Doba distanciranja i izoliranja izrodilo je brojne nove trendove koji su, zahvaljujući društvenim mrežama, vrlo brzo doživjeli popularnost. Čini se da je upravo (prinudno) povlačenje potaklo kreativnost kao svojevrsnu reakciju, borbu, otpor prema strahu i neizvjesnosti.

Da li zato što su iscrpljene sve ideje, ili zato što je novo vrijeme tako nesrdačno da imamo potrebu da se kompenziramo evociranjem starih vremena (nostalgijom), novi trendovi se uglavnom temelje na fuzijama starijih i recentnih stilova, po formuli klasik + moderni stil, čime dobijemo prilično cjelovite i često eklektične koncepte koji neće tako brzo postati ‘stara vijest’.

Tako su, pored ostalih, nastali Dark Academia, Light Academia, Bardcore, Angelcore, Cluttercore, Cabincore, Cottagecore, Applecore i mnogi drugi. Sve ove niše i svojevrsne podkulture odraz su potrebe za pripadanjem, za jasnije određenim i po mogućnosti hip identitetom. I većina ovih estetika su se ‘prelile’ iz jedne u drugu oblast dizajna, iz mode u uređenje enterijera i grafiku, i obratno. A neke, poput Cottagecore estetike, prerasle su u način življenja.

Adaptiranje novom načinu života koji je često podrazumijevao najrazličitije kućne preinake kako bi se odgovorilo na ustaljene potrebe ali u novim životnim uslovima (kućni ured, kućna teretana, kućni…) ima jedan zajednički nazivnik – kuća.

U protekle dvije godine naš dom je više nego ikada ranije postao centrom našeg univerzuma – predstavljao je zaštitu od opasnih vanjskih uticaja, i utjehu u trenucima malodušnosti. Ta utjeha je dolazila u mnogim formama, ali najčešće u hrani i utopljavanju doma (u potonje ćemo uvrstititi male i velike poteze koje imaju za cilj uljepšavanje doma).

Na sam pomen kreiranja topline u domu, na pamet padaju ladanjski, romantični prizori poput cvjetnog dezena, čipke, rustičnih komada namještaja, gingham stoljnjaka… koje tako volimo gledati, ali ih rijetko stvaramo kod kuće, možda zato što ne odgovaraju našim sivim stanovima u zgradama koje podsjećaju na kutije od šibica. Međutim, kada je u pitanju estetika, dovoljno je unijeti i par detalja, odnosno, nije uvijek nužno renovirati prostor kako bi mu se dao posve novi izgled.

Počeci estetike Cottagecore bilježi Tumblr još 2018. godine, ali masovnu popularnost doživljava u drugoj polovini 2020. godine, upravo zbog društvene izolacije. Društvene mreže su prekrili pastoralni prizori – koliba s vrtom okružena prirodom, rustikalna unutrašnjost doma sa uvijek toplim jelom i korpom voća na stolu, ženstvena odjeća poput šlingane haljine, pletivo u rukama… i mnogi drugi detalji i aspekti sporijeg, ugodnijeg življenja oslobođenog konzumerskih briga. Dijametralna suprotnost našoj brzoj digitalnoj realnosti u kojoj se ponašamo kao dobro isprogramirani roboti.

Postoji statistika da je do danas više od 1,6 miliona objava na Instagramu tagovano kao #cottagecore, dok je na TikToku zabilježeno više od 5,8 miliona pregleda srodnih video postova.

Pored mode i uređenja enterijera, jednako značajan aspekt cottagecore estetike je i hrana jer bez mirisnog obroka cijela priča o uživanju gubi svoj smisao. Ovo se lako uklapa u sada već višegodišnji trend prave proslave hrane koji je izrodio veliki broj web stranica, portala i blogova posvećenih hrani, gdje je dovoljno strastveno voljeti hranu da bi je promovisali.

Cottagecore se ponajviše oslanja na estetiku engleskog ladanjskog života (engl. cottage – koliba, kućica) ‘kućice u cvijeću’ poput one u kojoj živi Miss Marple, lik Agathe Christie. Romantika i nostalgija – ključne riječi estetike koja postoji da bi nam uljepšala život, a ne samo da bi bili u trendu.

Ako ste voljni okušati se u vrtlarstvu i poljoprivredi, takav koncept življenja može biti prilično samoodrživ jer, na primjer, proizvodite hranu za vlastite potrebe, barem povrće i neko voće, i uzgajate vrt u kojem potom uživate i opuštate se. Takvo ‘sporo življenje’ (slow living) za razliku od tipičnog života ‘na traci’ i ispred ekrana TV-a, kompjutera i mobitela, omogućuje nam da pogledamo oko sebe, uočimo ljepote prirode i svega drugog što ‘novac ne može kupiti’, što bi trebalo smanjiti uslovljavanje dobrog raspoloženja skupim predmetima ili nekim (pre)ambicioznim postignućima. Dakle, cotaggecore je i svjevrstan otpor kapitalizmu i konzumerizmu kao posljedice.

Cottagecore je kao način življenja pogodan za one koji žive sami jer u život unosi svojevrsnu slojevitost… kroz izgled prostora koji nas okružuje i tople pastelne boje i meke teksture bez kojih ovaj stil ne može, ali i kroz nove ali ugodne obaveze poput sadnje cvijeća, povrća i voća (ako živite u kući), uređenja doma, kuhanja. Istovremeno, cottagecore kao koncept jednostavnog življenja poziva na zajedništvo tj. dijeljenje lijepih trenutaka sa članovima porodice, susjedima, rođacima ili prijateljima, kod kuće, uz miris kruha ili pite od jabuka koje ste netom sami ispekli, i kafu koju ste sami skuhali, radije nego u kafeu ili restoranu.

Cottagecore filozofija življenja ne ostavlja prostor za dosadu jer potiče na pronalaženje hobija poput pletenja, heklanja, veza, šivenja, vrtlarenja i mnogih drugih aktivnosti za koje nismo ni vjerovali da imamo talenta. A ako i nemamo, sve se može naučiti.