Što se tiče MADI-ja, jako mi je drago što sam dio tima ove firme. S druge strane, što se tiče vlasnika, direktora, kolega, koleginica – svi su stvarno timski nastrojeni jedni prema drugima. Svako je spreman uskočiti što se tiče bilo kakvog savjeta, pomoći, šta god treba, svi su tu jedni za druge, objašnjava Ivana Bošnjak. 

Istovremeno, Đuro Mitraković iz Srbca za ovu kompaniju radi od 2014. godine i kaže da je zadovoljan jer MADI smatra kompanijom koja može biti primjer drugima:

– Osjećam se kao prije 90-ih, niti se gleda koje si nacionalnosti, ni ko je ko… Radnik se poštuje, firma je top. Bilo bi dobro da ima više ovakvih firmi. Jedna od vodećih firmi u Tešnju, a Tešanj je vodeća općina u BiH, samim tim sve je jasno… Trebamo radi naše djece zaboraviti sve što je bilo i krenuti u budućnost, raditi, družiti se, poštovati jedni druge kao nekada… Ja imam prijatelje u Tešnju, koji dolaze meni na Đurđevdan, Vaskrs, ja idem njima kad je Ramazan, Bajram, družimo se i to je tim, kaže Đuro, koji ističe da mu je najvažnije što se u kompaniji MADI vodi računa o ljudskom dostojanstvu.

Direktorica općih poslova i marketinga, Ermina Salkićević – Dizdarević dodaje da se u MADI-ju ljudi dijele ‘po tome koliko i kako znaju izvršavati svoje radne obaveze. I to je jedina prizma kroz koju ljude gledamo. Sve ostalo nam je manje bitno, gledamo koliko su ljudi profesionalci u svom poslu, a ostalo mogu da budu šta žele. Mi smo ponosni na tu svoju raznolikost. Nama je jako važno da dijelimo zajedničke vrijednosti, a to su rad, red i disciplina. Oni koji se uklapaju u tu kategoriju rad, red, disciplina su uposlenici, kolege i poslovni partneri sa kojima mi možemo graditi sjajnu priču’.

Proizvodi kompanije MADI su danas dostupni u cijeloj BiH, ali i van granica naše zemlje. 

– Mi smo kompanija koja nema tu vrstu ograničenja, kvalitet je prepoznat od strane krajnjeg korisnika i to je najvažnije, a nekakve priče da nas nešto dijeli smatramo da su višak. Mi ustvari gledamo šta je to što nas spaja. A spajaju nas ljudi u BiH koji su časni, vrijedni i pošteni, predani svom poslu a takvih ima na svakom pedlju ove zemlje. Jednostavno želimo da napravimo kompaniju koja će biti po ukusu svakog zaposlenika. Mi nastojimo da svoje obaveze izvršavamo časno i pošteno, kao što tražimo i od svojih zaposlenika da tako izvršavaju svoje obaveze. Do sada je to funkcioniralo lijepo, a nadamo se da će u budućnosti tako ostati, a pred nama je svima kako će nam biti. Uvijek smo vjerovali u onu priču ‘kako posiješ da tako požanješ’. Tako da mi se trudimo da činimo dobro očekujući dobro zauzvrat, zaključuje Ermina Salkićević – Dizdarević.

Primjer kompanije MADI i njenih uposlenih svakako je primjer koji može poslužiti mnogima. Primjer koji pokazuje da uz kvalitetne ljude i međusobno uvažavanje i u BiH se može napredovati i stvarati jedna ljepša i pozitivnija priča.

Gastro kolumna Mirana Karića: ‘Šta ću danas za ručak?’

Gastro kolumna Mirana Karića: ‘Šta ću danas za ručak?’

Piše: chef Miran Karić

Dragi moji, konačno pravi odgovor na stalno i svima dobro poznato pitanje: ‘Šta ću danas za ručak?’.

Na osnovu jednog takvog pitanja je i nastala inspiracija za današnje jelo – pirjan.

Za početak, kratko objašnjenje o sličnim jelima. Risotto, pirjan, buryani, pilav (ne mislim na tjesteninu), paella, samo su neka od jela slične prirode i karaktera, a opet mnogo, a neka i krajnje različita, kako u pogledu začina, tako i u pogledu porijekla i sastojaka. Uprkos svim razlikama, ipak imaju zajednički nazivnik, a to je riža.

Upoznajmo rižu
U osnovi poznajemo nekoliko vrsta riže. Najčešće kao bazu koristimo arborio ili basmati, ali naravno postoji još mnogo vrsta riže koje mi ne koristimo. Nadam se da će se to uskoro promijeniti jer svaka vrsta ima svoje posebnosti i kvalitete koje se mogu maksimalno iskoristiti u jelima. Jako je bitno znati da pored imena, vrste riže imaju mnogo različitosti. Pritom je prva i očita izgled; tako se one okrugle i srednje okrugle koriste kada želite uvezanu i kompaktnu teksturu jer imaju više škroba za otpuštanje u jelo, dok se one sa dužim zrnima koriste za priloge ili jela gdje ne želite sve sastojke spojiti u jednu smjesu.

Danas ću u priču uvesti ‘parboiled’ rižu. Za nastavak je bitno znati da je svaka riža smeđa prije tehničke obrade, te da se bijela boja dobija poliranjem zrna do njegove same sredine. Parboiled riža je riža srednje dugog zrna koja se namače u vodi, pari u ljusci, potom isušuje pa tek onda ljušti i polira. Na taj način u zrnu ostaje više vitamina i hranjivih tvari, te zadržava smeđkastu boju i specifičan miris.

Pirjan za svaku sezonu
Nakon kratkog upoznavanja sa namirnicom predstavljam vam i današnje jelo. Ne možete ga svrstati u klasični rižoto jer ne sadrži rižu okruglog zrna, pa ćemo ga nazvati vrstom pirjana.

Sama kombinacija mesa, povrća i začina zavisi od godišnjeg doba, tako da kada radim ovo jelo u jesen, upotrijebit ću tikvu i roga papriku u kombinaciji sa teletinom ili piletinom; ljeti pirjan radim sa ribom i čeri paradajzom, te eventualno sirevima i špinatom. U proljeće pirjan radim sa raznim povrćem, ali bez mesa, jer želim da maksimalno iskoristim sve što nam daje priroda.

Danas pripremam zimski pirjan pa ću iskoristiti sve što mi je pri ruci.

Recept
Kao i svaki put, za bazu ću upotrijebiti celer, mrkvu, bijeli i crveni luk.

Pržite 5 minuta pa dodajte rižu i sjeckani pileći karabatak bez kostiju (količina zavisi od vas).

Rižu i meso nastavite pržiti i miješati konstantno jos nekih 5 minuta, slično kao za rižoto, da osigurate čvrstoću zrna i da riža upije sokove iz povrća i mesa. Tako ćete dobiti bogatiji okus.
Potom podlijte rižu i meso temeljcem ili supom ako vam je pri ruci, a ako ne, onda koristite jednu kocku za supu i podljevajte vodom. Nemojte pretjerati sa vodom, dospite tek toliko da pokrije namirnice u tavi i – miješajte.

Od začina dodajte biber, malo soli i svježi peršun. Polako podljevajte svaki put kad vidite da tekućina isparava.

Kada je riža skoro gotova, dodajte isjeckanu tikvicu i gljive (moj izbor) te podlijte zadnji put i smanjite temperaturu.

Isključite šporet kada ostane malo vode u tavi, te dopustite da riža naknadno u stajanju od nekih 10 minuta upije sve sokove iz tave.

Zašto sam ovo jelo u samom početku nazvao odgovorom na pitanje šta za ručak – upravo zato što ne morate koristiti ništa od navedenih dodataka riži, možete da ubacite šta imate u frižideru. Ja sam vam ponudio moje omiljene kombinacije namirnica, a za vas je samo bitno da pratite način i princip rada i da ne prekuhate povrće i rižu.

Prednost ove vrste riže je u njenom okusu, teksturi i u tome što je svako zrno rastresito i blago gumeno, što jelu daje posebnu draž.

Nadam se da ćete probati ovaj recept koji vam neće uzeti više od 30 minuta, i da sam bar malo pomogao u svakodnevnoj ‘borbi’ oko ručka. Prijatno!

Recepti Mary Berry: Banana kruh sa sjemenkama

Recepti Mary Berry: Banana kruh sa sjemenkama

Banana kruh nije ništa novo (osim za one koji ga nisu probali) – lagani i ukusni kolač koji nestaje u sekundi, uprkos savjetima kako ga pohraniti i zamrznuti.

Ali kao i svaki klasik, tako i banana kruh ima bezbroj varijacija na temu, jer svaki kuhar/ica jelu da vlastiti pečat.

Tako i neprikosnovena prvakinja britanske kuhinje i pekarstva Mary Berry, dobitnica brojnih nagrada uključujući laskave titule CBE i Dame koje joj je dodijelila britanska kraljica Elizabeta II, ovom kolaču daje zasluženu pažnju i izdvaja ga kao jedan od posebnih recepata.

Mary Berry se smatra prvakinjom britanske kuhinje i pekarstva

Banana kruh Mary Berry je i dalje jednostavan za pripremu, samo su naša očekivanja utrostručena jer se radi o majstorici zanata.

Pa da vidimo o kakvim trikovima se radi.

RECEPT

Potrebno vrijeme: 30-40 minuta

Veličina porcije: 2 štruce (12 kriški)

Sastojci

  • 100g putera
  • 150g smeđeg nerafiniranog šećera (muscovado)
  • 200g brašna sa praškom za pecivo
  • 1 čajna kašičica sode bikarbone
  • 2 jajeta
  • 2 zrele veće banane, oguljene i zdrobljene viljuškom

Za posipanje

  • 25g sjemenki od tikve
  • 25g suncokretovih sjemenki
  • 1 supena kašika smeđeg šećera

Postupak

Za ovu količinu smjese, potrebne su vam dva uska kalupa za pečenje kruha (slika dole), iako se banana kruh može peći u tepsiji bilo koje forme, uključujući okrugli kalup za kuglof ili mafine. Kalup ili tepsiju premažite puterom ili uljem i obložite papirom za pečenje.

Praktično rješenje za kruh i kolače

Uključite rernu da se zagrijava na 180 stepeni C.

U većoj zdjeli pomiješajte omekšan puter, šećer, brašno s praškom za pecivo i sodu bikarbonu. Dodajte jaja i pire od banana, te miješajte mikserom dok smjesa ne postane glatka i lagana. Izlijte smjesu u kalupe i izravnajte površinu. Pospite mješavinom sjemenki i smeđeg šećera.

Pecite na srednjoj razini rerne oko 35-40 minuta ili dok se ne podigne i postane zlatne boje, s obaveznim testom sa čačkalicom koja treba izići čista i suha.

Kolač izvaditi iz rerne i zadržati u kalupu nekih 10 minuta da se ohladi. Potom ga pažljivo izvadite uz pomoć papira. Skinite papir i ostavite kolač da se posve ohladi (čekanje je najteži dio operacije).

Banana kruh sa sjemenkama

Banana kruh se može pohraniti za naredni dan, ali se može i zamrznuti.

Mary savjetuje da nikada ne bacate prezrele banane, čak i kada koža postane posve tamna. Što su zrelije, boljeg su ukusa i podatnije za pripremu raznih kolača.

Uživajte!

Recept i fotografije: www.maryberry.co.uk